Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-247/20 (S. S.)

Odluka donesena 21. 01. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-247/20

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 247/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Slobodan Savić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Slobodan Savić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 312783 12 I.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Slobodanu Saviću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Slobodan Savić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Breze, kojeg zastupa Samija Hasanagić, advokat iz Tuzle, podnio je 20. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 312783 12 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 2. jula 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 7. decembra 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

4. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. jula 2020. godine.

5. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. decembra 2020. godine.

6. Od Općinskog suda pribavljena je informacija o statusu predmeta 9. decembra 2020. godine. III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

8. Apelant je 17. decembra 2012. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike) na osnovu izvršne isprave, Rješenja Javne ustanove Centar za socijalni rad Breza broj 05-35-537-R/05 od 28. decembra 2009. godine, radi namirenja novčane tražbine na ime duga u iznosu od 1.451,88 KM, te troškova predmetnog postupka u iznosu od 386,10 KM, predlažući izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika.

9. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 312783 12 I od 19. decembra 2012. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.

10. Izvršenik je 26. decembra 2012. godine izjavio prigovor protiv navedenog rješenja.

11. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 312783 12 I od 1. aprila 2015. godine usvojio prigovor izvršenika, izvršni postupak obustavio i rješenje o izvršenju od 19. decembra 2012. godine stavio van snage.

12. Apelant je protiv rješenja Općinskog suda od 1. aprila 2015. godine izjavio žalbu.

13. Općinski sud je spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi 15. juna 2015. godine.

14. Kantonalni sud je, odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv navedenog rješenja od 1. aprila 2015. godine, donio Rješenje broj 65 0 I 312783 15 Gži od 7. novembra 2018. godine kojim je djelimično uvažio apelantovu žalbu i prvostepeno rješenje preinačio tako što je prigovor izvršenika djelimično usvojio i „rješenje o izvršenju Općinskog suda od 1. aprila 2015. godine (očigledno omaškom je navedeno rješenje o izvršenju od „1. aprila 2015. godine“ umjesto od „19. decembra 2012. godine“) stavio van snage u pogledu izvršenja na novčanim sredstvima izvršenika preko iznosa od 1.330,89 KM, dok je u preostalom dijelu prigovor izvršenika odbio kao neosnovan, te je odredio troškove apelanta u iznosu od 417,00 KM, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju umanjivanje naknade (po osnovu lične invalidnine) nije izvršeno na osnovu Odluke Vlade o utvrđivanju novog koeficijenta isplate, pa je izvršenik bio dužan umanjeno potraživanje utvrditi novim rješenjem (dakle, izvršenik ne bi bio u obavezi donositi novo rješenje samo u slučaju da je predmetna novčana naknada, koja je utvrđena pravomoćnim rješenjem, umanjena na osnovu Odluke Vlade o utvrđivanju nove visine koeficijenta isplate, što u konkretnom predmetu nije bio slučaj). Kantonalni sud je dalje naveo da je u konkretnom slučaju apelant predložio izvršenje radi naplate iznosa od 1.451,88 KM, navodeći da mu je izvršenik tokom 36 mjeseci, tj. od 1. oktobra 2009. do 30. septembra 2012. godine iznos od 403,36 KM umanjivao za 40,33 KM mjesečno. Kantonalni sud je naveo da iz prigovora izvršenika, te dokaza dostavljenih uz taj prigovor, proizlazi da je izvršenik apelantu umanjivao isplate upravo za navedeni iznos, ali ne tokom cijelog perioda na koji ukazuje apelant. Kantonalni sud je naveo da je iz kartice isplata za apelanta vidljivo da je izvršenik do jula 2012. godine apelantu isplaćivao iznos od 363,02 KM iako je izvršnom ispravom utvrđen iznos na ime invalidnine i drugih dodataka od 403,02 KM, a da je nakon tog perioda isplaćivao iznos utvrđen izvršnom ispravom. Kantonalni sud je naveo da je, stoga, prigovor izvršenika osnovan samo u dijelu koji se odnosi na apelantovo potraživanje u iznosu od 120,99 KM, tj. u dijelu potraživanja razlike invalidnine za juli, august i septembar 2012. godine jer u tim mjesecima nije ni došlo do umanjenja utvrđene apelantove lične invalidnine, dok je u preostalom dijelu, u pogledu izvršenja radi naplate iznosa od 1.330,89 KM, predmetni prigovor neosnovan budući da ni sam izvršenik ne spori da je apelantu isplatio iznose manje od onih utvrđenih izvršnom ispravom, a da predmetno umanjenje nije izvršeno na osnovu odluke Vlade kojom se utvrđuje novi koeficijent za isplatu. Kantonalni sud je također primjenom odredbi čl. 397. i 387. Zakona o parničnom postupku odlučio o troškovima cijelog postupka tako da ukupni apelantovi troškovi iznose 417,00 KM.

15. Rješenje Kantonalnog suda od 7. novembra 2018. godine dostavljeno je Općinskom sudu 28. decembra 2018. godine.

16. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da je predmetno rješenje dostavljeno poslovnoj banci izvršenika na provođenje 13. jula 2020. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo tok predmetnog izvršnog postupka, ističući da taj postupak traje više od sedam godina, te je istakao da je riječ o postupku koji je po zakonu hitan i da su u konkretnom slučaju predmet izvršenja potraživanja koja su apelantu priznata po osnovu socijalne zaštite. Apelant je predložio da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

18. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te se nije posebno osvrtao na navode o dužini trajanja predmetnog postupka. Općinski sud je također naveo da je, „postupajući po odluci drugostepenog suda od 7. novembra 2018. godine“, rješenje o izvršenju uputio na provođenje banci 13. jula 2020. godine.

19. Kantonalni sud je naveo da se u „ovoj pravnoj stvari radi o postupku prinudnog izvršenja u kojem, nakon što prvostepeni sud odluči o prigovoru, rješenje o izvršenju postaje izvršno i dostavlja se banci izvršenika na provođenje“, pa da iz navedenih razloga dužina trajanja predmetnog postupka zavisi od banke izvršenika i sredstava koja se nalaze na računu izvršenika, a ne od postupanja suda. Kantonalni sud je predložio da se predmetna apelacija, s obzirom na navedeno, odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11- odluka USBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

23. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51). Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 17. decembra 2012. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do 13. jula 2020. godine, kao dana dostavljanja predmetnog rješenja banci na provođenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1896/18 od 23. oktobra 2018. godine, tačka 25). Dakle, period od sedam godina i oko sedam mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

30. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.

31. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud promptno odlučio o prijedlogu za izvršenje (jer je apelant prijedlog podnio 17. decembra 2012. godine, a Općinski sud je rješenje o izvršenju donio 19. decembra 2012. godine), dok je o prigovoru izvršenika od 26. decembra 2012. godine izjavljenom protiv predmetnog rješenja o izvršenju odlučio tek nakon dvije godine i tri mjeseca, pri čemu je u odgovoru na apelaciju naveo da je apelant 10. oktobra 2013. godine (blagovremeno) dostavio odgovor na prigovor, iz čega proizlazi da je Općinskom sudu trebalo skoro deset mjeseci da predmetni prigovor dostavi apelantu na odgovor. Također, Ustavni sud zapaža da Općinski sud, nakon što je Kantonalni sud odlučio o žalbi (7. novembra 2018. godine) i spis predmeta vratio tom sudu (28. decembra 2018. godine), u periodu od godinu i šest mjeseci nije preduzimao nikakve radnje s ciljem namirenja apelantovog potraživanja sve do 13. jula 2020. godine, kada je predmetno rješenje o izvršenju dostavio banci izvršenika na provođenje. Ustavni sud, također, primjećuje da je Kantonalni sud odluku o žalbi donio tek nakon tri godine i oko šest mjeseci. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije posebno osvrtao na navode o dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka, dok je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da se u „ovoj pravnoj stvari radi o postupku prinudnog izvršenja u kojem, nakon što prvostepeni sud odluči o prigovoru, rješenje o izvršenju postaje izvršno i dostavlja se banci izvršenika na provođenje“, pa da iz navedenih razloga dužina trajanja predmetnog postupka zavisi od banke izvršenika i sredstava koja se nalaze na računu izvršenika, a ne od postupanja suda. U vezi s tim Ustavni sud primjećuje da je upravo u konkretnom slučaju, odlukom prvostepenog suda o prigovoru, predmetni izvršni postupak obustavljen i rješenje o izvršenju od 19. decembra 2012. godine stavljeno van snage, pa je, imajući u vidu navedeno, dužina trajanja predmetnog postupka (nakon izjavljivanja žalbe protiv odluke o prigovoru) zapravo ipak bila uvjetovana dužinom trajanja postupka odlučivanja o predmetnoj žalbi pred Kantonalnim sudom. Stoga, imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi značajno doprinijeli ukupnoj dužini trajanja postupka, a imajući u vidu naprijed navedene periode neaktivnosti, te da u svojim odgovorima na apelaciju nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za navedene periode neaktivnosti. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.

32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer je postupak, koji je hitne prirode, trajao sedam godina i oko sedam mjeseci, a pri tome redovni sudovi nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za navedene periode neaktivnosti, odnosno za ovako dugo trajanje postupka.

38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-247/20 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio