Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3251/20 (R. K.)

Odluka donesena 22. 12. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3251/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3251/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Rešad Krešo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Rešad Krešo protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 I 008313 20 Rev od 23. juna 2020. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 I 030788 18 Gži od 3. februara 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Rešad Krešo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 1. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 I 008313 20 Rev od 23. juna 2020. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 I 030788 18 Gži od 3. februara 2020. godine.

2. Tražilac izvršenja (KJKP „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. Sarajevo) je 2. februara 2015. godine podnio protiv apelanta prijedlog za izvršenje, na osnovu vjerodostojne isprave-izvoda svih računa od 1. januara 2014. godine do 31. decembra 2014. godine, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 387,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškova sudskog postupka, na način da se izvršenje provede pljenidbom, procjenom i prodajom stvari izvršenika koje se nalaze u stanu na adresi Hamdije Kreševljakovića 61/3.

3. Općinski sud je 13. maja 2015. godine donio Rješenje o izvršenju broj 065 0 It 20559622 15 It, kojim je odredio predloženo izvršenje.

4. Odlučujući o prigovoru apelanta podnesenom protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 13. maja 2015. godine Općinski sud je Rješenjem broj 065 0 It 20559622 15 It od 7. juna 2017. godine predmetni prigovor usvojio i odredio da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom, te da će se nakon pravosnažnosti tog rješenja spis predmeta dostaviti Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak. Takođe je određeno da se izvršenje određeno rješenjem od 13. maja 2015. godine odlaže do okončanja parničnog postupka po tužbi, te da će se izvršenje nastaviti na prijedlog tražioca izvršenja nakon pravosnažnosti odluke parničnog suda, ako tražilac izvršenja uspije sa tužbom.

5. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 7. juna 2017. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 I 030788 18 Gži od 3. februara 2020. godine predmetnu žalbu odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je rješenjem Općinskog suda od 7. juna 2017. godine prigovor apelanta usvojen, pa, budući da je apelant uspio sa podnošenjem pravnog lijeka, isti nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv predmetnog rješenja.

6. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 3. februara 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 70 0 I 008313 20 Rev od 23. juna 2020. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 14. stav (1) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da protiv pravosnažnih rješenja donesenih u postupku izvršenja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova, pa, kako je apelant izjavio reviziju protiv rješenja donesenog u postupku u kojem se po ZIP revizija ne može izjaviti, to je ista odbačena kao nedopuštena. Apelacioni navodi

7. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na suđenje u razumnom roku, kao segment prava na pravično suđenje. Apelant od Ustavnog suda traži da ukine osporenu odluku Vrhovnog suda, te da naloži Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja (Kantonalnog suda), kao i da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbačena kao nedopuštena žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Općinskog suda od 7. juna 2017. godine. Dakle, apelant u konkretnom slučaju osporava odluke kojima se odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. procesnoj dopustivosti korišćenih pravnih lijekova (žalbe i revizije). Iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3251/20 (R. K.) | Sudska praksa | Aktio