Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1309/19 (I. D.)

Odluka donesena 22. 12. 2020.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1309/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-1309/19, rješavajući apelaciju Ivice Dugandžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivice Dugandžića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 205037 13 Gž od 22. avgusta 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 205037 12 P 2 od 12. marta 2013. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ivica Dugandžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Međugorja, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog (u daljnjem tekstu: advokat), podnio je 23. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 205037 18 Rev od 14. februara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 205037 13 Gž od 22. avgusta 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 205037 12 P 2 od 12. marta 2013. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 205037 12 P 2 od 12. marta 2013. godine djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev na način da je naloženo tuženom (Biro zelene karte u BiH) da apelantu popravi nanesenu štetu na vozilu na način da mu na ime naknade materijalne štete na vozilu isplati novčani iznos preciziran u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom, da mu isplati zakonsku zateznu kamatu na nesporno plaćeni iznos, kao i da mu nadoknadi troškove postupka. Apelantov tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, a preko dosuđenog iznosa, je odbijen kao neosnovan.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 205037 13 Gž od 22. avgusta 2018. godine odbijena je apelantova žalba u pogledu odluke o glavnoj stvari i potvrđena je prvostepena odluka, dok je žalba u dijelu odluke o troškovima postupka djelimično uvažena i prvostepena odluka je preinačena i tuženi je obavezan da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u većem iznosu.

4. Protiv presude Kantonalnog suda od 22. avgusta 2018. godine i presude Općinskog suda od 12. marta 2013. godine advokat je u ime apelanta 6. oktobra 2018. godine podnio apelaciju koja je zavedena pod broj AP-5599/18. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP-5599/18 od 11. marta 2020. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio navedenu apelaciju, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice. U obrazloženju odluke je navedeno da je advokat podnio apelaciju u ime apelanta, uz koju nije dostavio "posebnu punomoć za zastupanje apelanta pred Ustavnim sudom" u smislu člana 21. stav (2) Pravila Ustavnog suda, te da nije ni na naknadni zahtjev Ustavnog suda dostavio "posebnu punomoć za zastupanje apelanta pred Ustavnim sudom", zbog čega je Ustavni sud zaključio da je apelaciju u ime apelanta podnijelo neovlašteno lice.

5. Apelant je putem advokata 18. marta 2020. godine podnio zahtjev za preispitivanje odluke u predmetu broj AP-5599/18. Međutim, imajući u vidu da apelant u zahtjevu za preispitivanje odluke nije ponudio nikakve nove činjenice u smislu člana 68. stav (1) Pravila Ustavnog suda koje bi mogle odlučno uticati na drugačije odlučenje u konkretnom slučaju, Ustavni sud je konstatovao da ne postoje opravdani razlozi za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke i da isti treba odbiti.

6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 205037 18 Rev od 14. februara 2019. godine revizija apelanta podnesena protiv presude Kantonalnog suda od 22. avgusta 2018. godine odbačena je kao nedopuštena.

7. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je, prije svega, naveo da je apelant reviziju podnio zbog odluke o troškovima postupka u pravosnažno odbijajućem dijelu. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je prema zaključku Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda revizija protiv odluke o troškovima postupka dopuštena pod uslovima iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) uz ispunjenje dva kumulativna uslova i to prvog: da bi revizija po navedenoj zakonskoj odredbi bila dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari i drugog: da pobijani dio pravosnažnee odluke o naknadi troškova postupka prelazi iznos od 10.000,00 KM. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju i vrijednost glavnog zahtjeva i vrijednost pobijanog dijela odluke o troškovima parničnog postupka niža od 10.000,00 KM Vrhovni sud je zaključio da nisu ispunjena dva kumulativna uslova za dopuštenost revizije protiv odluke o troškovima postupka. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da prema ocjeni tog suda odlučivanje po predmetnoj reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, zbog čega nisu ispunjeni ni uslovi za izvanrednu dopuštenost revizije propisanu članom 237. stav 3. ZPP.

Apelacioni navodi

8. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da mu je odlukama redovnih sudova donesenim u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/

4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

10. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelant je protiv presude Kantonalnog suda od 22. avgusta 2018. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 14. februara 2019. godine odbačena kao nedopuštena. S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga, te da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda.

11. Imajući u vidu da je apelant presudu Kantonalnog suda od 22. avgusta 2018. godine zaprimio 6. septembra 2018. godine, a predmetna apelacija je podnesena Ustavnom sudu 23. marta 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1309/19 (I. D.) | Sudska praksa | Aktio