Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4450/20 (M. S., D. S. i S. P.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4450/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-4450/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Milorad Slavuljica i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Milorad Slavuljica, Dragan Slavuljica i Stojan Pinić protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 K 059776 20 Kž 2 od 15.
septembra 2020. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Milorad Slavuljica, Dragan Slavuljica i Stojan Pinić (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant i trećeapelant ili apelanti) iz Teslića, koje zastupa Goran Bubić advokat iz Banjaluke, podnijeli su 8. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 K 059776 20 Kž 2 od 15. septembra 2020. godine.
2. Presudom Okružnog suda u Doboju od 15. septembra 2020. godine odbijene su žalbe apelanata, dok je uvažena žalba Okružnog javnog tužioca u Doboju i preinačena presuda Osnovnog suda u Doboju od 28. jula 2020.godine u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, pa je apelantima koji su oglašeni krivim: prvoapelant zbog krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti iz člana 169. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) i kao saizvršilac zbog krivičnog djela laka tjelesna povreda iz člana 155. stav 1. KZ RS i zbog krivičnog djela protivpravno lišenje slobode iz člana 166. stav 1. u vezi sa članom 23. KZ RS, drugoapelant kao saizvršilac zbog krivičnog djela laka tjelesna povreda iz člana 155. stav 1. KZ RS i krivičnog djela protivpravno lišenje slobode iz člana 166. stav 1. u vezi sa članom 23. KZ RS i trećeapelant kao saizvršilac zbog krivičnog djela laka tjelesna povreda iz člana 155. stav 1. KZ RS i krivičnog djela protivpravno lišenje slobode iz člana 166. stav 1 u vezi sa članom 23. KZ RS, i to prvoapelantu za krivično djelo ugrožavanje sigurnosti utvrđena kazna zatvora trajanju od šest mjeseci, a za krivična djela laka tjelesna povreda i protivpravno lišenje slobode utvrđena kazne zatvora u trajanju od po 90 dana i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci; drugoapelantu za krivična djela laka tjelesna povreda i protivpravno lišenje slobode utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 90 dana i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 150 dana, a trećeapelantu za krivična djela laka tjelesna povreda i protivpravno lišenje slobode utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 60 dana i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 90 dana. Osim toga, apelanti su obavezani da solidarno plate troškove krivičnog postupka u iznosu od 442,91 KM koji se odnose na troškove vještačenja po vještaku LJ.C., dok je prvoapelant obavezan i na plaćanje troškova vještačenja po vještaku V.K. u iznosu od 500,00 KM. Također, apelanti su obavezani da plate sudski paušal u iznosu od po 250,00 KM. Oštećeni V.V. upućen je na parnicu sa imovinskopravnim zahtjevom.
3. U konkretnom slučaju apelanti su naveli da su protiv presude Okružnog suda od 15. septembra 2020. godine Vrhovnom sudu Republike Srpske podnijeli zahtjev za zaštitu zakonitosti 7. decembra 2020. godine i da je postupak u toku.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljenog vanrednog pravnog lijeka - zahtjev za zaštitu zakonitosti od strane apelanata, u toku pred Vrhovnim sudom Republike Srpske, a apelanti nisu obavijestili Ustavni sud, u smislu odredbe člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, da je nadležni sud donio odluku o izjavljenom pravnom lijeku.
8. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima.
9. Ustavni sud zapaža da se zahtjev za zaštitu zakonitosti primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu Zakona o krivičnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 53/12, 91/17 i 66/18). Zahtjev za zaštitu zakonitosti predstavlja vanredni pravni lijek koji nadležni tužilac, osuđeni i branilac mogu podnijeti protiv pravosnažne presude u roku od tri mjeseca od dana prijema pravosnažne presude. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se može podnijeti protiv pravosnažne presude u slučaju povrede Krivičnog zakona i zbog povrede odredaba krivičnog postupka. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, nezavisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8. (Dodatni podaci i napomene-Ostale odluke) navesti i ovu odluku Ustavnog suda (vidi, Odluke o dopustivosti br. AP-4809/18 od 12. marta 2019. godine, AP-7514/18 od 23. juna 2020. godine i AP-7650/18 od 23. juna 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević