Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3915/20 (V. Đ.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3915/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. siječnja 2021. godine, u predmetu broj AP-3915/20, rješavajući apelaciju Vitomira Đukića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vitomira Đukića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 010380 20 Kž 6 od 26. kolovoza 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Vitomir Đukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, kojeg zastupa Čedo Đukić odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 31. listopada 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 010380 20 Kž 6 od 26. kolovoza 2020. godine.

2. Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 010380 13 K od 13. studenog 2014. godine (koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 010380 15 Kž od 27. travnja 2015. godine), apelant je oglašen krivim za kazneno djelo nesavjestan rad u službi iz članka 354. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, pa mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

3. Rješenjem Okružnog suda 11 0 K 010380 19 Kvl 3 od 23. ožujka 2020. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda od 26. kolovoza 2020. godine, odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom Okružnog suda od 13. studenog 2014. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da se u pobijanom rješenju pravilno obrazlaže da su djelo za koje je apelant osuđen i djelo (protiv gospodarstva i platnog prometa) za koje su osobe N.P. i S.Ž. oslobođene od optužbe potpuno različita kaznena djela, kako pravno tako i činjenično. Stoga su prema mišljenju Vrhovnog suda ta djela potpuno nezavisna jedna od drugih. Vrhovni sud je istakao da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je pravomoćno odbijen apelantov raniji zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka koji je zasnivao na presudi kojom su, u ponovljenom postupku, N.P. i S.Ž. oslobođeni od optužbe. Pri tome je naveo da je jedan od dokaza na kojima je ta presuda zasnovana i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave Republike Srpske iz 2016. godine, o proglašenju nenaplativih poreznih obveza određenog poreznog dužnika (na koje se rješenje apelant pozivao u predmetnom postupku). Iako je rješenje doneseno nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka u odnosu na apelanta, Vrhovni sud je naveo da to rješenje ne predstavlja novu činjenicu ili dokaz koji su, u smislu odredbe članka 343. stavak 1. točka v) Zakona o kaznenom postupku RS (po kojoj je apelant tražio ponavljanje kaznenog postupka), sami za sebe ili u vezi sa ranijim dokazima podobni da utječu na oslobađanje apelanta ili na njegovu osudu po blažem Kaznenom zakonu .

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom zahtjevu za ponavljanje pravomoćno okončanog kaznenog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti je primjenjivost članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnom postupku odlučivalo o „osnovanosti kaznene optužbe protiv apelanta“. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uvjeta da se dozvoli ponavljanje pravomoćno okončanog postupka, a ne odlučuje se o „osnovanosti kaznene optužbe protiv apelanta“ (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. lipnja 2010. godine i AP 781/11 od 20. travnja 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3915/20 (V. Đ.) | Sudska praksa | Aktio