Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4445/20 (Z.G.,M.M. i J.T.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4445/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-4445/20, rješavajući apelaciju Z. G. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z. G., M.M. i J.T.

podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 33 0 P 060107 20 Rev od 27. avgusta 2020. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 060107 16 Gž od 26. februara 2020. godine i presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 060107 15 P 2 od 31. marta 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Z. G., M.M. i J.T. svi iz,Živinica (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Kemal Đulović advokat iz Živinica, podnijeli su 9. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 33 0 P 060107 20 Rev od 27. avgusta 2020. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 060107 16 Gž od 26. februara 2020. godine i presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 060107 15 P 2 od 31. marta 2016. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 060107 15 P 2 od 31. marta 2016. godine, odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim bi se tužena „Elektropirvreda BiH“ d.d. Sarajevo, ZD Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla obavezala da apelantima , kao posjednicima i stvranim vlasnicima, sa dijelom od po 1/3 zemljišnih parcela, isplati naknadu totalne štete za izgubljenu vrijednost poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 61.237,00 KM (svakom od apelanata po 20.412,33 KM), sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Istim zahtjevom bi tužena bila dužna nadokanditi apelantima kao tužiteljima troškove postupka koliko budu iznosili. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 060107 16 Gž od 26. februara 2020. godine, žalba apelanata je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 33 0 P 060107 20 Rev od 27. avgusta 2020. godine revizija apelanata je odbačena kao nedopuštena. Odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine federacije BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15- u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U konkretnom predmetu tužbeni zahtjev se odnosi na naknadu materijalne štete u iznosu koji je za svakog apelanta kao tužitelja ponaosob naveden u izreci prvostepene presude, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, o čemu su nižestepeni sudovi i odlučili odbivši takav zahtjev. Apelanti su u ovom sporu formalni suparničari (član 362. stav 1. točka 2. ZPP-a) pa se u materijalno pravnom smislu radi o više tužbenih zahtjeva istaknutih u jednoj tužbi od strane više tužitelja. Stoga se za ocjenu dopuštenosti revizije uzima u obzir pojedinačna vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od pojedinih suparničara, a ne po njihovom zbiru. Iamjući u vidu odbijajući dio zahtjeva koji osporavaju apelanti, proizilazi da imovinski cenzus, kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a, niti za jednog apelanta nije ostvaren.

4. Apelanti u apelaciji ukazuju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da su apelanti protiv osporene presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 060107 16 Gž od 26. februara 2020. godine, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 33 0 P 060107 20 Rev od 27. avgusta 2020. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelanti su propustili podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 060107 16 Gž od 26. februara 2020. godine, donesena povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanata za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 060107 16 Gž od 26. februara 2020. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da su apelanti drugostepenu presudu primili prije datuma kad je donesena odluka o njihovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. decembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 060107 16 Gž od 26. februara 2020. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4445/20 (Z.G.,M.M. i J.T.) | Sudska praksa | Aktio