Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3840/20 (Općina Orašje)
Odluka donesena 03. 02. 2021.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3840/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. veljače 2021. godine, u predmetu broj AP-3840/20, rješavajući apelaciju Općine Orašje, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točke h) i m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Orašje podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 Rs 038744 17 Rev od 29. rujna 2020. godine (u dijelu kojim je odbačena revizija protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 038744 16 Rsž od 13. listopada 2016. godine), zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Orašje podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 Rs 038744 17 Rev od 29. rujna 2020. godine (u dijelu kojim je odbijena revizija protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 038744 17 Rsž 2 od 20. siječnja 2017. godine), zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Općina Orašje (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Općinsko pravobranilaštvo u Orašju, podnijela je 23. listopada 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 25 0 Rs 038744 17 Rev od 29. rujna 2020. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 Rs 038744 16 Rsž od 13. listopada 2016. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 038744 17 Rsž 2 od 20. siječnja 2017. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 Rs 038744 14 Rs od 30. prosinca 2015. godine obvezana je apelantica da tužiteljima (M.D. i drugima) isplati određene novčane iznose na ime potraživanja iz radnog odnosa sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, kako je to precizirano u izreci navedene presude.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 25 O Rs 038744 14 Rs od 6. srpnja 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 038744 16 Rsž od 13. listopada 2016. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelantice za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje priziva protiv presude.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 038744 17 Rsž 2 od 20. siječnja 2017. godine odbačen je kao neblagovremen priziv apelantice od 25. ožujka 2016. godine na presudu Općinskog suda od 30. prosinca 2015. godine.
5. Rješenjem Vrhovnog suda odbačena je revizija apelantice protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 038744 16 Rsž od 13. listopada 2016. godine, dok je odbijena revizija apelantice izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 038744 17 Rsž 2 od 20. siječnja 2017. godine. U obrazloženju osporene odluke u odnosu na rješenje od 13. listopada 2016. godine Vrhovni sud je naveo da je odredbom članka 254. stavak (2) Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP) propisano da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravosnažno završen. Budući da rješenje drugostupanjskog suda kojim je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda o odbijanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje ne predstavlja rješenje kojim se postupak pravosnažno završava, Vrhovni sud je zaključio da je primjenom odredbe članka 247. u vezi sa odredbom članka 254. stavak (1) ZPP reviziju apelantice izjavljenu protiv rješenja drugostepenog suda trebalo odbaciti kao nedopuštenu. U odnosu na rješenje Kantonalnog suda 20. siječnja 2017. godine, Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 254. stav (3) ZPP propisano da je revizija uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podneseni priziv odbacuje, odnosno kojim se potvrđuje rješenje prvostepenog suda o odbacivanju revizije. Vrhovni sud je ukazao da apelantica ne osporava da je priziv podnijela po isteku zakonom propisanog roka za njegovo podnošenje, osim što smatra da je o prizivu trebalo odlučiti istovremeno kada i o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, što u predmetnom slučaju, kada je prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbijen, nema značaja (o prizivu odlučeno nakon donošenja rješenja o odbijanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje). Kako revizijom apelantice nije dovedena u pitanje pravilnost pobijane odluke, revizija je odbijena kao neosnovana primjenom odredbi članka 248. u svezi sa člankom 254. stavak (4) ZPP.
Apelacioni navodi
6. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) toč. h) i m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
8. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao sudionici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Europske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. veljače 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantičino ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz članka II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.
U odnosu na presudu Vrhovnog suda (u dijelu u kojem je odbačena revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda od 13. listopada 2016. godine)
9. U odnosu na osporene odluke redovnih sudova koje su donesene u postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na konkretan slučaj. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine garantira svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Sukladno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Pri tome, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. srpnja 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) prema kojoj se postupak povrata u prijašnje stanje ne tiče građanskih prava i obaveza, budući da se u tom postupku samo odlučuje o tome da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke o meritumu predmeta.
10. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, već se samo odlučivalo o tome jesu li ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli povrat u prijašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Također, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenoj odluci odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na presudu Vrhovnog suda (u dijelu u kojem je odbijena revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda od 20. siječnja 2017. godine)
12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
13. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama članka 203. stavak (1) Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku podnese priziv nadležnom sudu protiv Presude Općinskog suda broj 25 0 Rs 038744 14 Rs od 30. prosinca 2015. godine. Ustavni sud zapaža, dakle, da redovni sudovi nisu odlučivali o osnovanosti apelanticinog priziva, već je njen priziv odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da apelantica nije u zakonom propisanom roku podnijela priziv nadležnom sudu, čime je propustila iscrpiti učinkovite pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uvijet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) toč. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević