Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4429/20 (MT Auto d.o.o. Mostar)

Odluka donesena 03. 02. 2021.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4429/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP-4429/20, rješavajući apelaciju koju je podnio MT Auto d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio MT Auto d.o.o. Mostar protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I 100393 16 Gži od 17. decembra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. MT Auto d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Ivan Markić advokat iz Mostara, podnio je 7. decembra 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 I 100393 16 Gži od 17. decembra 2019. godine.

2. Općinski sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem 13. jula 2015. godine odredio predloženo izvršenje tražioca izvršenja (Agencija za zaštitu ljudi i imovine Securitas d.o.o. Mostar kao pravnog sljednika „Alarm West“ d.o.o. Mostar), na osnovu pravosnažne i izvršne sudske nagodbe zaključene 5. decembra 2012. godine između „Alarm West“ d.o.o. Mostar kao tužioca i apelanta kao tuženog, protiv apelanta, radi naplate novčanog potraživanja, prodajom pokretne imovine apelanta.

3. Općinski sud u Mostaru je rješenjem od 4. februara 2016. godine usvojio apelantov prigovor izjavljen na rješenje o izvršenju ovog suda od 13. jula 2015. godine, obustavio postupak izvršenja u cijelosti i ukinuo sve provedene izvršne radnje.

4. Kantonalni sud je osporenim rješenjem od 17. decembra 2019. godine uvažio žalbu tražioca izvršenja (u uvodu rješenja navedeno „Agencija za zaštitu ljudi i imovine Securitas d.o.o. Sarajevo, ranije Agencija za zaštitu ljudi i imovine Securitas d.o.o. Mostar“) i preinačio rješenje Općinskog suda od 4. februara 2016. godine na način da je odbio kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen na rješenje o izvršenju od 13. jula 2015. godine.

5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je tražilac izvršenja (tada Agencija za zaštitu ljudi i imovine Securitas d.o.o. Mostar) uz prijedlog za izvršenje priložio rješenje o registraciji Općinskog suda od 7. decembra 2011.godine o upisu u sudski registar izmjene naziva firme tako da tražilac izvršenja umjesto naziva Alarm West d.o.o. Mostar, posluje pod imenom Securitas d.o.o. Mostar. Također, tražilac izvršenja (sada Agencija za zaštitu ljudi i imovine Securitas d.o.o. Sarajevo) je rješenjem o izmjenama podataka Općinskog suda u Sarajevu broj 065- 0-Reg-15-001591 od 7. jula 2015. godine dokazao nastalu promjenu na strani tražioca izvršenja u pogledu sjedišta društva (ranije Agencija za zaštitu ljudi i imovine Securitas d.o.o. Mostar). Označenja tražioca izvršenja i izvršenika, u ovom slučaju pravnih lica: naziv firme i sjedišta, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze zakonom su propisani bezuvjetni elementi koji moraju biti sadržani identično u izvršnoj ispravi i u prijedlogu za izvršenje da bi ista bila podobna. U konkretnom slučaju nije povrijeđeno načelo formalnog legaliteta, a uostalom i ne radi se o promjeni tražioca izvršenja u vrijeme sačinjavanja sudske nagodbe u odnosu na prijedlog za izvršenje u smislu člana 30. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), već samo o promjeni naziva društva, što je vidljivo iz navedenog rješenja o registraciji, pa identitet samog tražioca izvršenja nije upitan. Također, izvršni sud nema ovlaštenja da preispituje materijalnu zakonitost izvršne isprave i valjanost postupka iz koga proizlazi izvršni naslov, već je dužan provesti izvršnu ispravu onako kako je njome određeno, sve dok ista ima pravnu snagu, a apelant nije dokazao da je sudska nagodba ukinuta povodom njegovog zahtjeva, niti da je pokrenuo takav postupak. Osnovom navedenog, Kantonalni sud je naveo da apelant nije dokazao postojanje razloga za osnovanost prigovora (čl. 47. i 49. ZIP), pa je odbio apelantov prigovor shodno članu 235. tačka

3. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 49. stav 2. ZIP-a.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je „sud dozvolio predloženo izvršenje tražioca izvršenja Agencija za zaštitu ljudi i imovine Securitas d.o.o. Mostar, iako je kao tužilac u izvršnoj ispravisudskoj nagodbi bio naveden Alarm West d.o.o. Mostar“.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

9. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Kantonalnog suda se odlučivalo o apelantovoj žalbi izjavljenoj u izvršnom postupku, koji je pokrenuo tražilac izvršenja protiv apelanta na osnovu sudske nagodbe. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava i obaveze apelanta“, već da su ona utvrđena navedenom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem Kantonalnog suda ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4429/20 (MT Auto d.o.o. Mostar) | Sudska praksa | Aktio