Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-244/20 (Mldb. B.G.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-244/20
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 244/20, rješavajući apelaciju koju je podnio mldb. B.G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio mldb. B.G.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 359641 13 I.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da mldb. B.G.
isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mldb. B.G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa otac (M.G.), kao zakonski zastupnik, a čiji zastupnik je Samija Hasanagić, advokat iz Tuzle, podnio je 20. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 359641 13 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 1. jula 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 9. decembra 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. jula 2020. godine.
4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. decembra 2020. godine.
5. Od Općinskog suda pribavljena je informacija o statusu predmeta 9. decembra 2020. godine. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelant je 12. juna 2013. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Federacije Bosne i Hercegovine - Federalnog ministarstva rada i socijalne politike) na osnovu izvršne isprave - Rješenja Javne ustanove Centar za socijalni rad Zenica broj 02-10-35-38- 1570/08-R od 3. novembra 2009. godine radi namirenja novčane tražbine, na ime duga u iznosu od 1.382,76 KM, te troškova predmetnog postupka u iznosu od 386,10 KM, predlažući izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika.
8. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 359641 13 I od 12. maja 2014. godine kojim je odredio predloženo izvršenje, te odredio apelantove troškove u iznosu od 330,00 KM.
9. Apelant je 16. maja 2014. godine izjavio prigovor protiv navedenog rješenja (protiv odluke o troškovima postupka).
10. Izvršenik je 19. maja 2014. godine izjavio prigovor protiv navedenog rješenja.
11. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 359641 13 I od 6. novembra 2014. godine usvojio prigovor izvršenika, izvršni postupak obustavio i rješenje o izvršenju od 12. maja 2014. godine stavio van snage, te odbio apelantov prigovor.
12. Apelant je protiv rješenja Općinskog suda od 6. novembra 2014. godine izjavio žalbu.
13. Općinski sud je spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi 8. decembra 2015. godine.
14. Kantonalni sud je, odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv navedenog rješenja od 6. novembra 2014. godine, donio Rješenje broj 65 0 I 359641 15 Gži od 10. aprila 2019. godine kojim je djelimično uvažio apelantovu žalbu i prvostepeno rješenje preinačio tako što je prigovor izvršenika djelimično usvojio i rješenje o izvršenju Općinskog suda od 12. maja 2014. godine stavio van snage u pogledu izvršenja na novčanim sredstvima izvršenika preko iznosa od 1.267,00 KM, dok je u preostalom dijelu prigovor izvršenika odbio kao neosnovan, te je odredio apelantove troškove u iznosu od 473,85 KM, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju umanjivanje naknade (po osnovu lične invalidnine i dodatka za njegu i pomoć drugog lica) nije izvršeno na osnovu Odluke Vlade o utvrđivanju novog koeficijenta isplate, pa je izvršenik bio dužan utvrditi umanjeno potraživanje novim rješenjem (dakle, izvršenik ne bi bio obavezan da donosi novo rješenje samo u slučaju da je predmetna novčana naknada, koja je utvrđena pravosnažnim rješenjem, umanjena na osnovu Odluke Vlade o utvrđivanju nove visine koeficijenta isplate, što u konkretnom predmetu nije bio slučaj). Kantonalni sud je, dalje, naveo da je apelant u svom odgovoru na prigovor izvršenika (izjavljen protiv rješenja o izvršenju) odustao od potraživanja za period nakon 1. jula 2012. godine. Kantonalni sud je naveo da je, stoga, prigovor izvršenika neosnovan u pogledu izvršenja radi naplate iznosa od 1.260,00 KM (dakle, za period od oktobra 2009. godine do 1. jula 2012. godine), budući da ni sam izvršenik ne spori da je apelantu isplatio iznose manje od onih utvrđenih izvršnom ispravom, a da predmetno umanjenje nije izvršeno na osnovu odluke Vlade kojom se utvrđuje novi koeficijent za isplatu. Kantonalni sud je, također, primjenom odredaba čl. 397. i 387. Zakona o parničnom postupku, odlučio o troškovima cijelog postupka tako da ukupni apelantovi troškovi iznose 473,85 KM.
15. Rješenje Kantonalnog suda od 10. aprila 2019. godine dostavljeno je Općinskom sudu 19. juna 2019. godine.
16. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da je predmetno rješenje dostavljeno poslovnoj banci izvršenika na provođenje 17. juna 2020. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo tok predmetnog izvršnog postupka, ističući da taj postupak traje šest godina i šest mjeseci i da još nije okončan, te je istakao da je riječ o postupku koji je po zakonu hitan i da su u konkretnom slučaju predmet izvršenja potraživanja koja su apelantu priznata po osnovu socijalne zaštite. Apelant je predložio da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
18. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da je dužina predmetnog izvršnog postupka uzrokovana objektivnim okolnostima na koje Općinski sud nije mogao utjecati (bez preciziranja objektivnih okolnosti koje su utjecale na dužinu trajanja predmetnog postupka sve do dostavljanja rješenja o izvršenju banci na provođenje).
19. Kantonalni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka na tom sudu, te istakao da smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, jer je taj sud „prvi put postupajući po redoslijedu postupanja sa enormno velikim brojem predmeta u razumnom roku od prijema predmeta donio drugostepenu odluku“. Kantonalni sud je, također, istakao da u prilog tome da su apelantovi navodi o povredi ustavnog prava neosnovani govori i činjenica da je predmetna apelacija „izjavljena nakon proteka pola godine od dana dostavljanja rješenja na provođenje“, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
20. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11- Odluka USBiH, 35/12, 35/12- Rješenje USBiH, 46/16 i 55/18-Rješenje USBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
23. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi
28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51). Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 12. juna 2013. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do 17. juna 2020. godine, kao dana dostavljanja predmetnog rješenja banci na provođenje (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1896/18 od 23. oktobra 2018. godine, tačka 25). Dakle, razmatrat će period od oko sedam godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
30. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
31. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud odlučio o prijedlogu za izvršenje tek nakon 11 mjeseci (jer je apelant prijedlog podnio 12. juna 2013. godine, a Općinski sud je rješenje o izvršenju donio 12. maja 2014. godine), te da je o prigovoru odlučio tek nakon skoro šest mjeseci. Ustavni sud, također, zapaža da je Općinski sud spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi (izjavljenoj protiv odluke o prigovoru od 6. novembra 2014. godine) tek nakon jedne godine, a kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta. Dalje, zapaža da je Kantonalni sud odluku o žalbi donio tek nakon tri godine i četiri mjeseca od prijema spisa predmeta u taj sud. Također, Ustavni sud zapaža da Općinski sud, nakon što je Kantonalni sud odlučio o žalbi (10. aprila 2019. godine) i spis predmeta vratio tom sudu (19. juna 2019. godine), u periodu od jedne godine nije preduzimao nikakve radnje radi namirenja apelantovog potraživanja sve do 17. juna 2020. godine, kada je predmetno rješenje o izvršenju dostavio banci izvršenika na provođenje. Pri tome Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije posebno osvrtao na navode o dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka (osim što je naveo da je dužina predmetnog izvršnog postupka uzrokovana objektivnim okolnostima na koje nije mogao utjecati, bez preciziranja tih okolnosti), dok je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da je u konkretnom predmetu „prvi put postupajući po redoslijedu postupanja sa enormno velikim brojem predmeta u razumnom roku od prijema predmeta donio drugostepenu odluku“, kao i da su apelantovi navodi o povredi prava na suđenje u „razumnom roku“ neosnovani, jer je predmetna apelacija „izjavljena nakon proteka pola godine od dana dostavljanja rješenja na provođenje“. U vezi s tim, Ustavni sud najprije napominje da se okolnost eventualne preopterećenosti redovnih sudova, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka, jer javna vlast ima dužnost da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Ustavni sud, također, zapaža, a kako to proizlazi iz apelacionih navoda i iz odgovora Općinskog suda, da je predmetna apelacija, suprotno navodima Kantonalnog suda, podnesena prije nego što je Općinski sud rješenje o izvršenju dostavio banci na provođenje, pa u vezi s tim podsjeća da je odredbama člana 64. Zakona o izvršnom postupku propisano da se postupak izvršenja smatra završenim (pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga) provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava (ili obustavom izvršenja), što u konkretnom predmetu, dakle, nije bio slučaj. Stoga, imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi značajno doprinijeli ukupnoj dužini trajanja postupka, a imajući u vidu navedene periode neaktivnosti, te da u svojim odgovorima na apelaciju nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za navedene periode neaktivnosti. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer je postupak, koji je hitne prirode, trajao sedam godina, a pri tome redovni sudovi nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za navedene periode neaktivnosti, odnosno za ovako dugo trajanje postupka.
38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević