Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4527/19 (M. D.)
Odluka donesena 22. 12. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4527/19
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP 4527/19, rješavajući apelaciju Mensura Dedića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Mensur Dedić zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 013987 15 I od 14. jula 2015. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mensur Dedić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Zajednički advokatski ured „Mirsad Kadić i Nisveta Kadić“ iz Bihaća, podnio je 21. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 P 013987 15 I od 14. jula 2015. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 26. juna 2020. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a od Grada Bihaća 20. oktobra 2020. godine.
3. Općinski sud je dostavio odgovor 3. jula 2020. godine, a Grad Bihać 30. oktobra 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
1. Općinski sud je 15. januara 2014. godine donio Presudu broj 17 0 P 013987 08 P kojom je obavezao tužene JU „Zavod za prostorno uređenje Bihać“ i DD „Inženjering“ Bihać da apelantu solidarno isplate na ime naknade materijalne štete – izmakle koristi, na parceli bliže označenoj u dispozitivu predmetne presude, za period od 1989. godine do kraja 1997. godine, iznos od 18.840,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 22. juna 1998. godine pa do isplate i da apelantu solidarno naknade troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.605,93 KM, sve u roku od 30 dana od dana prijema prijepisa presude, pod prijetnjom izvršenja. Istom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva bliže označen u dispozitivu predmetne presude. Odlučujući o žalbama tuženih, Kantonalni sud je donio Presudu broj 17 0 P 013987 14 Gž od 9. marta 2015. godine kojom je odbio žalbe kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu.
2. Apelant je 14. aprila 2015. godine pozvao tuženog JU „Zavod za prostorno uređenje Bihać“ na mirnu isplatu naknade materijalne štete.
3. Apelant je 13. jula 2015. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv JU „Zavod za prostorno uređenje Bihać“. Predloženo je izvršenje pljenidbom novčanih sredstava s izvršenikovog računa koji se vodi kod UniCredit banke d.d. Filijala Bihać.
4. Općinski sud je 14. jula 2015. godine donio Rješenje o izvršenju broj 17 0 P 013987 15 I.
5. Navedeno rješenje o izvršenju je 30. jula 2015. godine steklo status pravosnažnosti, te je 3. septembra 2015. godine dostavljeno na provođenje UniCredit banci d.d. Mostar sa trezorskog računa Grada Bihaća.
6. Na citirano rješenje o izvršenju Grad Bihać je uložio prigovor kao treće lice.
7. Zaključkom od 1. februara 2017. godine Grad Bihać kao treće lice upućen je na parnicu radi proglašenja da je izvršenje nedopušteno na izvršenikovim novčanim sredstvima koja se nalaze na računu UniCredit banke d.d. Mostar. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je pravosnažno rješenje o izvršenju dostavljeno banci koja je svojim podneskom obavijestila sud da je kopiju rješenja proslijedila izvršeniku radi pljenidbe novčanih sredstava budžeta Općine, odnosno sada Grada Bihać, predviđenoj na određenoj poziciji.
8. Iz apelacionih navoda proizlazi da se apelant 20. januara 2017. godine nalazio na 43. mjestu liste prinudne naplate po datumu unosa u evidenciju u periodu od 1. januara 2001. do 20. januara 2017. godine.
9. Općinski sud je 18. maja 2017. godine donio rješenje da je prijedlog za donošenje mjere osiguranja kojim bi se odložilo izvršenje predmetnog rješenja o izvršenju do donošenja odluke o tužbi povučen, te je istog dana donio rješenje da je tužba Grada Bihaća, kojom bi se predmetno izvršenje proglasilo nedopuštenim, povučena.
10. Apelant je 29. maja 2017. godine obavijestio izvršni sud da su prijedlog Grada Bihaća za određivanje mjere osiguranja i tužba za proglašenje predmetnog izvršenja nedopuštenim povučeni.
11. Apelant je 5. septembra 2018. godine obaviješten od Općinskog suda da je pravosnažno rješenje o izvršenju s prilozima dostavljeno na provođenje UniCredit banci d.d. Mostar 3. septembra 2015. godine, te da je navedena banka 4. septembra 2015. godine obavijestila sud da je primljeno rješenje o izvršenju zavela u evidenciju redoslijeda koji terete izvršenikov transakcijski račun, kao i da je kopiju rješenja proslijedila izvršeniku s obzirom na to da se izvršenje na teret sredstava budžeta Općine, odnosno Grada Bihaća provodi u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta.
12. Služba za finansije je 28. oktobra 2019. godine obavijestila apelanta da je 4. oktobra 2019. godine po redoslijedu za naplatu duga s računa Grada Bihaća kod UniCredit banke na 39. mjestu.
5. Prema stanju spisa predmeta, rješenje o izvršenju nije provedeno, a apelant se prema evidenciji od 8. oktobra 2020. godine po redoslijedu za naplatu duga sa računa Grada Bihaća kod UniCredit banke nalazi na 33. mjestu.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
6. Apelant smatra da mu je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo tok postupka naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da do dana sačinjavanja apelacije nije naplatio svoje potraživanje zbog čega traži da Ustavni sud na temelju pravednosti odredi novčanu naknadu. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što se ne izvršava pravosnažno rješenje o izvršenju protiv izvršenika JU „Zavod za prostorno uređenje Bihać“ pljenidbom novčanih sredstava s izvršenikovih računa koja se nalaze u sistemu trezorskog poslovanja i trezorskog računa Grada Bihaća, te se predmetno rješenje o izvršenju nalazi na spisku za naplatu s trezorskog računa Grada Bihaća. Također je naveo da je u toku postupka više puta podnosio urgencije te prijedloge za mirnu isplatu. Osim toga, navodi da je iz pregleda naloga prinudne naplate Grada Bihaća vidljivo da se apelant 20. januara 2017. godine nalazio na 43. mjestu liste prinudne naplate Grada Bihaća, a na dan sačinjavanja apelacije nalazi se 39. mjestu, što je, kako navodi apelant, utvrđeno na osnovu obavijesti Grada Bihaća od 28. oktobra 2019. godine. Ističe da će prema takvoj dinamici isplate (četiri mjesta u tri godine) biti namiren nakon 30 godina. b)Odgovori na apelaciju
7. U odgovoru na apelaciju Grad Bihać, Gradsko pravobranilaštvo Bihać, naveo je da osporava navode apelacije u cijelosti, te da Grad Bihać nije stranka u predmetnom izvršnom postupku, odnosno nije izvršenik zato što prema izvršnoj ispravi nije dužnik Grad Bihać nego JU „Zavod za prostorno uređenje“. Ističe da je Grad Bihać od nadležne službe za finansije dobio spisak s rješenjima o izvršenju koji se nalaze kod postupajuće banke u redoslijedu naplate s računa Grada Bihaća. Dalje navodi da kako se na spisku nalazilo predmetno rješenje o izvršenju broj 17 0 P 013987 15 I koje nikada nije zaprimljeno u Gradskom pravobranilaštvu Bihać tražena je provjera kod Općinskog suda o kakvom se postupku i predmetu radi. Navodi da je Općinski sud uputio Grad Bihać da podnese prigovor trećeg lica, što je i učinio, te je podnio tužbu radi proglašenja da je izvršenje nedopušteno. Ukazuje da je provjerom kod službe nadležne za budžet i finansije Grada Bihaća naknadno utvrđeno da se JU „Zavod za prostorno uređenje“ nalazi u sistemu trezorskog poslovanja i trezorskog računa Grada Bihaća, te da se rješenja o izvršenju u kojim je izvršenik ova javna ustanova nalaze na naplati s trezorskog računa Grada Bihaća, odnosno podračuna javne ustanove, te da je navedenu tužbu povukao. Ističe da su navodi apelacije neosnovani jer Grad Bihać sredstva za isplatu po rješenjima o izvršenju planira i osigurava u budžetu u skladu sa ZIP-om i Zakonom o budžetima. Ukazuje da Grad Bihać ne vrši samostalno isplatu po rješenjima o izvršenju nego postupajuća banka vrši isplatu prema redoslijedu prijema rješenja o izvršenju dostavljenog od nadležnog suda, te da Grad Bihać nije ni dužnik niti izvršenik u konkretnom slučaju. Navodi da se na ovakav način namiruju svi povjerioci s budžeta jedinica lokalne samouprave i svih nivoa vlasti u FBiH, te da bi bila nezakonita isplata kasnijih povjerilaca prije onih čije je rješenje o izvršenju sud dostavio banci ranije. Dalje ističe da apelant ne navodi niti dokazuje bilo kakav čin nezakonitog postupanja Grada Bihaća ili postupanja suprotno obavezama utvrđenim naprijed navedenim zakonima, te da se zakonitim postupanjem ne može drugome pričiniti šteta niti povrijedili ustavom ili zakonom zagarantirano pravo. Ukazuje da je apelantov prijedlog da Ustavni sud obaveže Grad Bihać da isplati apelantu određeni iznos na ime naknade štete u cijelosti neosnovan i predlaže da se on odbije. Zaključuje da Grad Bihać svojim postupanjem nije pričinio štetu apelantu jer nije ni dužnik apelantu, a niti izvršenik u predmetnom izvršnom postupku. Slijedom naprijed navedenog predlaže da Ustavni sud odbaci ili odbije apelaciju kao neosnovanu. Kao prilog svom dopisu Grad Bihać je dostavio izjašnjenje Službe za finansije Grada Bihaća iz kojeg proizlazi da je kopija predmetnog rješenja o izvršenju dostavljena Gradu Bihaću, Službi za finansije od UniCredit banke d.d. Mostar 10. septembra 2015. godine, uz obavijest banke da je on zavedeno u evidenciju sudskih rješenja kod UniCredit banke d.d. Mostar za redoslijed naplate s računa Grada Bihaća i da se prema posljednjoj evidenciji banke od 8. oktobra 2020. godine nalazi na 33. mjestu. Ističe da se redoslijed izvršenja sudskih rješenja vrši u skladu s odredbama ZIP-a kojim je, između ostalog, propisano da ukoliko više povjerilaca ostvaruje svoja novčana potraživanja iz budžeta, namiruju se onim redom kojim su ostvarili pravo da se namire iz budžeta, te u skladu s planiranim sredstvima u budžetu Grada Bihaća. Navodi da su budžetom Grada Bihaća za 2020. godinu planirana sredstva za ove namjene u iznosu od 100.000,00 KM, te da je trenutno na redoslijedu izvršenja kod UniCredit banke Mostar sudsko rješenje o izvršenju od 24. marta 2010. godine. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, ukazuje da Grad Bihać ne može izvršiti isplatu sredstava po predmetnom rješenju o izvršenju apelantu jer ga izvršava banka u skladu s evidencijom redoslijeda banke, a ne Grad Bihać, a sve u skladu sa sredstvima planiranim u budžetu Grada čiji iznos je definiran ZIP-om.
8. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je, između ostalog, naveo da je predmetno rješenje o izvršenju dostavio banci, te da je banka 10. septembra 2015. godine dostavila obavijest da je zaprimila rješenje o izvršenje, te da ga je zavela u evidenciju redoslijeda koji terete izvršenikov transakcijski račun.
V.Relevantni propisi
9. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 odluka USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138. st. 3. i 6.
(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.
Član 167. st. 1, 2. i 3.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
VI.Dopustivost
10. Ustavni sud naglašava da je gotovo identično pravno pitanje – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta svih nivoa vlasti FBiH (općina, gradova, kantonâ, FBiH) – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda. VII.Meritum
11. Apelant smatra da mu je zbog neizvršenja predmetnog rješenja o izvršenju na teret budžeta Grada Bihaća povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]
12. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Grada Bihaća, te da na odgovarajućoj poziciji budžeta nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti.
13. Ustavni sud konstatira da navedena apelacija pokreće pitanje propusta javne vlasti da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i omogući izvršenje sudske odluke na teret budžeta u razumnom roku u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
14. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 741/17 od 12. marta 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba, kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine, koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti u FBiH) ukazao da je i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o istom pitanju i mjera koje je preduzela javna vlast Ustavni sud i dalje suočen s izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je u vezi s tim zaključio da to jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svako lice unutar određene grupe u principu ovlašteno podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba preduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih lica, a ne samo podnosilaca apelacija.
15. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata, već je vladama, odnosno nadležnim organima nadležnih javnih vlasti naložio preduzimanje adekvatnih i dovoljnih mjera s ciljem ispunjavanja njihove pozitivne obaveze zaštite individualnih ljudskih prava i omogućavanja izvršenja sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku.
16. Ustavni sud je u navedenoj odluci ukazao da su nadležni organi javne vlasti dužni da sami pronađu optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obaveze poštovanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između općeg interesa da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcionira, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku, s druge strane, jer je javna vlast u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodive i moguće. Neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dostatne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret budžeta po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjerilaca po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u budžetu za isplatu potraživanja po osnovu sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplata, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imalaca pravosnažnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjerilaca i redoslijedu naplate.
17. Pri tome, Ustavni sud je naglasio da nije cilj ove odluke da se apelanti dovedu u privilegiran položaj u odnosu na ostale imaoce pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta, koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a nisu se obraćali Ustavnom sudu, jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostave generalnih mehanizama, kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom se nalaže javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta, kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata tako i svih drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta, te omogućila ubuduće imaocima sudskih odluka na teret budžeta naplata dosuđenih potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, a što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj način bi imaoci sudskih odluka na teret budžeta svoja potraživanja realizirali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, te bi prestala potreba obraćanja Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utječe na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom.
18. U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na relevantnu praksu Evropskog suda u presudi Burmych protiv Ukrajine br. 46852/13 i dr., presuda Velikog vijeća od 12. oktobra 2017. godine, u kojoj su razmatrane aplikacije koje se tiču istog sistemskog problema koji je Evropski sud ranije identificirao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcioniranju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakašnjelog izvršavanja pravosnažnih sudskih odluka domaćih sudova, u kombinaciji s nepostojanjem učinkovitog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Evropski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva preduzimanje obimnih i složenih mjera, zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih tijela. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opće mjere kojima bi riješila srž sistemskog problema koji je identificirao Evropski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnom nivou. Evropski sud je stoga razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i principom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opće mjere koje država treba preduzeti za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije. Evropski sud je u vezi s tim zaključio da su, u skladu s principom supsidijarnosti, koji se odnosi na čitavu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov predmet izvršenja te presude u skladu sa članom 46. Evropske konvencije. Evropski sud je odlučio brisati ove aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući kako se prava svih žrtava sistemske povrede koja je utvrđena u predmetu Ivanov trebaju ostvariti u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Evropskim sudom.
19. U kontekstu navedenih principa i standarda, Ustavni sud zapaža da iz odgovora Grada Bihaća proizlazi da Grad Bihać preduzima odgovarajuće aktivnosti u skladu s ranije datim nalozima i raspoloživim mogućnostima kako bi osigurao da imaoci sudskih odluka na teret budžeta Grada Bihaća naplate svoja potraživanja u razumnom roku. Uspostavljena je evidencija svih rješenja o izvršenju na teret budžeta Grada Bihaća i ta rješenja se provode po hronološkom redu, prema redoslijedu prijema od nadležnog suda i prema raspoloživim sredstvima planiranim na odgovarajućoj poziciji budžeta za tu namjenu. Iz izjašnjenja Službe za finansije Grada Bihaća proizlazi da je banka dostavila obavijest o redoslijedu naplate s računa Grada Bihaća i da se prema posljednjoj evidenciji banke od 8. oktobra 2020. godine apelantovo potraživanje nalazi na 33. mjestu. Ističe da se redoslijed izvršenja sudskih rješenja vrši u skladu s odredbama ZIP-a kojim je, između ostalog, propisano da ukoliko više povjerilaca ostvaruje svoja novčana potraživanja iz budžeta, namiruju se onim redom kojim su ostvarili pravo da se namire iz budžeta, te u skladu s planiranim sredstvima u budžetu Grada Bihaća. Navodi da su budžetom Grada Bihaća za 2020. godinu planirana sredstva za ove namjene u iznosu od 100.000,00 KM.
20. Osim toga, Ustavni sud upućuje na odluku Evropskog suda Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine, gdje je Evropski sud, razmatrajući aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona, u razumnom roku ukazao na vlastitu praksu i praksu Ustavnog suda u vezi s ovim pitanjem, te dovodeći u vezu ranije date naloge javnoj vlasti s ciljem uspostavljanja općih mjera kojim bi kako za aplikante tako i za ostale imaoce sudskih oduka na teret budžeta tog kantona bilo omogućeno da naplate svoja potraživanja u razumnom roku, utvrdio da je Zeničko-dobojski kanton usvojio Akcioni plan 31. oktobra 2019. godine kako bi implementirao opće mjere iz odluke Evropskog suda Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine (br. 68955/12 i 15 drugih, § 34 od 14. novembra 2017. godine). Vlada je informirala sud da je Zeničko-dobojski kanton 31. oktobra 2019. godine donio Akcioni plan kako bi implementirao generalne mjere naznačene u presudi Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine (br. 68955/12 i15 drugih, tačka 34, 14. novembar 2017. godine). Priložena je lista od 3.256 neizvršenih domaćih presuda. Plan je prikazao ukupan dug u iznosu od gotovo 300.000.000 KM: približno 150.000.000 KM na ime glavnice; 6.500.000 KM na ime troškova postupka i 138.000.000 KM na ime zatezne kamate. U njemu se također navodi da će presude biti izvršene hronološkim redoslijedom do 2041. godine: na primjer, ako je rješenje o izvršenju doneseno 2008. godine, presuda će biti izvršena 2020. ili 2021. godine; ako je rješenje o izvršenju doneseno 2009. godine, presuda će biti izvršena 2022. godine i tako dalje. Većina presuda koje se razmatraju u ovom predmetu će tako biti izvršena u narednih nekoliko godina. Zeničko-dobojski kanton se obavezao da će u tu svrhu izdvajati više od 13.000.000 KM godišnje, što predstavlja gotovo 4% njegovog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Ocjenjujući navedeni akcioni plan u kontekstu visine godišnjeg budžeta Zeničko-dobojskog kantona, te drugih relevantnih okolnosti, Evropski sud je našao da je predviđeni vremenski rok za izmirenje duga od 22 godine utvrđen Akcionim planom u konkretnom slučaju opravdan. Evropski sud je pri donošenju ovakve odluke uzeo u obzir ukupnu visinu duga Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu, posebno poredeći ovaj dug sa uporedivim predmetom, dugom s kojim se suočava Republika Srpska po osnovu presuda za ratnu štetu, te je utvrdio da je budžet Zeničko-dobojskog kantona osam puta manji od budžeta Republike Srpske, te da ukupan dug Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu doseže 85% njenog ukupnog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Sud je također uzeo u obzir da Zeničko-dobojski kanton nije mogao sam pristupiti rješenju ovog problema s ciljem smanjenja svojih obaveza jer su u ovaj problem uključeni i drugi relevantni sudionici, kao što je Sindikat državnih službenika. Što se tiče zahtjeva aplikanata za naknadu nematerijalne štete zbog kašnjenja u izvršenju, iako je priznao da su aplikanti sigurno pretrpjeli nematerijalnu štetu zbog nastalog kašnjenja, Evropski sud je istakao da je aplikantima domaćim presudama utvrđeno pravo na visoke zakonske zatezne kamate, te da je visina zakonske zatezne kamate značajno viša od stope inflacije, tako da se Evropski sud u ovom dijelu složio s Ustavnim sudom (vodeća odluka Ustavnog suda BiH broj AP 1117/17 od 12. marta 2019. godine dostupna na www.ustavnisud.ba) da dosuđene zakonske zatezne kamate predstavljaju donekle naknadu za pretrpljeno kašnjenje. Evropski sud je utvrdio da su nadležne vlasti izvršile generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, te je našao da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije, pa ih je brisao s liste predmeta Evropskog suda u smislu člana 37. Evropske konvencije.
21. Ustavni sud ukazuje na relevantnu praksu Evropskog suda, koji je primjenjujući stavove iz odluke Muhović i Lekić i dr. protiv BiH u odluci Akeljić i ostali protiv BiH aplikacija broj 8039/19 od 13. oktobra 2020. godine, koja se odnosi na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona u razumnom roku, našao da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije u smislu člana 37. Evropske konvencije, te ih je brisao s liste predmeta imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije tako što je usvojio Akcioni plan od 19. decembra 2019. godine i uspostavio centralnu bazu podataka s ciljem provođenja generalnih mjera iz odluke Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine kojom je tom kantonu naložena uspostava centralne baze podataka svih neizvršenih presuda na teret tog kantona i određivanje razumnog roka za njihovo izvršenje (Odluka br. 20514/15 i 15 drugih, § 33 od 14. novembra 2017. godine). Uz Akcioni plan Evropskom sudu je dostavljena lista od 1.612 neizvršenih presuda na teret budžeta Srednjobosanskog kantona. U planu je navedeno da ukupni dug po tom osnovu iznosi skoro 51.000.000,00 KM, da je uspostavljena centralna baza podataka u kojoj su evidentirane sve presude na teret budžeta tog kantona i usvojen plan izvršenja tih presuda po hronološkom redu do 2032. godine. Evropski sud je smatrao da preduzete mjere pružaju globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova na teret budžeta Srednjobosanskog kantona u razumnom roku.
22. Ustavni sud ukazuje i na relevantnu praksu Evropskog suda, koji je primjenjujući stavove iz navedenih odluka Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, Akeljić i ostali protiv BiH donio i odluku Lavić protiv BiH, aplikacija broj 6340/20 od 9. novembra 2020. godine, koja se odnosi na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona, u kojoj je našao da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije u smislu člana 37. Evropske konvencije, te ih je brisao s liste predmeta imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije tako što je usvojio Akcioni plan od 28. jula 2020. godine s ciljem da omogući izvršenje svih odluka na teret budžeta tog kantona i odredio razuman rok za njihovo izvršenje. U planu je navedeno da je 31. decembra 2019. godine bilo 5.382 neizvršene odluke na teret budžeta tog kantona, a dug po tom osnovu je iznosio oko 55.000.000,00 KM (skoro 25% kantonalnog budžeta za 2020. godinu). Plan predviđa će sve odluke biti izvršene po hronološkom redu do 2032. godine.
23. Evropski sud je slijedeći navedenu praksu donio i odluku Šarganović i drugi protiv BiH, aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine, koja se odnosi na Unsko-sanski kanton, te je iste brisao s liste predmeta smatrajući da su i ti kantoni izvršili generalne mjere naložene ranijim odlukama koje se odnose na izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tih kantona u razumnom roku.
24. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud zaključuje da je izvjesno da će apelant, u skladu s preduzetim mjerama Grada Bihaća, moći naplatiti svoje potraživanje u razumnom roku jer preduzete mjere u smislu navedene prakse pružaju globalno rješenje problema neizvršavanja sudskih odluka na teret budžeta Grada Bihaća u razumnom roku. Apelant se nalazi na 33. mjestu liste naplate s računa Grada Bihaća, a dosuđene zakonske zatezne kamate će kompenzirati nematerijalnu štetu zbog kašnjenja u izvršenju, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
VIII.Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da je izvjesno da će apelant, u skladu s preduzetim mjerama Grada Bihaća, moći naplatiti svoje potraživanje u razumnom roku jer preduzete mjere pružaju globalno rješenje problema neizvršavanja sudskih odluka na teret budžeta Grada Bihaća u razumnom roku. Apelant se nalazi na 33. mjestu liste naplate s računa Grada Bihaća, a dosuđene zakonske zatezne kamate će kompenzirati nematerijalnu štetu zbog kašnjenja u izvršenju, pa su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
26. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević