Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3004/19 (M. L.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Apelacija preuranjena
  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3004/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-3004/19, rješavajući apelacije Marinka Lolića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. g), h) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marinka Lolića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 034609 19 Rev od 1. aprila 2019. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 1 0 P 034609 18 Gž od 21. decembra 2018. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marinka Lolića podnesena protiv ispravljene presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 034609 18 Gž od 21. decembra 2018. godine, zato što je preuranjena.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marinka Lolića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 034609 18 Gž od 16. jula 2019. godine, zato što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavnom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Marinko Lolić iz Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke kojeg zastupa Čedomir Jungić advokat iz Banja Luke, podnio je 20. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 034609 19 Rev od 1. aprila 2019. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 1 0 P 034609 18 Gž od 21. decembra 2018. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP-3004/19.

2. Apelant je 17. septembra 2019. godine podnio apelaciju i protiv rješenja Okružnog suda o ispravci presude broj 71 0 P 034609 18 Gž od 16. jula 2019. godine i ispravljene presude Okružnog suda broj 71 1 0 P 034609 18 Gž od 21. decembra 2018. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP-3621/19.

3. Obzirom da je apelant dostavio Ustavnom sudu dvije apelacije iz njegove nadležnosti koje se odnose na isti pravni i činjenični osnov, Ustavni sud je, u smislu člana 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP-3004/19 i AP-3621/19 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3004/19.

4. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 034609 17 P 3 od 13. oktobra 2017. godine, utvrđeno je da tužiteljima Boji Pauković, Desimiru Stanivukoviću i Milanki Begić, po osnovu nasljeđa iza njihove majke pok. Gospe Stanivuković, pripada po 1/6 dijela nekretnina i to zemljišta označenog kao „Kolibište njiva“, precizirano u presudi, što je prvotuženi Slobodan Šutilović (u daljnjem tekstu: prvotuženi) dužan trpiti i dozvoliti da se tužitelji kod RUGIP PJ Banjaluka uknjiže sa po 1/6 dijela prava posjeda na navedenim nekretninama (stav 1). Obavezan je prvotuženi da tužiteljima preda u posjed po 1/6 dijela nekretninu „Kolibište njiva“ (stav 2). Utvrđeno je da je pravno ništav ugovor o poklonu od 4. juna 1998. godine, ovjeren kod Osnovnog suda, preciziran u presudi, a zaključen između Bosiljke Šutilović, kao poklonodavca (u daljnjem tekstu: poklonodavac) i trećetuženog Marka Jankovića (u daljnjem tekstu: trećetuženi), kao poklonoprimca, kojim je trećetuženi dobio na poklon zemljište označeno kao „Duga njiva“, precizirana u presudi (stav 3). Utvrđeno je da svakom od tužitelja, po osnovu nasljeđa, pripada po 1/6 suposjeda na nekretnini „Duga njiva“, što je trećetuženi dužan trpiti i dozvoliti da se tužitelji uknjiže kao suposjednici sa po 1/6 dijela na navedenim nekretninama (stav 4). Obavezan je trećetuženi da tužiteljima preda u posjed po 1/6 dijela nekretninu “Duga njiva“ preciziranu u presudi (stav 5). Utvrđeno je da je pravno ništav darovni ugovor od 11. novembra 2005. godine, preciziran u presudi, a zaključen između poklonodavca i prvotuženog kao poklonoprimca, kojim je poklonodavac poklonio prvotuženom zemljište označeno kao „Duga njiva“ preciziranu u presudi (stav 6). Utvrđeno je da svakom od tužitelja, po osnovu nasljeđa, pripada po 1/6 suposjeda na nekretnini „Duga njiva“ preciziranoj u presudi što je prvotuženi dužan trpiti i dozvoliti da se tužitelji uknjiže kod RUGIP PJ Banjaluka sa po 1/6 dijela posjeda na navedenim nekretninama (stav 7). Obavezan je prvotuženi da tužiteljima preda u posjed po 1/6 dijela nekretnina „Duga njiva“ preciziranih u presudi (stav 8). Utvrđeno je da je pravno ništav kupoprodajni ugovor zaključen 27. marta 2003. godine između četvrtotuženog Save Šutilović (u daljnjem tekstu: četvrtotuženi), kao prodavca i apelanta kao drugotuženog, kao kupca, preciziran u presudi, kojim je apelant kupio zemljište označeno kao „ Ispod ceste“ precizirano u presudi (stav 9). Utvrđeno je da tužitelji, po osnovu nasljeđa imaju pravo na po 1/6 dijela suposjeda na nekretnini „Ispod ceste“ preciziranoj u presudi što je apelant dužan trpiti i dozvoliti da se tužitelji kod RUGIP PJ Banjaluka uknjiže sa po 1/6 dijela suposjeda na navedenim nekretninama (stav 10). Obavezan je apelant da tužiteljima preda u posjed po 1/6 dijela nekretnina „Ispod ceste“ preciziranoj u presudi (stav 11). Odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtjev prvotuženog da se utvrdi da je održajem stekao pravo vlasništva na zemljištu „Duga njiva“ preciziranom u presudi (stav 12). Obavezani su apelant i ostali tuženi da tužiteljima solidarno plate troškove parničnog postupka u iznosu preciziranom u presudi sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je zahtjev tužitelja za troškove postupka preko dosuđenog iznosa odbijen (stav 13).

5. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 034609 18 Gž od 21. decembra 2018. godine, žalbe apelanta i ostalih tuženih su djelimično uvažene pa je prvostepena presuda preinačena u dijelu koji se odnosi na stav 2. izreke, stav 5. izreke, stav 8. izreke i stav 11. izreke na način da je tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed ovih nekretnina odbijen. Prvostepena presuda je preinačena i u odnosu na stav 3. izreke, stav 6. izreke i stav 9. izreke na način da je utvrđeno da su ugovori koji su bili predmet odlučivanja u ovim stavovima ništavi preko 1/2 dijela. Presuda je preinačena i u dijelu stava 13. izreke tako što su apelant i ostali tuženi obavezani da tužiteljima na jednake dijelove plate troškove postupka sa kamatom, dok su u ostalom dijelu žalbe apelanta i ostalih tuženih odbijene i prvostepena presuda u preostalom usvajajućem dijelu odluke o tužbenom zahtjevu st. 1, 4, 7. i 10. izreke, potvrđena. Žalba prvotuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u dijelu odluke o protivtužbenom zahtjevu (stav 12. izreke). Odbijeni su zahtjevi apelanta i ostalih tuženih za naknadu troškova žalbenog postupka, u iznosima bliže navedenim u izreci drugostepene presude. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbe tuženih u iznosu preciziranom u presudi.

6. Protiv navedene presude apelant i prvotuženi su izjavili reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 71 0 P 034609 19 Rev od 1. aprila 2019. godine reviziju odbacio kao nedopuštenu zbog neispunjavanja imovinskog cenzusa iz člana 237. Zakona o parničnom postupku za izjavljivanje revizije.

7. Protiv navedenog rješenja Vrhovnog suda od 1. aprila 2019. godine i presude Okružnog suda broj 71 0 P 034609 18 Gž od 21. decembra 2018. godine apelant je podnio apelaciju broj AP- 3004/19.

8. Nakon toga Okružni sud je donio rješenje broj 71 0 P 034609 18 Gž od 16. jula 2019. godine kojim se ispravlja presuda tog suda broj 71 0 P 034609 18 Gž od 21. decembra 2018. godine, zbog nesaglasnosti izvornika presude sa prepisom presude, tako da izreka presude glasi: „Žalbe apelanta i ostalih tuženih se djelimično uvažavaju, presuda Osnovnog suda od 13. oktobra 2017. godine, preinačava u osporenom dijelu odluke o tužbenom zahtjevu u stavu 2. izreke, stavu 5 izreke, stavu 8. izreke i stavu 11. izreke, tako što se tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed ovih nekretnina odbija. Presuda se ispravlja i u dijelu koji se odnosi na stav 3. izreke, stav 6. izreke i stav 9. izreke, tako što se utvrđuje da su ugovori koji su bili predmet odlučivanja u ovim stavovima, ništavi preko 1/2 dijela. Presuda se ispravlja i u dijelu stava 13. tako što se apelant i ostali tuženi obavezuju da tužiteljima na jednake dijelove plate troškove postupka sa kamatom, dok se u ostalom dijelu žalbe apelanta i ostalih tuženih odbijaju i prvostepena presuda u preostalom usvajajućem dijelu odluke o tužbenom zahtjevu (st. 1, 4, 7. i 10. izreke) potvrđuje. Presudom se žalba prvotuženog odbija i osporena prvostepena presuda u dijelu odluke o protivtužbenom zahtjevu (stav 12. izreke) potvrđuje. Presudom se odbijaju zahtjevi za naknadu troškova žalbenog postupka apelanta, trećetuženog i četvrtotuženog u iznosu preciziranom u rješenju kao i zahtjevi tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbe u iznosu preciziranom u rješenju“.

9. Apelantu je 19. jula 2019. godine dostavljen Ispravljeni prepis presude Okružnog suda 71 0 P 034609 18 Gž od 21. decembra 2018. godine.

10. Protiv navedenog rješenja od 16. jula 2019. godine i ispravljene presude Okružnog suda od 21. decembra 2018. godine apelant je podnio apelaciju broj AP-3621/19.

11. Protiv navedenog rješenja i ispravljene presude Okružnog suda od 21. decembra 2018. godine apelant je izjavio i reviziju Vrhovnom sudu 19. augusta 2019. godine o kojoj, prema podacima koje je Ustavnom sudu dostavio apelant, još nije odlučeno.

12. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava. Navodi da su redovni sudovi proizvoljno cijenili dokaze koje su predložili apelant i ostali tuženi te da je svo vrijeme bilo jasno ko je vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina. Navodi da ispravljena presuda nije ispravljena na zakonom propisani način. Također navodi da je reviziju od 19. augusta 2019. godine izjavio i protiv ispravljene presude Okružnog suda od 21. decembra 2018. godine jer nakon oglašavanja spornih ugovora ništavim nije odlučeno o restituciji tako da apelant nije u mogućnosti tražiti povrat novca koji je dao za kupovinu parcele jer redovni sudovi nisu naložili da se u zemljišnim knjigama nakon oglašavanja spornih ugovora ništavim, izvrši povrat upisa u stanje koje je prethodilo zaključenju ugovora.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i (l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. Član 18. stav (1) i stav (3) tač. g), h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom

l) apelacija je preuranjena;

Dopustivost u odnosu na rješenje Vrhovnog suda od 1. aprila 2019. godine i presudu Okružnog suda od 21. decembra 2018. godine

15. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda broj 71 0 P 034609 18 Gž od 21. decembra 2018. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 034609 19 Rev od 1. aprila 2019. godine, odbačena kao nedopuštena. Iz navedenog proizlazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda 71 0 P 034609 18 Gž od 21. decembra 2018. godine donesena povodom apelantove žalbe protiv prvostepene presude.

16. Međutim, navedena presuda Okružnog suda, koja se odnosi na više tuženih među kojima je i apelant a što je vidljivo iz naprijed prezentiranih činjenica predmeta, i više tužitelja, je ispravljena rješenjem od 16. jula 2019. godine uključujući i dio presude koji se odnosi na apelanta. Shodno odredbama člana 195. ZPP protiv ispravljenog dijela presude može se izjaviti pravni lijek, što je apelant i učinio izjavivši reviziju Vrhovnom sudu 19. jula 2019. godine. Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju nastupile izmijenjene pravne okolnosti. Ustavni sud ukazuje da, iako se ispravka odluke ne odnosi na njenu suštinu, činjenica je da presuda koju je apelant osporio apelacijom broj AP-3004/19 ne egzistira više u istom sadržaju i da se kao takva više ne može preispitati već samo u ispravljenom sadržaju što upućuje da su se izmijenile pravne okolnosti vezane za osporenu presudu.

Dopustivost u odnosu narješenje Okružnog suda od 16. jula 2019. godine

17. U konkretnomu slučaju u odnosu na navedeno rješenje, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskoga suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).

18. Ustavni sud zapaža da se osporenim rješenjem Okružnog suda odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. samo je izvršena ispravka presude tog suda od 21. decembra 2018. godine. Dakle, iz navedenoga proistječe da se pobijanom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navedeno rješenje ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Dopustivost u odnosu na ispravljenu presudu Okružnog suda od 21. decembra 2018. godine

19. Dalje, prema navedenim odredbama Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

20. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da je presuda Okružnog suda broj 71 0 P 034609 18 Gž od 21. decembra 2018. godine ispravljena rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 034609 18 Gž od 16. jula 2019. godine. U navedenom rješenju je naznačeno da je odredbama člana 195. stav 3. ZPP propisano da ako između izvornika i prepisa presude postoji nesaglasnost u pogledu neke odluke sadržane u izreci presude, strankama će se dostaviti ispravljeni prepis presude sa naznačenjem da se ovim prepisom presude zamjenjuje raniji prepis presude. U takvom slučaju rok za izjavljivanje pravnog lijeka u pogledu ispravljenog dijela presude teče od dana dostavljanja ispravljenog prepisa presude. Protiv navedene ispravljene presude, koja je apelantu dostavljena 19. jula 2019. godine, apelant je podnio apelaciju broj AP-3621/19 a istovremeno, shodno navedenim odredbama člana 195. stav 3. ZPP, izjavio i reviziju za koju do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda, nije dostavljena informacija da je okončana. Obzirom da apelant apelacijom osporava navedenu ispravljenu presudu a da je u konkretnom slučaju revizioni postupak protiv navedene ispravljene presude u toku pred Vrhovnim sudom, slijedi da je apelacija u odnosu na ispravljenu presudu Okružnog suda od 21. decembra 2018. godine, preuranjena.

21. Nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju, u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. g), h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko su izmijenjene pravne okolnosti, ukoliko je preuranjena i ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavnom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3004/19 (M. L.) | Sudska praksa | Aktio