Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4170/20 (J. K.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Dosjelost
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Nekretnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4170/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. siječnja 2021. godine, u predmetu broj AP-4170/20, rješavajući apelaciju Jasmine Konig, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Jasmina Konig protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 029785 20 Gž od 9. srpnja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 P 029785 17 P od 4. prosinca 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasmina Konig (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kalesije, koju zastupa Izet Mešić odvjetnik iz Kalesije, podnijela je 18. studenog 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 29 0 P 029785 20 Gž od 9. srpnja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 P 029785 17 P od 4. prosinca 2019. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženog (R.M.) tako što je obvezana apelantica da tužitelju preda u posjed i slobodno raspolaganje zauzeti dio njegove parcele, kako je to prikazano na skici lica mjesta vještaka geometra od 11. lipnja 2019. godine koja je sastavni dio prvostupanjske presude. Dalje je odbijen apelantičin protutužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da je temeljem dosjelosti stekla pravo posjeda na predmetnoj nekretnini.
3. U obrazloženju odluke prvostupanjski sud je naveo da je prihvatio iskaze svjedoka I.M., M.B., F.B., E.M. i M.M. te je na osnovu njihovih iskaza, kao i iskaza samog tužitelja, na nedvojben način utvrdio da je tužitelj bio u posjedu spornog dijela zemljišta. Sud cijeni da svjedoci nisu pristrani bez obzira na to da je I.M. sin tužitelja, E.M. kćerka i M.M. supruga, a da su svjedoci M.B. i F.B. kao prvi susjedi tužitelja, bili u prilici da na jasan i nedvojben način vide šta je kupio i koristio tužitelj, a apelantica zauzela. U prilog utvrđenog stanja na posredan način govori i sam iskaz apelantice, koja je navela da je ograda koju je postavio tužitelj, egzistirala od 2006. godine, da se radilo o ogradi od metalnih stupova i žice, a da je ona svoju ogradu postavila 2017. godine i to tako što je istu u odnosu na ogradu koju je postavio tužitelj, odmakla oko 30-tak cm. S tim u svezi, prvostupanjski sud je naveo da je nelogično da bi neko, ako smatra da mu pripada neki dio zemljišta, postavio ogradu na svoju štetu, a također ako se ima u vidu činjenica koju je iznijela apelantica, a to je da je tužitelj sklonio navodnu ogradu od bodljikave žice i drvenih kolaca i postavio ogradu od metalnih stupova i žice. Po logici stvari ograda bi se postavila tamo gdje je bila prvobitna ograda, ako apelantica tvrdi da je u momentu kupovine parcela koju je kupila bila zagrađena. Imajući ovo u vidu, prvostupanjski sud je naveo da su apelantičine tvrdnje netočne. Nadalje, prvostupanjski sud je naveo da nije mogao prihvatiti iskaz svjedoka M.H. u dijelu koji se odnosio na to da je parcela koju je prodao apelantici bila zagrađena, jer je svjedok samo naveo da je od puta ograda bila zarasla, a sa druge dvije strane da je postojala ograda od kolaca i bodljikave žice, ne pojašnjavajući sa koje točno strane (svjedok naveo da je rijetko dolazio u mjesto gdje je bila parcela). Pored toga, naveo je da je svjedok izjavio da mu je poznato da se njegova parcela čistila i održavala prije prodaje, što sve ukazuje da je tužitelj bio u posjedu spornog zemljišta koje pripada parceli koju je kupio i da faktički u tom dijelu ograde nije ni bilo. Zatim, naveo je da iskaz svjedoka A.S., nije mogao cijeniti, jer se nije izjašnjavao o činjenicama koje se odnose na to je li parcela bila zagrađena. Konačno, naveo je da nije mogao cijeniti ni iskaz svjedoka F.I., koji je u svojstvu vještaka postupao u drugom predmetu između istih parničnih stranaka u vezi pristupnog puta. Naime, izjava svjedoka da je u vrijeme tog vještačenja (u kolovozu 2016. godine) bila ograda između parcela od bodljikave žice i drvenog kolja, je u kontradiktornosti sa iskazom same apelantice, jer je navela da je tužitelj još 2006. godine porušio navodno postojeću ogradu i da je od 2006. godine egzistirala ograda od metalnih stupova i žice.
4. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da je tužitelj u tužbi iz 2017. godine tvrdio da je predmetnu nekretninu koristio više desetljeća, a da je apelantica iskoristila odsustvo tužitelja i unatrag godinu dana od dana podnošenja tužbe zauzela predmetnu nekretninu. Dalje je naveo da je apelantica tijekom čitavog postupka osporavala navode tužbe isticanjem da je ona od 2002. godine držala u posjedu sporni dio nekretnine i da tužitelj nije nikada bio u fizičkom posjedu tog dijela zemljišta. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da nisu utemeljeni prizivni navodi da presuda nije provodiva iz razloga što ne postoji skica lica mjesta sa navedenim datumom koju je sačinio vještak geometar. Naime, naveo je da je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo da je cijenio nalaz i mišljenje vještaka geometra M.R., s tim da je skicu označio datumom 11. lipnja 2019.godine, kada je doneseno rješenje o određivanju toga vještaka radi izrade pismenog nalaza i mišljenja, dok je vještak naveo da je na licu mjesta 1. kolovoza 2019. godine uz prisustvo suda i stranaka izvršio identifikaciju parcela koje su predmet utvrđivanja o čemu je sačinio pismeni nalaz s 30. rujnom 2019. godine i izradom skice premjera s 1. kolovozom 2019. godine. Dakle, Kantonalni sud je naveo da se prvostupanjski sud u izreci presude ispravno pozivao na ovu skicu i nalaz vještaka geometra M.R.. Nadalje, naveo je da nisu utemeljeni prizivni prigovori da prvostupanjski sud nije dao valjanu ocjenu izvedenih dokaza, jer u obrazloženju osporavane presude prvostupanjski sud navodi sve provedene dokaze i daje analizu iskaza saslušanih svjedoka i iskaza samih parničnih stranaka. Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud između ostalog naveo da je iz iskaza apelantice proizlaze činjenice o postavljanju ograde od strane apelantice 2017.godine, te je pravilno obrazložio zašto nije povjerovao iskazu svjedoka M.H., A.S. i F.I.
Apelacioni navodi
5. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica smatra da je izreka nerazumljiva, jer se sud pozvao na skicu vještaka geometra s određenim datumom, a u spisu nema skice sa tim datumom. Nadalje, apelantica osporava utvrđeno činjenično stanje, pri čemu je istakla da sud nije dao ocjenu dokaza, pogotovo dokaza koje nije prihvatio.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su Kantonalni sud, kao i prvostupanjski sud, u obrazloženju svojih odluka dali jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitetu zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. travnja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke dao razloge u pogledu ocjene izvedenih dokaza, o čemu se izjasnio i drugostupanjski sud povodom apelantičinog priziva protiv prvostupanjske presude, tako da Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević