Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4275/20 (M. Č. A. i drugi)
Odluka donesena 22. 12. 2020.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4275/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4275/20, rješavajući apelacije Merime Čengić Arnaut i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Merima Čengić Arnaut protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 418492 16 Rsž od 25. augusta 2020. godine;
Nenad Radonjić protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 105445 20 Rsž od 20. augusta 2020. godine;
„ALS“ d.o.o. Bihać protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Ps 058963 20 Pž od 12. oktobra 2020. godine;
"ERLETIĆ TRANSPORTI" D.O.O. protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 125962 19 Pž od 28.
septembra 2020. godine;
Memsur Mustafić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 253630 17 Gž od 16. septembra 2020. godine;
zato što su preuranjene.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4275/20
1. Merima Čengić Arnaut (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 1. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 418492 16 Rsž od 25. augusta 2020. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 418492 14 Rs od 29. aprila 2016. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 25. augusta 2020. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se obaveže tuženi Kanton Sarajevo, Kantonalni sud u Sarajevu, da apelantici isplati novčani iznos na ime razlike naknade po osnovu usklađivanja sa bruto satnicom zbog povećanja troškova života za više od 5% za navedeni period sa zakonskom zateznom kamatom, te regres za 2012. i 2013. godinu u novčanom iznosu sa zakonskim zateznim kamatama, kao i sa zahtjevom da joj se isplate troškovi parničnog postupka u novčanom iznosu. Naloženo je apelantici da isplati tuženom troškove parničnog postupka u novčanom iznosu.
3. U konkretnom slučaju apelantica je navela da je 20. novembra 2020. godine protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu od 25. augusta 2020. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.
2. AP-4276/20
4. Nenad Radonjić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Miloš Sikiraš, advokat iz Bijeljine, podnio je 25. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 105445 20 Rsž od 20. augusta 2020. godine.
5. Osporenom Presudom Okružnog suda u Bijeljini od 20. augusta 2020. godine uvažena je žalba tuženog („Mtel“ a.d. Banjaluka) i preinačena Presuda Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 105445 19 Rs od 24. januara 2020. godine na način da je odbijen tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se poništi kao nezakonit ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. januara 2019. godine, zaključen između apelanta kao radnika i tuženog kao poslodavca; da se naloži tuženom da apelanta vrati na poslove i radne zadatke na radnom mjestu portira ili na druge poslove koji odgovaraju stručnim i radnnim sposobnostima apelanta sa mjestom rada u Bijeljini; da se obaveže tuženi da apelantu naknadi troškove parničnog postupka. Obavezan je apelant da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u novčanom iznosu.
6. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 27. oktobra 2020. godine protiv presude Okružnog suda u Bijeljini od 20. augusta 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske o kojoj nije odlučeno.
3. AP-4277/20
7. „ALS“ d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Edin Felić, advokat iz Bihaća, podnio je 30. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Ps 058963 20 Pž od 12. oktobra 2020. godine.
8. Presudom Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Ps 4058963 20 Ps 2 od 23. juna 2020. godine, koja je u pobijanom dijelu (stav I izreke) potvrđena osporenom presudom Kantonalnog suda u Bihaću od 12. oktobra 2020. godine, obavezan je apelant da plati tužitelju „Lecher“ S.p.A na ime duga novčani iznos da zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u novčanom iznosu.
9. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću od 12. oktobra 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.
4. AP-4413/20
10. "ERLETIĆ TRANSPORTI" D.O.O. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Vladimir Blagojević, advokat iz Šamca, podnio je 4. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 125962 19 Pž od 28. septembra 2020. godine.
11. Presudom Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 125962 18 Ps od 25. oktobra 2019. godine, koja je potvrđena presudom Višeg privrednog suda u Banjaluci od 28. septembra 2020. godine, usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice B.R. protiv tuženih (apelanta i „Bunić Trade“ d.o.o. Čelinac) i proglašeno je nedopuštenim izvršenje određeno Rješenjem Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 099696 17 Ip 2 od 15. juna 2017. godine na jednosobnom stanu pobliže označenom izrekom presude, zabilježbom izvršenja u Knjizi položenih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova broj 14347, procjenom i prodajom navedenih nekretnina do potpunog namirenja tražioca izvršenja, te je naloženo obustavljanje izvršnog postupka na navedenom stanu u izvršnom predmetu broj 57 0 Ps 099696 17 Ip 2. Također, obavezani su tuženi da tužiteljici nadoknade troškove parničnog postupka u novčanom iznosu.
12. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 21. oktobra 2020. godine protiv odluke Višeg privrednog suda u Banjaluci od 28. septembra 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske o kojoj nije odlučeno.
5. AP-4414/20
13. Memsur Mustafić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Ismet Beganović, advokat iz Tuzle, podnio je 7. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 253630 17 Gž od 16. septembra 2020. godine.
14. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 253630 15 Mal od 19. jula 2016. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Kantonalnog suda u Tuzli od 16. septembra 2020. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže tuženi Bosna- Sunce osiguranje d.d. Sarajevo da apelantu na ime naknade materijalne štete na vozilu isplati iznos od 360,00 KM zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u novčanom iznosu. Obavezan je apelant da tuženom na ime naknade troškova parničnog postupka isplati novčani iznos.
15. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli od 16. septembra 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.
Spajanje predmeta
16. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4275/20. Apelacioni navodi
17. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelanti u predmetima broj AP-4276/20 i AP-4277/20 su se pozvali i na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
19. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
20. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka izjavili revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležni sudovi), a da nisu, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da su postupci po izjavljenim revizijama okončani.
21. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) i Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje.
22. Zbog toga su u konkretnim slučajevima apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluka o revizijama nezavisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije, u kojima su dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević