Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4220/19 (B.K. i drugi)
Odluka donesena 22. 12. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Protek roka
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4220/19
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP 4220/19, rješavajući apelacije B. K. i Š. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije koje su podnijeli:
B. K. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 073607 18 I od 5. novembra 2018. godine i Š. M. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 068197 17 I od 22. augusta 2017. godine.
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
B. K. zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 073607 15 Rsž od 11. aprila 2018. godine i Š. M. zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 068197 14 Rsž od 26. oktobra 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacija.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. AP 4220/19
1. Apelant B. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnio je 6. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 073607 15 Rsž od 11. aprila 2018. godine, te zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Rs 073607 18 I od 5. novembra 2018. godine.
2. AP 4226/19
2. Apelant Š. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnio je 6. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 068197 14 Rsž od 26. oktobra 2016. godine, te zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 58 0 Rs 068197 17 I od 22. augusta 2017. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona zatraženo je u periodu od 10. juna do 19. oktobra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Traženi odgovori su dostavljeni u periodu od 2. jula do 2. novembra 2020. godine. Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4220/19. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Parnični postupci
7. Apelanti su podnijeli tužbe pred Općinskim sudom protiv tuženog Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ministarstva unutrašnjih poslova, radi isplate potraživanja iz radnih odnosa. Općinski sud je donio presude koje su djelimično preinačene presudama Kantonalnog suda, navedenim u izreci ove odluke.
Neizvršenje predmetnih rješenja o izvršenju
8. Iz apelacionih navoda proizlazi da je postupajući po prijedlozima apelanata od 10. oktobra 2018. i 2. februara 2017. godine na osnovu izvršnih isprava – pravosnažnih presuda Općinski sud donio rješenja o izvršenju, navedena u izreci ove odluke, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovne banke Hercegovačko-neretvanskog kantona kao izvršenika.
9. Iz apelacionih navoda proizlazi da je Općinski sud rješenja o izvršenju dostavio poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune.
10. Prema stanju spisa predmeta, rješenja o izvršenju nisu provedena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacija
11. Apelanti smatraju da im je zbog neprovođenja predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelanti ukazuju na dužinu trajanja parničnih postupaka, odnosno na povredu prava na suđenje u razumnom roku. Apelanti su naveli hronologiju predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke, te, iako postoje razlike u apelacionim navodima, između ostalog, ističu da rješenja nisu provedena zbog primjene člana 138. Zakona o izvršnom postupku. Apelanti traže naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnih parničnih i izvršnih postupaka.
b) Odgovori na apelacije
12. U odgovorima na apelacije Općinski sud je, između ostalog, naveo da je predmetna rješenja o izvršenju dostavio banci.
13. U odgovorima na apelacije Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona je dostavila odgovore Kantonalnog javnog pravobranilaštva i Ministarstva finansija Hercegovačko-neretvanskog kantona. Kantonalni javni pravobranilac je, između ostalog, naveo da je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona 28. jula 2020. godine donijela odluku o usvajanju Akcionog plana aktivnosti za izvršenje generalnih mjera naloženih presudom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Balić i dr. protiv BiH, ap. br. 44080/16 i ostalih presuda prema Hercegovačko-neretvanskom kantonu i vremenski okvir za njihovo realiziranje, broj odluke 01-1-02-1557-1/20, kojim je predviđena dinamika isplata po svim izvršnim rješenjima iz budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona. Napominje da Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona nudi temeljem Odluke o uvjetima i postupku za sporazumno rješavanje potraživanja pravnih i fizičkih osoba i budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona broj 01-1-021664/15 od 19. novembra 2015. godine, koju je Skupština Hercegovačko-neretvanskog kantona potvrdila Odlukom broj 02-01-XI-302/15 od 15. decembra 2015. godine, zaključenje izvansudske nagodbe za novčana potraživanja iz budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona. Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona je kao prilog dopisu dostavila navedene odluke. Ministarstvo finansija Hercegovačko-neretvanskog kantona je navelo da su predmetna rješenja o izvršenju stigla u banku i da su zavedena u sistem. Ukazuje da se, prema članu 37. stav 3. i članu 38. Zakona o izvršenju budžeta, sudska rješenja realiziraju iz sredstava planiranih budžetom Hercegovačko-neretvanskog kantona za tekuću godinu, a banka treba čekati njegovo odobrenje.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 odluka USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138. st. 3. i 6.
(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.
Član 167. st. 1, 2. i 3.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost u odnosu na parnične postupke
16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja predmetnih parničnih postupaka okončanih presudama Kantonalnog suda br. 58 0 Rs 073607 15 Rsž od 11. aprila 2018. godine i 58 0 Rs 068197 14 Rsž od 26. oktobra 2016. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
17. Ustavni sud ukazuje da su apelanti 10. oktobra 2018, odnosno 2. jula 2017. godine podnijeli prijedloge za izvršenje na osnovu prvostepenih presuda, te presuda Kantonalnog suda br. 58 0 Rs 073607 15 Rsž od 11. aprila 2018. godine i 58 0 Rs 068197 14 Rsž od 26. oktobra 2016. godine, pa stoga Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum prijema navedenih presuda jer se podrazumijeva da su apelanti navedene presude Kantonalnog suda primili prije tih datuma. Budući da su apelacije Ustavnom sudu podnesene 6. novembra 2019. godine, proizlazi da su podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da su predmetne apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Dopustivost u odnosu na neizvršenje predmetnih rješenja o izvršenju
18. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantonâ – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
VII.Meritum 19. Apelanti smatraju da im je zbog neizvršenja predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...] Pravo na imovinu Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) pravo na imovinu.
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...]
20. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava, u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona, te da uslijed velikog broja povjerilaca nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti.
21. Ustavni sud konstatira da navedene apelacije pokreću identično pitanje propusta javne vlasti, konkretno Hercegovačko-neretvanskog kantona, da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i omogući izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tog kantona u razumnom roku u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
22. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 3226/17 od 12. marta 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba, kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti u FBiH) razmatrao svoju praksu, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja se tiče neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona i ukazao da je i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o istom pitanju u kojima je utvrđivano da javna vlast nije ispunila svoju pozitivnu obavezu zaštite ljudskih prava imalaca sudskih odluka na teret budžeta i nalagano je preduzimanje općih mjera koje bi omogućile svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta da svoje potraživanje naplate u razumnom roku Ustavni sud i dalje suočen s izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je s tim u vezi zaključio da to jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svaka osoba unutar određene grupe u principu ovlaštena podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba preduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih osoba, a ne samo podnosilaca apelacija.
23. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata, već je Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona naložio preduzimanje adekvatnih i dovoljnih mjera s ciljem ispunjavanja pozitivne obaveze zaštite individualnih ljudskih prava i omogućavanja izvršenja sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku.
24. Ustavni sud je u navedenoj odluci ukazao da su nadležni organi javne vlasti dužni da sami pronađu optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obaveze poštovanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između općeg interesa da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcionira, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku, s druge strane, jer je javna vlast u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodive i moguće. Neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dostatne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret budžeta po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjerilaca po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u budžetu za isplatu potraživanja po osnovu sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplata, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imalaca pravosnažnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjerilaca i redoslijedu naplate.
25. Pri tome, Ustavni sud je naglasio da nije cilj ove odluke da se apelanti dovedu u privilegiran položaj u odnosu na ostale imaoce pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a nisu se obraćali Ustavnom sudu, jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostave generalnih mehanizama kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom se nalaže javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta, kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata tako i svih drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta, te omogućila ubuduće imaocima sudskih odluka na teret budžeta naplata dosuđenih potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, a što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj način bi imaoci sudskih odluka na teret budžeta svoja potraživanja realizirali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, te bi prestala potreba obraćanja Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utječe na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom.
26. U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na relevantnu praksu Evropskog suda u presudi Burmych protiv Ukrajine br. 46852/13 i dr., presuda Velikog vijeća od 12. oktobra 2017. godine, u kojoj su razmatrane aplikacije koje se tiču istog sistemskog problema koji je Evropski sud ranije identificirao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcioniranju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakašnjelog izvršavanja pravosnažnih sudskih odluka domaćih sudova, u kombinaciji s nepostojanjem učinkovitog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Evropski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva preduzimanje obimnih i složenih mjera, zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih tijela. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opće mjere kojima bi riješila srž sistemskog problema koji je identificirao Evropski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnom nivou. Evropski sud je stoga razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i principom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opće mjere koje država treba preduzeti za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije. Evropski sud je u vezi s tim zaključio da su, u skladu s principom supsidijarnosti, koji se odnosi na čitavu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov predmet izvršenja te presude u skladu sa članom 46. Evropske konvencije. Evropski sud je odlučio brisati ove aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući kako se prava svih žrtava sistemske povrede koja je utvrđena u predmetu Ivanov trebaju ostvariti u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Evropskim sudom.
27. Prateći izvršenje ranije datih naloga, Ustavni sud je obaviješten o mjerama koje je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona preduzela s ciljem uspostavljanja općih mjera kojim bi omogućila izvršenje sudskih odluka na teret budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona u razumnom roku. Ustavnom sudu je dostavljen Akcioni plan tog kantona od 28. jula 2020. godine, kojim je obuhvaćen ukupan dug po ovom osnovu, te hronološki poredana potraživanja i predviđen rok isplate dugovanja. Vlada kantona je ukazala da preduzima neophodne korake u okviru raspoloživih mogućnosti da uspostavi generalne mjere u skladu s nalozima Ustavnog suda i Evropskog suda iz ranijih odluka u kojima je dosljedno ukazivano na nužnost iznalaženja održivog rješenja za ovo pitanje. Dovodeći u vezu ranije date naloge sa preduzetim mjerama Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ustavni sud, ocjenjujući adekvatnost ovih mjera, zapaža da je Akcioni plan u tom kontekstu razmatrao i Evropski sud u svojoj novijoj praksi, koju Ustavni sud dosljedno podržava.
28. U vezi s tim, Ustavni sud upućuje na odluku Evropskog suda Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine, gdje je Evropski sud, razmatrajući aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona u razumnom roku, ukazao na vlastitu praksu i praksu Ustavnog suda u vezi s ovim pitanjem, te dovodeći u vezu ranije date naloge javnoj vlasti s ciljem uspostavljanja općih mjera kojim bi kako za aplikante tako i za ostale imaoce sudskih oduka na teret budžeta tog kantona bilo omogućeno da naplate svoja potraživanja u razumnom roku, utvrdio da je Zeničko-dobojski kanton usvojio Akcioni plan 31. oktobra 2019. godine kako bi implementirao opće mjere iz odluke Evropskog suda Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine (br. 68955/12 i 15 drugih, § 34 od 14. novembra 2017. godine). Vlada je informirala sud da je Zeničko-dobojski kanton 31. oktobra 2019. godine donio akcioni plan kako bi implementirao generalne mjere naznačene u presudi Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine (br. 68955/12 i 15 drugih, tačka 34, 14. novembar 2017. godine). Priložena je lista od 3.256 neizvršenih domaćih presuda. Plan je prikazao ukupan dug u iznosu od gotovo 300.000.000 KM: približno 150.000.000 KM na ime glavnice; 6.500.000 KM na ime troškova postupka i 138.000.000 KM na ime zatezne kamate. U njemu se također navodi da će presude biti izvršene hronološkim redoslijedom do 2041. godine: na primjer, ako je rješenje o izvršenju doneseno 2008. godine, presuda će biti izvršena 2020. ili 2021. godine; ako je rješenje o izvršenju doneseno 2009. godine, presuda će biti izvršena 2022. godine i tako dalje. Većina presuda koje se razmatraju u ovom predmetu će tako biti izvršena u narednih nekoliko godina. Zeničko-dobojski kanton se obavezao da će u tu svrhu izdvajati više od 13.000.000 KM godišnje, što predstavlja gotovo 4% njegovog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Ocjenjujući navedeni akcioni plan u kontekstu visine godišnjeg budžeta Zeničko-dobojskog kantona, te drugih relevantnih okolnosti, Evropski sud je našao da je predviđeni vremenski rok za izmirenje duga od 22 godine utvrđen Akcionim planom u konkretnom slučaju opravdan. Evropski sud je pri donošenju ovakve odluke uzeo u obzir ukupnu visinu duga Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu, posebno poredeći ovaj dug sa uporedivim predmetom, dugom s kojim se suočava Republika Srpska po osnovu presuda za ratnu štetu, te je utvrdio da je budžet Zeničko-dobojskog kantona osam puta manji od budžeta Republike Srpske, te da ukupan dug Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu doseže 85% njenog ukupnog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Sud je također uzeo u obzir da Zeničko-dobojski kanton nije mogao sam pristupiti rješenju ovog problema s ciljem smanjenja svojih obaveza jer su u ovaj problem uključeni i drugi relevantni sudionici, kao što je Sindikat državnih službenika. Što se tiče zahtjeva aplikanata za naknadu nematerijalne štete zbog kašnjenja u izvršenju, iako je priznao da su aplikanti sigurno pretrpjeli nematerijalnu štetu zbog nastalog kašnjenja, Evropski sud je istakao da je aplikantima domaćim presudama utvrđeno pravo na visoke zakonske zatezne kamate, te da je visina zakonske zatezne kamate značajno viša od stope inflacije, tako da se Evropski sud u ovom dijelu složio s Ustavnim sudom (vodeća odluka Ustavnog suda BiH broj AP 1117/17 od 12. marta 2019. godine dostupna na www.ustavnisud.ba) da dosuđene zakonske zatezne kamate predstavljaju donekle naknadu za pretrpljeno kašnjenje. Evropski sud je utvrdio da su nadležne vlasti izvršile generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, te je našao da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije, pa ih je brisao s liste predmeta Evropskog suda u smislu člana 37. Evropske konvencije.
29. Ustavni sud ukazuje na relevantnu praksu Evropskog suda, koji je primjenjujući stavove iz odluke Muhović i Lekić i dr. protiv BiH u odluci Akeljić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 8039/19 od 13. oktobra 2020. godine, koja se odnosi na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona u razumnom roku, našao da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije u smislu člana 37. Evropske konvencije, te ih je brisao s liste predmeta imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije tako što je usvojio Akcioni plan od 19. decembra 2019. godine i uspostavio centralnu bazu podataka s ciljem provođenja generalnih mjera iz odluke Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, kojom je tom kantonu naložena uspostava centralne baze podataka svih neizvršenih presuda na teret tog kantona i određivanje razumnog roka za njihovo izvršenje (Odluka br. 20514/15 i 15 drugih, § 33 od 14. novembra 2017. godine). Uz Akcioni plan Evropskom sudu je dostavljena lista od 1.612 neizvršenih presuda na teret budžeta Srednjobosanskog kantona. U planu je navedeno da ukupni dug po tom osnovu iznosi skoro 51.000.000,00 KM, da je uspostavljena centralna baza podataka u kojoj su evidentirane sve presude na teret budžeta tog kantona i usvojen plan izvršenja tih presuda po hronološkom redu do 2032. godine. Evropski sud je smatrao da preduzete mjere pružaju globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova na teret budžeta Srednjobosanskog kantona u razumnom roku.
30. U kontekstu predmetnih apelacija, Ustavni sud naročito ukazuje na relevantnu praksu Evropskog suda koji je primjenjujući stavove iz navedenih odluka Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, Akeljić i ostali protiv BiH, donio i odluku Lavić protiv BiH, aplikacija broj 6340/20 od 9. novembra 2020. godine, koja se, kao i u konkretnim slučajevima, odnosi na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona, u kojoj je našao da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije u smislu člana 37. Evropske konvencije, te ih je brisao s liste predmeta imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije tako što je usvojio Akcioni plan od 28. jula 2020. godine s ciljem da omogući izvršenje svih odluka na teret budžeta tog kantona i odredio razuman rok za njihovo izvršenje. U planu je navedeno da je 31. decembra 2019. godine bilo 5.382 neizvršene odluke na teret budžeta tog kantona, a dug po tom osnovu je iznosio oko 55.000.000,00 KM (skoro 25% kantonalnog budžeta za 2020. godinu). Plan predviđa će sve odluke biti izvršene po hronološkom redu do 2032. godine.
31. Evropski sud je slijedeći navedenu praksu donio i odluku Šarganović i drugi protiv BiH, aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine, koja se odnosi na Unsko-sanski kanton, te je iste brisao s liste predmeta smatrajući da su i ti kantoni izvršili generalne mjere naložene ranijim odlukama koje se odnose na izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tih kantona u razumnom roku.
32. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da je evidentno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona u razumnom roku imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani. VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da će apelanti naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona u razumnom roku imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.
34. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević