Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3584/19 (I.M.)
Odluka donesena 22. 12. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Državljanstvo
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica
- Zakon o dopuni Zakona o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica
- Zakon o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-3584/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. u predmetu broj AP-3584/19, rješavajući apelaciju I. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I. M. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 026294 16 U od 24.
jula 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. I. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupaju Damir Barbarić i Tomislav Bevanda, advokati iz Širokog Brijega, podnio je 13. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 026294 16 U od 24. jula 2019. godine.
2. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-I-03-41-46/12 od 20. januara 2014. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za priznavanje prava na mjesečni novčani dodatak kao nositelju ratnog priznanja „Red hrvatskog trolista“.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 020173 14 U od 20. januara 2016. godine uvažena je apelantova tužba, poništeno rješenje Ministarstva od 20. januara 2014. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.
4. Rješenjem Ministarstva broj UP-I-03-41-6/16 od 9. marta 2016. godine odbijen je apelantov zahtjev.
5. U obrazloženju rješenja, Ministarstvo je navelo da je u izvršenju presude, uvidom u dokaze priložene spisima predmeta, konstatovano da nedostaje dokaz da je apelant državljanin Bosne i Hercegovine. Dalje je navelo da je priloženo Rješenje Sektora za državljanstvo i lične isprave Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine broj 03-204-7253-DV/01 od 6. decembra 2001. godine kojim je uvažena apelantova izjava o odricanju od državljanstva Bosne i Hercegovine, te je odlučeno o prestanku državljanstva. Ministarstvo je citiralo odredbe člana 2. stav 1. i člana 5. stav
1. Zakona o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Zakon o posebnim pravima). Zatim je navelo da zahtjev za priznavanje prava na mjesečni novčani dodatak, apelant nije upotpunio dokazima potrebnim za odlučivanje u upravnoj stvari, odnosno nije utvrđeno da je državljanin Bosne i Hercegovine što je jedan od kumulativnih uslova za ostvarivanje prava na mjesečni novčani dodatak, pa s obzirom na tu činjenicu, apelant ne može ostvarivati navedeno pravo shodno odredbama člana 2. stav 1. Zakona o posebnim pravima.
6. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 026294 16 U od 24. jula 2019. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva od 9. marta 2016. godine.
7. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je naveo da je Ministarstvo, u ponovnom postupku, prema dokazima priloženim uz apelantov zahtjev, utvrdilo da apelant ima prebivalište u Splitu (Republika Hrvatska) od 13. oktobra 1994. godine. Takođe, Kantonalni sud je naveo da je na osnovu rješenja Sektora za državljanstvo i lične isprave Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine od 6. decembra 2001. godine utvrđeno da je uvažena apelantova izjava o odricanju od državljanstva Bosne i Hercegovine. Kantonalni sud je ukazao da je Ministarstvo, primjenom odredaba člana 2. stav 1. i člana 5. stav 1. Zakona o posebnim pravima, odbilo zahtjev za priznavanje konkretnog prava, iz razloga što apelant nema državljanstvo Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 2. stav 1. Zakona o posebnim pravima propisano da se dobitnikom ratnog priznanja ili odlikovanja u smislu navedenog zakona smatra državljanin Bosne i Hercegovine koji je u razdoblju iz člana 1. ovog zakona, više puta iskazao ličnu hrabrost, požrtvovanost i lični doprinos u borbi za odbranu i oslobođenje Bosne i Hercegovine, odnosno koji se lično istakao u oružanom suprotstavljanju agresoru ili koji je pridonio proširenju slobodnih dijelova Bosne i Hercegovine, pa mu je u skladu sa propisima dodijeljeno ratno priznanje ili odlikovanje. Dalje, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 5. stav 1. Zakona o posebnim pravima propisano da dobitnici ratnog priznanja iz člana 2. Zakona imaju pravo na mjesečni novčani dodatak u odgovarajućim mjesečnim novčanim iznosima. Takođe je ukazao na odredbe člana 16. Zakona o posebnim pravima kojima je propisano da prava po ovome zakonu pripadaju od prvog dana narednog mjeseca po podnošenju zahtjeva i mogu se koristiti dok postoje uslovi za korištenje tih prava propisanih ovim zakonom. Kantonalni sud je naveo da prema utvrđenom činjeničnom stanju proizilazi da se apelant 6. decembra 2001. godine odrekao državljanstva Bosne i Hercegovine, a da je 24. septembra 2012. godine podnio zahtjev za priznavanje prava na mjesečni novčani dodatak po osnovu ratnog odlikovanja/priznanja. S obzirom na činjenicu da u vrijeme podnošenja zahtjeva za ostvarivanje predmetnog prava, apelant nije imao status državljanina Bosne i Hercegovine, Kantonalni sud je ukazao da u skladu sa članom 16. Zakona o posebnim pravima apelant ne može ostvarivati niti koristiti prava po osnovu ratnog priznanja/odlikovanja propisana ovim zakonom. Kantonalni sud je ukazao da je Ministarstvo provelo postupak u skladu sa Zakonom o upravnom postupku, te je na osnovu potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjenom materijalnog prava donijelo zakonitu odluku, zbog čega su apelantovi prigovori istaknuti u tužbi bez uticaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
Apelacioni navodi
8. Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Apelant je naveo da je neutemeljeno odbijen njegov zahtjev za priznavanje prava na mjesečni novčani dodatak po osnovu ratnog priznanja. Dalje je naveo da je ukazivao da Zakonom o posebnim pravima nije propisano da prestankom državljanstva Bosne i Hercegovine prestaje status nositelja ratnih priznanja i odličja, koji status je stekao 23. maja 1996. godine kada je imao državljanstvo Bosne i Hercegovine, te da se radi o stečenom pravu koje nije prestalo. Takođe, da je „tuženi“ u ponovljenom postupku donio istovjetno rješenje ranije poništenom rješenju, na osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što ukazuje na povredu odredaba procesnog prava kako u upravnom postupku, tako i u upravnom sporu. Apelant je naveo da je „tuženi“ trebao otvoriti raspravu kako bi se raspravile sve bitne činjenice ili posebnim zaključkom tražiti od apelanta dostavljanje dokaza za koje smatra da su bitni za rješavanje konkretne upravne stvari. Dalje je naveo da nije cijenjen dokaz iz kojeg proizilazi da je i dalje u evidenciji vojnih obveznika Bosne i Hercegovine što posredno ukazuje na činjenicu da mu nije prestalo državljanstvo, kao ni dokaz da mu je priznato pravo na uvećanje mirovine po osnovu nositelja odličja. Apelant smatra da osnovanost apelacionih navoda proizilazi iz proizvoljne primjene materijalnog i procesnog prava od strane drugostepenog suda, koji je propuštanjem da pravilno ocijeni tužbene navode u pogledu primjene materijalnog i procesnog prava i dokaze koji su mu prezentirani povrijedio odredbe Zakona o posebnim pravima.
Relevantni propisi
10. Zakon o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", br. 70/05, 61/06, 9/10 i 90/17). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", br. 70/05 i 61/06) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 2. stav 1.
Dobitnik ratnog priznanja ili odlikovanja, u smislu ovog Zakona, smatra se državljanin Bosne i Hercegovine, koji je u periodu iz člana 1. ovog Zakona, više puta iskazao ličnu hrabrost, požrtvovanost i lični doprinos u borbi za odbranu i oslobođenje Bosne i Hercegovine, odnosno koji se naročito istakao u oružanom suprotstavljanju agresoru, ili koji je doprinio proširenju slobodnih dijelova Bosne i Hercegovine, pa mu je u skladu sa propisima dodijeljeno ratno priznanje ili odlikovanje:
[…] Član 5. stav 1.
Dobitnik ratnog priznanja ili odlikovanja iz člana 2. st. 1. ovog Zakona ima pravo na: mjesečni novčani dodatak uz penziju, mjesečni novčani dodatak uz plaću i mjesečni novčani dodatak uz novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, odnosno mjesečni novčani dodatak za vrijeme nezaposlenosti (u daljnjem tekstu:
mjesečni novčani dodatak).
Član 16.
Prava prema ovom Zakonu pripadaju od prvog dana narednog mjeseca po podnošenju zahtjeva i mogu se koristiti dok postoje uvjeti za korištenje tih prava propisani ovim Zakonom
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
12. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP- 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Ustavni sud zapaža da se suština apelacionih navoda o povredi prava na koja se apelant pozvao svodi na tvrdnje o proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju, te proizvoljnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
16. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju odbijen apelantov zahtjev kojim je tražio da mu se prizna pravo na mjesečni novčani dodatak po osnovu ratnog priznanja. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporene odluke proizilazi zaključak Kantonalnog suda da je upravni postupak proveden sukladno odredbama Zakona o upravnom postupku, da je Ministarstvo potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava donijelo zakonitu odluku. Takođe, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja presude Kantonalnog suda slijedi da apelantu ne pripada pravo na mjesečni novčani dodatak po osnovu ratnog priznanja jer u vrijeme podnošenja tog zahtjeva apelant nije bio državljanin Bosne i Hercegovine, tj. prije podnošenja zahtjeva apelant se odrekao državljanstva Bosne i Hercegovine. Dakle, Ustavni sud zapaža da su Ministarstvo i Kantonalni sud istoga stava da se shodno takvom činjeničnom utvrđenju i primjenom odredaba Zakona o posebnim pravima, kao relevantnog propisa u predmetnoj pravnoj stvari nije moglo udovoljiti apelantovom zahtjevu. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke koja je osporena predmetnom apelacijom dao jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević