Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3245/19 (M. Č.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3245/19
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 3245/19, rješavajući apelaciju Mehe Čauševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Meho Čaušević.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću kao predmet broj 17 0 Rs 016372 14 I.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu Mehi Čauševiću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Bihaću da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 17 0 Rs 016372 14 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Bihaću da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Meho Čaušević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše podnio je 9. augusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 Rs 016372 14 I.
2. Apelant je 10. septembra 2020. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 27. augusta 2019. godine i 22. oktobra 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju. Od izvršenika JU „Univerzitet u Bihaću“, Podružnica Pedagoški fakultet u Bihaću (u daljnjem tekstu: izvršenik), zatraženo je 10. oktobra 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
4. Općinski sud i Kantonalni sud su dostavili odgovor na apelaciju 30. augusta i 11. septembra 2019. godine, odnosno 28. oktobra i 10. novembra 2020. godine. Izvršenik nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 16. jula 2014. godine kao tražitelj izvršenja podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika. Prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda broj 17 0 Rs 016372 10 Rs od 21. septembra 2012. godine (djelimično potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 016372 12 Rsž od 10. aprila 2014. godine) radi namirenja novčanog potraživanja na ime manje obračunate i isplaćene plaće (razlike) i na ime manje obračunatih i uplaćenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, te na ime rada u komisijama za odbranu završnog (diplomskog) rada i troškova parničnog postupka. Apelant je predložio da se izvršenje provede popisom, pljenidbom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari – motornih vozila.
7. Zaključkom Općinskog suda broj 17 0 Rs 016372 14 I od 2. septembra 2016. godine naloženo je apelantu da u roku od osam dana od dana prijema zaključka dopuni – ispravi prijedlog za izvršenje tako što će sudu dostaviti novi prijedlog za izvršenje u kojem će označiti drugi predmet i sredstvo izvršenja s obzirom na to da su u drugom postupku već prodana predložena motorna vozila. U obrazloženju zaključka Općinski sud je naveo da je apelant 16. jula 2014. godine podnio prijedlog za izvršenje, te da je zaključkom od „8. septembra 2014. godine“ naloženo apelantu da dopuni – ispravi prijedlog za izvršenje, a da je „15. augusta 2014. godine“ dostavljena dopuna i kao predmet izvršenja se predlažu motorna vozila koja su isto predložena i u predmetu broj 17 0 Rs 016943 14 I. Također je naveo da se uvidom u predmet broj 17 0 Rs 016943 14 I može utvrditi da su predmetna motorna vozila prodana, te da je u tom predmetu doneseno rješenje o namirenju od 27. augusta 2015. godine.
8. Apelant je 14. septembra 2016. godine dostavio Općinskom sudu novi ispravljeni prijedlog za izvršenje u kojem je predložio da se izvršenje provede popisom, pljenidbom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari (industrijska presa za proizvodnju bučinog ulja, industrijski robot i dvije CNC mašine), te da se od iznosa dobijenog prodajom navedenih mašina izvrši namirenje potraživanja.
9. Zaključkom Općinskog suda broj 17 0 Rs 016372 14 I od 19. oktobra 2016. godine naloženo je apelantu da u roku od osam dana od dana prijema zaključka prijedlog za izvršenje dopuni – ispravi tako što će dostaviti novi prijedlog za izvršenje u kojem će označiti drugi predmet i sredstvo izvršenja s obzirom na to da u skladu sa odredbama člana 117a. i člana 79. Zakona o izvršnom postupku predmet izvršenja ne mogu biti pokretne stvari.
10. Apelant je 27. oktobra 2016. godine dostavio Općinskom sudu podnesak u kojem je, između ostalog, naveo da je zaključak Općinskog suda od 19. oktobra 2016. godine nezakonit i u suprotnosti sa čl. 79a. i 117a. Zakona o izvršnom postupku, te je predložio da Općinski sud navedeni zaključak povuče i donese rješenje o izvršenju u skladu s odredbama Zakona o izvršnom postupku.
11. Nakon toga, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 17 0 Rs 016372 14 I od 23. oktobra 2017. godine kojim je određeno izvršenje po apelantovom prijedlogu od 14. septembra 2016. godine.
12. Izvršenik je 30. oktobra 2017. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju od 23. oktobra 2017. godine.
13. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 Rs 016372 14 I od 9. maja 2018. godine odbijen je izvršenikov prigovor.
14. Izvršenik je podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 9. maja 2018. godine, nakon čega je predmetni spis 6. septembra 2018. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi.
15. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 Rs 016372 18 Rsži od 12. decembra 2018. godine izvršenikova žalba je uvažena, pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
16. Nakon toga, Općinski sud je 7. maja 2019. godine održao ročište na kojem je apelant odustao od predmeta za izvršenje u odnosu na CNC mašine i industrijski robot, dok je ostao pri izvršenju na industrijskoj presi za proizvodnju bučinog ulja.
17. Dalje, Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 Rs 016372 14 I od 4. septembra 2019. godine usvojen je izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 23. oktobra 2017. godine, obustavljeno je izvršenje i ukinute sve provedene radnje.
18. Apelant je podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 4. septembra 2019. godine, te je predmetni spis 12. novembra 2019. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 Rs 016372 19 Rsži 2 od 27. decembra 2019. godine apelantova žalba je uvažena, preinačeno pobijano rješenje i izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 23. oktobra 2017. godine u odnosu na industrijsku presu za proizvodnju bučinog ulja, označenu kao predmet izvršenja, odbijen.
19. Zaključkom Općinskog suda broj 17 0 Rs 016372 14 I od 27. februara 2020. godine naloženo je apelantu da u roku od osam dana od dana dostavljanja zaključka uplati na depozitni račun suda određeni novčani iznos kao predujam troškova izvršenja za izlazak na lice mjesta sudskog izvršitelja i o tome obavijesti sud dostavljanjem dokaza o uplati.
20. Zaključkom Općinskog suda broj 17 0 Rs 016372 14 I od 11. marta 2020. godine naloženo je sudskim izvršiteljima izlazak na lice mjesta i preduzimanje određenih radnjih – zapljena, procjena i prodaja izvršenikovih pokretnih stvari, te namirenje apelantovog potraživanja iz dobijene prodajne cijene.
21. Unsko-sanski kanton, treće lice koje je zastupao zakonski zastupnik Kantonalno pravobraniteljstvo Bihać, izjavio je 17. marta 2020. godine prigovor Općinskom sudu s prijedlogom da se izvršenje na industrijskoj presi za proizvodnju bučinog ulja proglasi nedopuštenim zbog toga što, kako je navedeno u obrazloženju prigovora, ona nije izvršenikovo vlasništvo.
22. Sudski izvršitelji su 3. jula 2020. godine izašli na lice mjesta, te su izvršili popis izvršenikovih pokretnih stvari (mašina za cijeđenje bučinog ulja s pratećom opremom, preciznije opisano u zapisniku).
23. Unsko-sanski kanton je kao treće lice posredstvom zakonskog zastupnika dostavio 9. jula 2020. godine Općinskom sudu podnesak u kojem je, između ostalog, navedeno da se u konkretnoj izvršnoj stvari radi o postupku zapljene i prodaje stvari za koju je uz prigovor dostavljen dokaz da Unsko-sanski kanton ima pravo koje sprječava izvršenje u smislu člana 51. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, te traži da sud zastane s postupkom zapljene i prodaje i odluči o prigovoru Unsko-sanskog kantona.
24. Zaključkom Općinskog suda broj 17 0 Rs 016372 14 I od 5. augusta 2020. godine upućeno je „treće lice Kantonalno pravobraniteljstvo Unsko-sanskog kantona Bihać, zastupano po Kantonalnom pravobraniteljstvu USK Bihać“ da u roku od osam dana po prijemu zaključka pokrene parnični postupak protiv apelanta radi proglašenja da je nedopušteno izvršenje na pokretnoj stvari – industrijskoj presi za proizvodnju bučinog ulja. U obrazloženju zaključka Općinski sud se pozvao na odredbe člana 51. st. 1. i 2. i člana 52. Zakona o izvršnom postupku.
25. Apelant je 12. augusta 2020. godine podnio urgenciju Općinskom sudu s ciljem okončanja izvršnog postupka.
26. Prema stanju u spisu, izvršni postupak je u toku pred Općinskim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
27. Apelant je naveo da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant je naveo da mu je povrijeđeno i pravo na nepristrasan i nezavisan sud, pravo na ravnopravnost stranaka u postupku, pravo na raspravljanje, te sloboda misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije i sloboda izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije. Apelant je naveo tok izvršnog postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da je predmet bespotrebno odugovlačen postupanjem Općinskog suda i Kantonalnog suda. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, te da mu se nadoknadi šteta zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od po 500,00 KM za svaku godinu prekoračenja propisanih rokova.
b) Odgovor na apelaciju
28. Općinski sud je naveo hronologiju postupka. Također je naveo da se u toku izvršnog postupka ne može utvrđivati vlasništvo nad pokretnom stvari, te da se mora sačekati odluka u parničnom postupku.
29. Kantonalni sud je naveo da postupanjem tog suda nije došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u razumnom roku.
V.Relevantni propisi
30. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH) koji u relevantnom dijelu glasi:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 51.
Pretpostavke za prigovor (1) Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može da podnese prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedozvoljenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem.
(2) Prigovor se može podnijeti do okončanja izvršnog postupka. Podnošenje prigovora ne sprečava provođenje izvršenja i ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Član 52.
Odluke suda po prigovoru trećeg lica (1)Sud će o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će podnosioca prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici.
(2) Izvršni sud će o prigovoru odlučiti u izvršnom postupku kada to okolnosti slučaja dozvoljavaju, a naročito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svog prigovora pravosnažnom presudom, javnim dokumentom ili prema zakonu ovjerenim privatnim dokumentom.
Član 53. stav 1.
Upućivanje na parnicu (1) Upućivanje na parnicu iz stava 1. člana 52. ovog zakona ne sprečava provođenje izvršenja, niti ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
31. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost
32. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
33. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
34. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
35. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24 s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
36. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
37. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija, u ovom dijelu, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
38. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelant je naveo da mu je povrijeđeno i pravo na nepristrasan i nezavisan sud, pravo na ravnopravnost stranaka u postupku, pravo na raspravljanje, te pravo na slobodu misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije i pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
39. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
40. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
41. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
42. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Period koji se uzima u obzir
43. Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlogom za izvršenje 16. jula 2014. godine pokrenuo izvršni postupak, koji prema stanju u spisu još nije okončan. U vezi s tim, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od oko šest i po godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
44. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je prema zakonu hitne prirode, te imajući u vidu činjenice, kao i da je u predmetnom postupku osim apelanta i izvršenika učestvovalo i treće lice, koje je Općinski sud uputio na parnicu, Ustavni sud smatra da konkretni predmet sadrži određene elemente koji ga čine relativno složenim.
45. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da iz stanja u spisu ne proizlazi da je apelant svojim postupanjem doprinio dužini trajanja izvršnog postupka, već je promptno postupao po nalozima Općinskog suda u nastojanju da, u postupku koji je od značaja za njega, realizira novčano potraživanje iz radnog odnosa, te je podnio urgenciju s ciljem okončanja predmetnog postupka. Nadalje, analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud od datuma podnošenja prijedloga za izvršenje, odnosno od naloga apelantu od „8. septembra 2014. godine“ po kojem je apelant postupio „15. augusta 2014. godine“ (kako je to Općinski sud naveo u zaključku od 2. septembra 2016. godine) imao period pasivnosti u radu od oko dvije godine, nakon čega je pozvao apelanta da dopuni – ispravi prijedlog za izvršenje (pokretne stvari na kojima je predloženo izvršenje prodane u drugom izvršnom postupku). Također, nakon apelantove dopune – ispravke prijedloga za izvršenje, odnosno apelantovog prijedloga da se povuče u međuvremenu doneseni zaključak od 19. oktobra 2016. godine, Općinskom sudu je bila potrebna jedna godina da donese rješenje o izvršenju. Nadalje, Općinskom sudu je bilo potrebno šest mjeseci da donese odluku o izvršenikovom prigovoru izjavljenom protiv rješenja o izvršenju. Zatim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon toga bio nešto ažurniji u preduzimanju procesnih radnji u postupku (održao ročište, donio rješenje kojim je usvojio izvršenikov prigovor, obustavio izvršenje i ukinuo sve provedene radnje, te dao nalog apelantu za uplatu predujma troškova za izlazak sudskih izvršitelja na lice mjesta i nalog sudskim izvršiteljima da izađu na lice mjesta kako bi izvršili zapljenu, procjenu i prodaju izvršenikovih stvari, što su sudski izvršitelji učinili 3. jula 2020. godine). Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u toku postupka razmatrao i prigovor trećeg lica, te da je donio zaključak od 5. augusta 2020. godine kojim je uputio treće lice da pokrene parnični postupak, što je u određenoj mjeri utjecalo na dužinu trajanja izvršnog postupka. Ustavni sud uočava da nakon toga Općinski sud u predmetnom izvršnom postupku nije preduzimao procesne radnje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, u međuvremenu, dva puta odlučivao o žalbama koje su izvršenik i apelant podnosili protiv odluka Općinskog suda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu bilo potrebno nešto duže od tri mjeseca da odluči o izvršenikovoj žalbi, odnosno mjesec i po da odluči o apelantovoj žalbi.
46. Shodno navedenom, Ustavni sud nalazi da je Kantonalni sud bio ažuran u radu, da je odluke donosio u razumnim rokovima, te da svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja izvršnog postupka. S druge strane, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud bio pasivan u svom radu, što se naročito odnosi na početnu fazu postupka gdje je evidentan period pasivnosti od oko dvije godine, kao i u periodu nakon toga kada mu je trebala jedna godina da postupi po apelantovom prijedlogu i da donese rješenje o izvršenju. Imajuću u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da, iako je nakon početne pasivnosti bio ažurniji u preduzimanju procesnih radnji, Općinski sud imao značajan doprinos ukupnoj dužini trajanja izvršnog postupka. Pri tome, Ustavni sud nalazi da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije očitovao u odnosu na navode o dužini trajanja izvršnog postupka. Ustavni sud smatra da, iako je učešće trećeg lica doprinijelo u određenoj mjeri dužini postupka, da to ipak nije bio odlučujući faktor za ukupnu dužinu izvršnog postupka.
47. Posmatrajući postupak u cjelini, u situaciji kada predmetni izvršni postupak traje oko šest i po godina i nije izvjesno kada će biti okončan, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na to da je dužini trajanja postupka doprinijela činjenica da je Općinski sud imao periode pasivnosti u svom radu, odnosno nije u razumnim rokovima preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, niti je ponudio razloge koji bi se mogli smatrati relevantnim za takvu neaktivnost.
48. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
49. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može da odredi naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
50. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
51. Navedenu naknadu dužna je platiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
52. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje, prava na imovinu, prava na slobodu misli, savjesti i vjere, te prava na slobodu izražavanja zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu, pravo na slobodu misli, savjesti i vjere i pravo na slobodu izražavanja.
VIII.Zaključak
53. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer izvršni postupak, koji je hitne prirode, traje oko šest i po godina, pri čemu je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud koji je imao periode pasivnosti u svom radu, za koje nije ponudio bilo kakva obrazloženja, što je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje.
54. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
55. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević