Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-248/20 (E.I.)
Odluka donesena 22. 12. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-248/20
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP 248/20, rješavajući apelaciju E.I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela E.I.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 415008 14 I.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu Općinskog suda broj 65 0 I 415008 14 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da E.I isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. E.I. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Samija Hasanagić, advokat iz Tuzle, podnijela je 20. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 415008 14 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 2. jula 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. jula 2020. godine.
4. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. jula 2020. godine.
5. Od Općinskog suda je pribavljena informacija o statusu predmeta 7. decembra 2020. godine. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelantica je 18. februara 2014. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Federacije Bosne i Hercegovine - Federalnog ministarstva rada i socijalne politike) na osnovu izvršne isprave Rješenja Javne ustanove Centar za socijalni rad Tešanj broj 06- 35-727/09 od 29. oktobra 2010. godine radi namirenja novčane tražbine na ime duga u iznosu od 1.382,76 KM, te troškova predmetnog postupka u iznosu od 386,10 KM, predlažući izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika.
8. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 415008 14 I od 4. marta 2014. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.
9. Izvršenik je 11. marta 2014. godine izjavio prigovor protiv navedenog rješenja.
10. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 415008 13 I od 30. septembra 2014. godine usvojio prigovor izvršenika, izvršni postupak obustavio i rješenje o izvršenju od 4. marta 2014. godine stavio van snage.
11. Apelantica je protiv rješenja Općinskog suda od 30. septembra 2014. godine izjavila žalbu.
12. Kantonalni sud, odlučujući o apelanticinoj žalbi izjavljenoj protiv navedenog rješenja od 30. septembra 2014. godine, donio je Rješenje broj 65 0 I 415008 17 Gži od 9. decembra 2019. godine kojim je uvažio apelanticinu žalbu i prvostepeno rješenje preinačio tako što je prigovor izvršenika djelimično usvojio i rješenje o izvršenju Općinskog suda od 4. marta 2014. godine stavio van snage u pogledu izvršenja na novčanim sredstvima izvršenika preko iznosa od 1.267,53 KM, dok je u preostalom dijelu prigovor izvršenika odbio kao neosnovan i predmetno rješenje o izvršenju održao na snazi, te je obavezao izvršenika da apelantici nadoknadi troškove za sastavljanje žalbe u iznosu od 120,00 KM. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju umanjivanje naknade (po osnovu lične invalidnine i dodatka za njegu i pomoć drugog lica) nije izvršeno na osnovu Odluke Vlade o utvrđivanju novog koeficijenta isplate, pa je izvršenik bio dužan umanjeno potraživanje utvrditi novim rješenjem (dakle, izvršenik ne bi bio obavezan da donosi novo rješenje samo u slučaju da je predmetna novčana naknada, koja je utvrđena pravosnažnim rješenjem, umanjena na osnovu Odluke Vlade o utvrđivanju nove visine koeficijenta isplate, što u konkretnom predmetu nije bio slučaj). Kantonalni sud je dalje naveo da je u konkretnom slučaju apelantica predložila izvršenje radi naplate iznosa od 1.382,76 KM, navodeći da joj je izvršenik tokom 36 mjeseci, tj. od oktobra 2009. godine do septembra 2012. godine, iznos od 384,16 KM umanjivao za 38,41 KM mjesečno. Kantonalni sud je naveo da iz prigovora izvršenika, te dokaza dostavljenih uz taj prigovor proizlazi da je izvršenik apelantici umanjivao isplate upravo za navedeni iznos, ali ne tokom cijelog perioda na koji ukazuje apelantica. Kantonalni sud je naveo da je iz kartice isplata za apelanticu vidljivo da je izvršenik do jula 2012. godine apelantici isplaćivao iznos od 345,74 KM iako je izvršnom ispravom utvrđen iznos na ime invalidnine i drugih dodataka od 384,16 KM, a da je nakon tog perioda isplaćivao iznos utvrđen izvršnom ispravom. Kantonalni sud je naveo da je, stoga, prigovor izvršenika osnovan samo u dijelu koji se odnosi na apelanticino potraživanje u iznosu od 115,23 KM, tj. u dijelu potraživanja razlike invalidnine za juli, august i septembar 2012. godine, jer u tim mjesecima nije došlo do umanjenja utvrđene lične invlidnine apelantice, dok je u preostalom dijelu, u pogledu izvršenja radi naplate iznosa od 1.267,53 KM, predmetni prigovor neosnovan, budući da ni sam izvršenik ne spori da je apelantici isplatio iznose manje od onih utvrđenih izvršnom ispravom, a da predmetno umanjenje nije izvršeno na osnovu odluke Vlade kojom se utvrđuje novi koeficijent za isplatu. Kantonalni sud je, također, primjenom odredbe člana 397. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 16. stav (4) Zakona o izvršnom postupku, odredio troškove na ime sastavljanja žalbe u iznosu od 120,00 KM.
13. Rješenje Kantonalnog suda od 9. decembra 2019. godine dostavljeno je Općinskom sudu 30. januara 2020. godine.
14. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelantica navodi da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela tok izvršnog postupka, ističući da predmetni postupak traje nerazumno dugo imajući u vidu da je riječ o postupku koji nije složen i da su u konkretnom slučaju predmet izvršenja potraživanja koja su apelantici priznata po osnovu socijalne zaštite. Apelantica posebno ukazuje na dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, te predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
16. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te se nije posebno osvrtao na navode o dužini trajanja predmetnog postupka. Pri tome Općinski sud je naveo da je „dakle, Kantonalni sud meritorno okončao ovaj postupak, pa uvažavajući to rješenje, nije bilo, nakon donošenja tog rješenja, zakonom propisanih procesnih radnji za prvostepeni sud“.
17. Kantonalni sud je naveo, u odnosu na navode apelacije koji se tiču dužine trajanja postupka, da od 12. aprila 2017. godine (kada je formiran predmetni spis kod tog suda) nije odlučio o žalbi zbog toga što je svaki sudija u okviru Građanskog odjeljenja tog suda zadužen sa približno 800 predmeta, od kojih su većina hitni po zakonu, te da se, ipak, prvenstvo daje najstarijim predmetima obuhvaćenim Planom rješavanja predmeta. Dalje, naveo je da, zbog navedenih objektivnih okolnosti, smatra da apelanticini navodi nisu osnovani, te da apelaciju treba odbiti kao neosnovanu. V.Relevantni propisi
18. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11- odluka USBiH, 35/12, 35/12-rješenje USBiH, 46/16 i 55/18-rješenje USBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
19. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se u ovom dijelu odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
22. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi
27. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51). Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 18. februara 2014. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, razmatrat će period od šest godina i 10 mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
29. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
30. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud promptno odlučio o prijedlogu za izvršenje (jer je apelantica prijedlog podnijela 18. februara 2014. godine, a Općinski sud je rješenje o izvršenju donio 4. marta 2014. godine), kao i da je odluku o prigovoru donio nakon šest mjeseci. Međutim, Ustavni sud, također, zapaža da je Općinski sud spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi (izjavljenoj protiv odluke o prigovoru od 30. septembra 2014. godine) tek nakon dvije godine i šest mjeseci, kako to proizlazi iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda. Dalje, zapaža da je Kantonalni sud odluku o žalbi donio tek nakon dvije godine i osam mjeseci. Također, Ustavni sud zapaža da Općinski sud, nakon što je Kantonalni sud odlučio o žalbi (9. decembra 2019. godine), nije preduzimao daljnje radnje radi namirenja apelanticinog potraživanja. Štaviše, kako proizlazi iz odgovora Općinskog suda, taj sud je zaključio da, „uvažavajući rješenje Kantonalnog suda, kojim je predmetni postupak meritorno okončan, nije bilo, nakon donošenja tog rješenja, zakonom propisanih procesnih radnji za prvostepeni sud“. Međutim, iz činjeničnog stanja predmeta jasno proizlazi da je Kantonalni sud rješenjem od 9. decembra 2019. godine djelimično uvažio apelanticinu žalbu, te da je rješenje o izvršenju Općinskog suda od 4. marta 2014. godine stavio van snage samo u pogledu izvršenja na novčanim sredstvima izvršenika preko iznosa od 1.267,53 KM, dok je u preostalnom dijelu prigovor izvršenika odbio kao neosnovan i rješenje o izvršenju održao na snazi. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 64. Zakona o izvršnom postupku propisano da se postupak izvršenja smatra završenim (pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga), provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava (ili obustavom izvršenja), što u konkretnom predmetu nije slučaj. Pri tome Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije posebno osvrtao na navode o dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka, dok je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da nije mogao utjecati na kraće trajanje postupka s obzirom na to da predmete rješava prema prioritetnoj listi starih predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da se ta okolnost, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka, jer javna vlast ima dužnost da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Stoga, imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi značajno doprinijeli ukupnoj dužini trajanja postupka, imajući u vidu navedene periode neaktivnosti, te da u svojim odgovorima na apelaciju nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za navedene periode neaktivnosti. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da je apelantica svojim ponašanjem doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka.
31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovi (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, apelantici treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
34. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
35. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, jer postupak, koji je hitne prirode, traje šest godina i 10 mjeseci, a pri tome redovni sudovi nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za navedene periode neaktivnosti, odnosno za ovako dugo trajanje postupka.
37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević