Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4488/20 (A. V.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 18
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-4488/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-4488/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Adem Vranović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koji je podnio Adem Vranović protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 007832 19 U od 17. septembra 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Adem Vranović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Gordan Stojić advokat iz Mostara, podnio je 11. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 007832 19 U od 17. septembra 2020. godine.
2. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) broj UP-I-03-41-ZKZ-3450/12 od 17. septembra 2012. godine ukinuto je konačno Rješenje Uprave za pitanja boraca Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar broj RL-14-43-1386/06-2 od 4. oktobra 2006. godine i upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida VIII grupe sa 40% vojnog invaliditeta sa pravom na ličnu invalidninu u mjesečnom novčanom iznosu od 57,41 KM, kao i ostala prava propisana zakonom, s tim da priznata prava pripadaju od 17. septembra 2012. godine i traju dok postoje zakonom propisani uslovi za korištenje priznatih prava.
3. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja tuženog (Federalnog ministarstva) od 17. septembra 2012. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 70 0 U 007832 19 U od 17. septembra 2020. godine predmetnu tužbu odbacio kao neblagovremenu. Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 18. stav (2) Zakona o upravnim sporovima propisano da se tužba podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tužbu. Vrhovni sud je ukazao da je izvršenim uvidom u predmetni upravni spis utvrđeno da je apelant osporeno rješenje primio 13. oktobra 2012. godine, što proizlazi iz povratnice kao dokaza o prijemu tog rješenja, a da je tužba kojom se pokreće predmetni upravni spor predata na PTT službu 21. novembra 2019. godine, a primljena u zgradi tog suda 26. novembra 2019. godine, što je evidentno iz potvrde prijema dokumenta. Vrhovni sud je naveo da, kako je citiranom zakonskom odredbom određen rok od 30 dana za podnošenje tužbe, te kako je posljednji dan roka za podnošenje tužbe bio 12. novembar 2012. godine, a predmetna tužba je primljena 26. novembra 2019. godine (nakon više od 7 godina), to je ista neblagovremena. Vrhovni sud je naveo da na drugačiju odluku tog suda nisu mogli uticati (paušalno istaknuti) navodi tužbe kojim apelant osporava prijem osporenog rješenja tuženog 13. oktobra 2012. godine, jer tim navodima apelant nije doveo u pitanje pravilnost izvršene dostave, budući se na povratnici o prijemu osporenog rješenja navedenog datuma nalazi čitak potpis apelanta, bez ikakve naznake PTT dostavljača da je dostava izvršena nekom drugom licu. Vrhovni sud je zaključio da je iz navedenih razloga predmetnu tužbu, shodno odredbama člana 25. stav (1) tačka 1) Zakona o upravnim sporovima, odbacio kao neblagovremenu.
Apelacioni navodi
4. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je Vrhovni sud „propustio da izvrši uvid u nesporni potpis apelanta, a nesporni potpis apelanta se sa zakonskog aspekta prvenstveno nalazi na punomoći koja je predana kao dokaz uz predmetnu tužbu“.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 18. stav (2) Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05), u propisanom roku podnese tužbu sudu. Ustavni sud zapaža, dakle, da je apelantova tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije u zakonom propisanom roku podnio tužbu nadležnom sudu, čime je propustio iscrpiti djelotvorne pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević