Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-249/20 (M. K.)
Odluka donesena 22. 12. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-249/20
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP 249/20, rješavajući apelaciju Muhameda Kurdića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Muhamed Kurdić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 406274 14 I.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu Općinskog suda broj 65 0 I 406274 14 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Muhamedu Kurdiću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Muhamed Kurdić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Samija Hasanagić, advokat iz Tuzle, podnio je 20. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 406274 14 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 3. jula 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. jula 2020. godine.
4. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. jula 2020. godine.
5. Od Općinskog suda je 9. decembra 2020. godine pribavljena informacija o statusu predmeta. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelant je 10. januara 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike) na osnovu izvršne isprave, Rješenja Javne ustanove „Centar za socijalni rad Tešanj“ broj 06-35-196-1- R/09 od 20. novembra 2009. godine, radi namirenja novčane tražbine, na ime duga u iznosu od 1.382,76 KM, te troškova predmetnog postupka u iznosu od 386,10 KM, predlažući izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima.
8. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 406274 14 I od 5. februara 2015. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.
9. Izvršenik je 12. februara 2015. godine izjavio prigovor protiv navedenog rješenja.
10. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 406274 14 I od 30. marta 2015. godine usvojio izvršenikov prigovor, izvršni postupak obustavio i rješenje o izvršenju od 5. februara 2015. godine stavio van snage.
11. Apelant je protiv rješenja Općinskog suda od 30. marta 2015. godine izjavio žalbu.
12. Općinski sud je spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi 24. marta 2017. godine.
13. Kantonalni sud je, odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv navedenog rješenja od 30. marta 2015. godine, donio Rješenje broj 65 0 I 406274 17 Gži od 11. decembra 2019. godine kojim je djelimično uvažio apelantovu žalbu i prvostepeno rješenje preinačio tako što je izvršenikov prigovor djelimično usvojio i rješenje o izvršenju Općinskog suda od 5. februara 2015. godine stavio van snage u pogledu izvršenja na izvršenikovim novčanim sredstvima preko iznosa od 1.267,53 KM, dok je u preostalom dijelu izvršenikov prigovor odbio kao neosnovan, te je obavezao izvršenika da apelantu nadoknadi troškove za sastavljanje žalbe u iznosu od 140,40 KM. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju umanjivanje naknade (po osnovu lične invalidnine i dodatka za njegu i pomoć drugog lica) nije izvršeno na osnovu odluke Vlade o utvrđivanju novog koeficijenta isplate, pa je izvršenik bio dužan umanjeno potraživanje utvrditi novim rješenjem (dakle, izvršenik ne bi bio u obavezi donositi novo rješenje samo u slučaju da je predmetna novčana naknada, koja je utvrđena pravosnažnim rješenjem, umanjena na osnovu odluke Vlade o utvrđivanju nove visine koeficijenta isplate, što u konkretnom predmetu nije bio slučaj). Kantonalni sud je dalje naveo da je u konkretnom slučaju apelant predložio izvršenje radi naplate iznosa od 1.382,76 KM, navodeći da mu je izvršenik tokom 36 mjeseci, tj. od oktobra 2009. godine do septembra 2012. godine iznos od 384,16 KM umanjivao za 38,41 KM mjesečno. Kantonalni sud je naveo da iz izvršenikovog prigovora, te dokaza dostavljenih uz taj prigovor proizlazi da je izvršenik apelantu umanjivao isplate upravo za navedeni iznos, ali ne tokom cijelog perioda na koji apelant ukazuje. Kantonalni sud je naveo da je iz kartice isplata za apelanta vidljivo da je izvršenik do jula 2012. godine apelantu isplaćivao iznos od 345,74 KM, iako je izvršnom ispravom utvrđen iznos na ime invalidnine i drugih dodataka od 384,16 KM, a da je nakon tog perioda isplaćivao iznos utvrđen izvršnom ispravom. Kantonalni sud je naveo da je, stoga, izvršenikov prigovor osnovan samo u dijelu koji se odnosi na apelantovo potraživanje u iznosu od 115,23 KM, tj. u dijelu potraživanja razlike predmetne naknade za juli, august i septembar 2012. godine jer u tim mjesecima nije ni došlo do umanjenja utvrđene lične invalidnine apelantu, dok je u preostalom dijelu, u pogledu izvršenja radi naplate iznosa od 1.267,53 KM, predmetni prigovor neosnovan budući da ni sam izvršenik ne spori da je apelantu isplatio iznose manje od onih utvrđenih izvršnom ispravom, a da predmetno umanjenje nije izvršeno na osnovu odluke Vlade kojom se utvrđuje novi koeficijent za isplatu. Kantonalni sud je također primjenom odredbe člana
397. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 16. stav (4) Zakona o izvršnom postupku, odredio troškove na ime sastavljanja žalbe u iznosu od 140,40 KM.
14. Rješenje Kantonalnog suda od 11. decembra 2019. godine dostavljeno je Općinskom sudu 3. februara 2020. godine.
15. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo tok predmetnog izvršnog postupka ističući da taj postupak traje šest godina i da još uvijek nije okončan, te je istakao da je riječ o postupku koji je po zakonu hitan i da su u konkretnom slučaju predmet izvršenja potraživanja koja su apelantu priznata po osnovu socijalne zaštite. Apelant je predložio da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
17. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te se nije posebno osvrtao na navode o dužini trajanja predmetnog postupka. Pri tome, Općinski sud je naveo da je „dakle, drugostepeni sud u ovom izvršnom predmetu i okončao ovaj izvršni postupak“ odlučujući kako je navedeno.
18. Kantonalni sud je naveo da je, postupajući po redoslijedu uspostavljenom za rješavanje predmeta po starosti inicijalnog akta, riješio taj predmet 11. decembra 2019. godine, pri čemu se (osim navedenog) nije posebno osvrtao na dužinu trajanja predmetnog postupka.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 – odluka USBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
20. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom.
VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
23. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi
28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51). Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 10. januara 2014. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja predmetne odluke, dakle period od šest godina i 11 mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
30. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
31. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud odlučio o prijedlogu za izvršenje tek nakon jedne godine i skoro jednog mjeseca (jer je apelant prijedlog podnio 10. januara 2014. godine, a Općinski sud je rješenje o izvršenju donio 5. februara 2015. godine), dok je o prigovoru promptno odlučio. Međutim, Ustavni sud zapaža i da je Općinski sud spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi (izjavljenoj protiv odluke o prigovoru od 30. marta 2015. godine) tek nakon skoro dvije godine, a kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta. Dalje, Kantonalni sud je odluku o žalbi donio tek nakon dvije godine i osam mjeseci. Također, Ustavni sud zapaža da Općinski sud, nakon što je Kantonalni sud odlučio o žalbi (11. decembra 2019. godine), nije preduzimao daljnje radnje s ciljem namirenja apelantovog potraživanja. Štaviše, kako proizlazi iz odgovora Općinskog suda, taj sud je zaključio da je „dakle, drugostepeni sud u ovom izvršnom predmetu i okončao ovaj izvršni postupak“. Međutim, iz činjeničnog stanja predmeta jasno proizlazi da je Kantonalni sud rješenjem od 11. decembra 2019. godine djelimično uvažio apelantovu žalbu, te rješenje o izvršenju Općinskog suda od 5. februara 2015. godine stavio van snage samo u pogledu izvršenja na izvršenikovim novčanim sredstvima preko iznosa od 1.267,53 KM, dok je u preostalom dijelu izvršenikov prigovor odbio kao neosnovan. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 64. Zakona o izvršnom postupku propisano da se postupak izvršenja smatra završenim (pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga), provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava (ili obustavom izvršenja), što u konkretnom predmetu nije slučaj. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije posebno osvrtao na navode o dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka, dok je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da je u konkretnom predmetu postupao po redoslijedu uspostavljenom za rješavanje predmeta po starosti inicijalnog akta. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da se ta okolnost prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka jer javna vlast ima dužnost da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Stoga, imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi značajno doprinijeli ukupnoj dužini trajanja postupka, a imajući u vidu navedene periode neaktivnosti, te da u svojim odgovorima na apelaciju nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za navedene periode neaktivnosti. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer postupak, koji je hitne prirode, traje šest godina i 11 mjeseci, a pri tome redovni sudovi nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za navedene periode neaktivnosti, odnosno za tako dugo trajanje postupka.
38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević