Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4265/20 (F. G.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 106, 237
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-4265/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-4265/20, rješavajući apelaciju Fate Grebović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fate Grebović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 220058 20 Rev od 30. jula 2020. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 220058 19 Gž 2 od 8. januara 2020. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 220058 19 P 2 od 14.
oktobra 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Fata Grebović iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Zlatko Petrović advokat iz Sarajeva, podnio je 27. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 220058 20 Rev od 30. jula 2020. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 220058 19 Gž 2 od 8. januara 2020. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 220058 19 P 2 od 14. oktobra 2019. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 220058 19 P 2 od 14. oktobra 2019. godine, stavom prvim izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da je ona useljenjem u stan tuženog Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo, stekla pravo korištenja stana koje odgovara svojstvu nosioca stanarskog prava. Tuženi bi istim zahtjevom bio dužan priznati i trpjeti da apelantica ostvaruje sva prava koja pripadaju nosiocima stanarskog prava, te da joj nadoknadi troškove postupka. Stavom drugim izreke presude apelantica je oslobođena plaćanja sudske takse na tužbu i presudu. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 220058 19 Gž 2 od 8. januara 2020. godine, žalba apelantice je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija apelantice je odbačena kao nedopuštena. Prema odredbi iz člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15- u daljnjem tekstu: ZPP), koja se u skladu sa odredbom člana 106. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ broj 98/15) ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari, revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Kako se u ovom slučaju tužbeni zahtjev apelantice odnosi na nenovčano potraživanje, to je za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora, koju je apelantica u tužbi označila (član 53. stav (2) tačka 5 i član 316 stav 1 u vezi sa članom 321. stav (2) ZPP-a). Apelantica je u tužbi označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.000,00 KM. Kako naznačeni iznos od 1.000,00 KM ne prelazi vrijednosni cenzus propisan odredbom člana 237. stav (2) ZPP-a, to proizilazi da revizija sa stanovišta navedene zakonske odredbe nije dopuštena.
4. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na poštivanje doma iz člana II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.
k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 220058 19 Gž 2 od 8. januara 2020. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 220058 20 Rev od 30. jula 2020. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 220058 19 Gž 2 od 8. januara 2020. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je iz obrasca apelacije vidljivo da je apelantici 4. februara 2020. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 220058 19 Gž 2 od 8. januara 2020. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 27. novembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 220058 19 Gž 2 od 8. januara 2020. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević