Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-94/20 (M.Š.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-94/20
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine u predmetu broj AP 94/20, rješavajući apelaciju koju je podnio M. Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio M. Š.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru u predmetu broj 56 0 Mal 050939 16 Gž na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskog suda u Konjicu u predmetu broj 56 0 Mal 050939 15 Mal.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, shodno ovoj odluci, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 56 0 Mal 050939 16 Gž, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da M. Š. isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog parničnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M.Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozora/Rame, kojeg zastupa ZAK "Raguž" - advokati Marko Raguž i Danijel Raguž iz Stoca, podnio je 9. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 56 0 Mal 050939 16 Gž na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 56 0 Mal 050939 15 Mal.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnoga suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 16. maja 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju, te je od Kantonalnog suda 16. decembra 2020. godine zatražena informacija o statusu predmeta.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 28. maja 2020. godine, a Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 29. maja 2020. godine, te traženu informaciju o statusu predmeta. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 16. aprila 2015. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženih (JP Ceste FBiH Sarajevo i Poduzeće za puteve d.d. Mostar) radi naknade štete.
6. Presudom Općinskog suda od 21. jula 2016. godine obavezani su tuženi da solidarno isplate apelantu na ime naknade štete iznos od 2.008,40 KM, kao i da apelantu solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 2.988,00 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama.
7. Predmetni spis je dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 29. decembra 2016. godine.
8. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnoga postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Zbog trajanja predmetnog postupka, apelant traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je predstavio hronološki tok postupka, predstavljen u činjeničnom dijelu ove odluke. Općinski sud je naveo da je presudu u ovoj pravnoj stvari, postupajući u skladu sa zakonskim rokovima u poduzimanju svih radnji u postupku, donio 21. jula 2016. godine.
11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da se, u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta, predmeti daju u rad kvartalno, a koji predmeti će se uvrstiti u kvartalni plan određuje predsjednik suda, prema Uputama za izradu planova za rješavanje predmeta koje je donijela Stalna komisija za efikasnost sudova VSTVBiH. S obzirom na način raspodjele predmeta, te veliki broj zaduženih i hitnih predmeta koji se raspoređuju po redu, predmetni spis još uvijek nije dodijeljen u rad. Također je naglasio i da su sudije na Građanskom odjelu zadužene velikim brojem predmeta. Prema traženoj informaciji o statusu predmeta, predmetni postupak još uvijek nije okončan. V.Relevantni propisi
12. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. (1), (4) i (5) (1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
[...] (4) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(5)Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
13. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
15. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
17. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 16. aprila 2015. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će period od pet godina i osam mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
23. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
24. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne primjećuje da je apelant svojim postupanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
25. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku prvostepenu odluku donio jednu godinu i tri mjeseca nakon što je apelant podnio tužbu. U okolnostima konkretnoga slučaja navedeni period se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka, jer se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke.
26. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu predmetni spis dostavljen 29. decembra 2016. godine, te da još uvijek nije donio odluku o žalbi na prvostepenu presudu, dakle, nije donio odluku u vremenskom periodu od četiri godine. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je taj sud preopterećen velikim brojem predmeta, da prednost u rješavanju imaju predmeti koji se nalaze u Planu rješavanja starih predmeta, te da apelantov predmet nije uvršten u Plan rješavanja predmeta, a što ukazuje na to da je sasvim neizvjesno i kada će on biti uzet u rad i okončan. Pri tome Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskoga suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja povodom pravnih lijekova (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnomu slučaju, jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost Kantonalnog suda u tako dugom periodu može okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo tako pasivno postupanje drugostepenog suda.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava nasuđenje u " razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. b)Ostali navodi
28. Također, apelant navodi da mu je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu, te zabrana diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava apelant zasniva na identičnim navodima koje je istakao u vezi sa pravom na suđenje u „razumnom roku “kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
29. U smislu člana 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
30. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
31. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
32. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, jer predmetni postupak traje pet godina i osam mjeseci, a toj dužini je u najvećoj mjeri doprinijela pasivnost Kantonalnog suda, koji o predmetnoj žalbi nije odlučio u periodu od četiri godine, pri čemu nije izvjesno kada će predmet biti okončan na Kantonalnom sudu, niti je taj sud ponudio (objektivno prihvatljiva) opravdanja za ovako dugo trajanje postupka odlučivanja o žalbi.
34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević