Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4397/20 (M. P. i R. V.)
Odluka donesena 22. 12. 2020.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4397/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4397/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Milan Pavičić i Ratomir Vujović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Milan Pavičić i Ratomir Vujović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 123569 18 Gž 2 od 7. septembra 2018. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Milan Pavičić i Ratomir Vujović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 123569 20 Gvlž od 13. jula 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Pavičić i Ratomir Vujović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bileće, podnijeli su 3. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 123569 20 Gvlž od 13. jula 2020. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 123569 18 Gž 2 od 7. septembra 2018. godine i.
2. Presudom Općinskog suda od 6. marta 2018. godine usvojen je tužbeni zahtjev tužioca („Sberbank BH“ d.d. Sarajevo) u dijelu kojim su tuženi S.D. (kao prvotužena), R.D. (kao drugotuženi) i apelanti (kao trećetuženi i četvrtotuženi) solidarno obavezani da tužiocu isplate iznos od 22.057,43 KM sa zakonskom zateznom kamatom i iznos od 4.894,93 KM na ime obračunate zatezne kamate, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.019,21 KM, dok je odbijen tužbeni zahtjev tužioca kojim je tražio isplatu iznosa od 1.934,17 KM na ime obračunate kamate i iznosa od 280,00 KM na ime naknada za opomene, te za isplatu zakonske zatezne kamate, sve kako je precizirano izrekom prvostepene presude. Odbijen je protivtužbeni zahtjev apelanata da se raskinu ugovori o jemstvu zaključeni 29. septembra 2005. godine između „Volksbank“ BH d.d. Sarajevo (sada „Sberbank BH“ d.d. Sarajevo) i apelanata, te da se obaveže tužilac da apelantima naknadi iznos od po 15.000,00 KM radi povrede ugleda i časti, sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova predmetnog parničnog postupka.
3. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 6. marta 2018. godine, Kantonalni sud je osporenom Presudom broj 65 0 P 123569 18 Gž 2 od 7. septembra 2018. godine odbio predmetnu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Odlučujući o prijedlogu apelanata za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog osporenom presudom Kantonalnog suda od 7. septembra 2018. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 P 123569 19 Gvl od 1. novembra 2019. godine predmetni prijedlog odbio kao neosnovan.
5. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda 1. novembra 2019. godine Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 P 123569 20 Gvlž od 13. jula 2020. godine odbio kao neosnovanu žalbu apelanata izjavljenu protiv predmetnog rješenja. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud, prilikom donošenja odluke kojom je odbio kao neosnovan prijedlog apelanata za ponavljanje postupka, primijenio odredbe člana 255. tačka 9. ranijeg Zakona o parničnom postupku. Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud ukazao da se, u smislu navedenih zakonskih odredbi, pod novim činjenicama podrazumijevaju one činjenice koje su postojale u vrijeme vođenja postupka čije se ponavljanje traži, ali za koje stranka ili nije znala ili nije mogla da upotrijebi dokaze kojim bi se ta činjenica utvrdila. Kantonalni sud je naveo da je, stoga, pravilno zaključio prvostepeni sud da su u konkretnom slučaju neosnovani navodi apelanata kojima ističu da je razlog za ponavljanje postupka to što su za učinjenu prevaru (da je prvotuženoj odobren kredit bez pokrića, a zbog čijeg kašnjenja u otplati su apelanti u predmetnom postupku solidarno obavezani da tužiocu isplate određeni novčani iznos) saznali 2012. godine, te da su nakon toga podnijeli krivičnu prijavu protiv prvotužene. Kantonalni sud je u vezi s tim naveo da je postupak u tom predmetu okončan odlukom prvostepenog suda od 6. marta 2018. godine, iz čega proizlazi da se ne radi o novim činjenicama i novim dokazima za koje stranke nisu znale u toku postupka, te da saznanje da se protiv prvotužene vodi krivični postupak ne predstavlja novu činjenicu, u smislu navedene zakonske odredbe, a na osnovu koje činjenice bi za apelante mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
Apelacioni navodi
6. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. c) i h). Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
U odnosu na presudu Kantonalnog suda od 7. septembra 2018. godine
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.
9. Budući da iz apelacionih navoda proizlazi da su apelanti presudu Kantonalnog suda od 7. septembra 2018. godine primili 21. septembra 2018. godine, a predmetna apelacija je Ustavnom sudu podnesena 3. decembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda od 7. septembra 2018. godine.
U odnosu na rješenje Kantonalnog suda od 13. jula 2020. godine
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koju se apelanti pozivaju u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizilazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević