Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-246/20 (V. P.)
Odluka donesena 22. 12. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-246/20
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP 246/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Vojislav Pajkić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Vojislav Pajkić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 554259 16 I.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Vojislavu Pajkiću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Vojislav Pajkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Breze, kojeg zastupa Samija Hasanagić, advokat iz Tuzle, podnio je 20. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 554259 16 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 2. jula 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. jula 2020. godine
4. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. jula 2020. godine.
5. Od Općinskog suda pribavljena je informacija o statusu predmeta 9. decembra 2020. godine. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelant je 14. januara 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Federacija Bosne i Hercegovine – Federalno ministarstvo rada i socijalne politike) na osnovu izvršne isprave – Rješenja Javne ustanove Centar za socijalni rad Breza broj 05-35-505-R/05 od 9. marta 2010. godine radi namirenja novčane tražbine na ime duga u iznosu od 1.330,89 KM, te troškova predmetnog postupka u iznosu od 386,10 KM, predlažući izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika.
8. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 554259 16 I od 22. februara 2016. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.
9. Izvršenik je 25. februara 2016. godine izjavio prigovor protiv navedenog rješenja.
10. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 554259 16 I od 2. augusta 2016. godine usvojio prigovor izvršenika, rješenje o izvršenju od 22. februara 2016. godine stavio van snage, ukinuo sve provedene radnje, te odbacio predmetni prijedlog za izvršenje.
11. Apelant je protiv rješenja Općinskog suda od 2. augusta 2016. godine izjavio žalbu.
12. Općinski sud je spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi 15. novembra 2018. godine.
13. Kantonalni sud je, odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv navedenog rješenja od 2. augusta 2016. godine, donio Rješenje broj 65 0 I 554259 18 Gži od 23. aprila 2020. godine kojim je uvažio apelantovu žalbu i prvostepeno rješenje preinačio tako što je prigovor izvršenika odbio kao neosnovan i rješenje o izvršenju od 22. februara 2016. godine ostavio na snazi, te obavezao izvršenika da apelantu nadoknadi troškove sastavljanja žalbe u iznosu od 120,00 KM. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju umanjivanje naknade (po osnovu lične invalidnine, dodatka za njegu i pomoć od strane drugog lica i ortopedski dodatak) apelantu nije izvršeno na osnovu Odluke Vlade o utvrđivanju novog koeficijenta isplate, već na osnovu Zakona o načinu ostvarivanja ušteda u FBiH, pa je izvršenik bio dužan umanjeno potraživanje utvrditi novim rješenjem. Kantonalni sud je ukazao da izvršenik ne bi bio u obavezi donositi novo rješenje s utvrđenim novim iznosom naknade samo u slučaju da je predmetna novčana naknada, koja je utvrđena pravomoćnim rješenjem, umanjena na osnovu Odluke Vlade o utvrđivanju nove visine koeficijenta isplate. Kantonalni sud je dalje naveo da, kako je umanjenje naknade izvršeno po drugom osnovu, izvršenik isplatom umanjenih iznosa naknade nije postupio po svojoj obavezi iz izvršne isprave. Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud bio dužan u cijelosti postupiti po rješenju o dozvoli izvršenja do potpunog namirenja apelantovog potraživanja, a imajući u vidu da izvršna isprava nije pravomoćno izmijenjena na način da je potraživanje umanjeno za razliku koju apelant potražuje izvršnim prijedlogom, niti je izvršenik dokazao da je imao osnov da apelantovo potraživanje umanjuje i bez donošenja novog rješenja. Kantonalni sud je također primjenom odredbe člana 397. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 16. stav (4) Zakona o izvršnom postupku, odredio troškove na ime sastavljanja žalbe u iznosu od 120,00 KM.
14. Rješenje Kantonalnog suda od 23. aprila 2020. godine dostavljeno je Općinskom sudu 11. maja 2020. godine.
15. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da je predmetno rješenje dostavljeno poslovnoj banci izvršenika na provođenje 18. juna 2020. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo tok predmetnog izvršnog postupka, ističući da taj postupak traje više od četiri godine, pri čemu se naročito osvrnuo na dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom (koji u vrijeme podnošenja apelacije nije bio okončan pred tim sudom), te je istakao da je riječ o postupku koji je po zakonu hitan i da su u konkretnom slučaju predmet izvršenja potraživanja koja su apelantu priznata po osnovu socijalne zaštite. Apelant je predložio da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
17. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da je dužina predmetnog izvršnog postupka uzrokovana objektivnim okolnostima na koje Općinski sud nije mogao utjecati (bez preciziranja objektivnih okolnosti koje su utjecale na dužinu trajanja predmetnog postupka do dostavljanja rješenja o izvršenju banci na provođenje).
18. Kantonalni sud je naveo da je odluku u konkretnom predmetu donio 23. aprila 2020. godine, te da je „predmet riješen prema rasporedu s Liste predmeta u radu“, pri čemu se, osim navedenog, nije posebno osvrtao na dužinu trajanja tog izvršnog postupka.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11- odluka USBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
22. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
27. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Evropski sud je također ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 14. januara 2016. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do 18. juna 2020. godine, kao dana dostavljanja predmetnog rješenja banci na provođenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5602/18 od 23. juna 2020. godine, tačka 26). Dakle, period od oko četiri godine i pet mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
29. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
30. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio u roku od nešto više od mjesec dana od dana podnošenja prijedloga za izvršenje, što u konkretnom slučaju predstavlja postupanje u razumnom roku, te da je odlučio o izjavljenom prigovoru protiv rješenja o izvršenju nakon oko pet mjeseci. Međutim, Ustavni sud također zapaža da je Općinski sud spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi (izjavljenoj protiv odluke o prigovoru od 2. augusta 2016. godine) tek nakon dvije godine i oko tri mjeseca, a kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta. Ustavni sud dalje zapaža da je Kantonalni sud odluku o žalbi donio nakon godinu i pet mjeseci. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije posebno osvrtao na navode o dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka (osim što je naveo da je dužina predmetnog izvršnog postupka uzrokovana objektivnim okolnostima na koje nije mogao utjecati, bez preciziranja objektivnih okolnosti koje su utjecale na dužinu trajanja predmetnog postupka do dostavljanja rješenja o izvršenju banci na provođenje), dok je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da je u konkretnom predmetu postupao „prema rasporedu s Liste predmeta u radu“. U vezi s tim Ustavni sud napominje da se ta okolnost prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka jer javna vlast ima dužnost da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Stoga, imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi značajno doprinijeli ukupnoj dužini trajanja postupka, a imajući u vidu naprijed navedene periode neaktivnosti, pri čemu je naročito značajna pasivnost Općinskog suda koji je spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi tek nakon dvije godine i oko tri mjeseca, te da ovi sudovi nisu ponudili razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. Ustavni sud, također, smatra da u konkretnom predmetu nema ništa što ukazuje da je ovaj izvršni postupak bio naročito složen, da su postojale neke objektivne okolnosti, ili da ponašanje stranaka može opravdati takvo značajno odugovlačenje postupka, pri čemu Ustavni sud zapaža da apelant tokom postupka svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu trajanja postupka (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5602/18 od 23. juna 2020. godine).
31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
34. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
35. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer je postupak, koji je hitne prirode, trajao oko četiri godine i pet mjeseci, pri čemu je naročito značajna pasivnost Općinskog suda koji je spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi tek nakon dvije godine i oko tri mjeseca, a pri tome redovni sudovi nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za navedene periode neaktivnosti, odnosno za ovako dugo trajanje postupka.
37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević