Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4421/20 (S. K.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi postupka
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4421/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-4421/20, rješavajući apelaciju Sabahete Kerović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Sabaheta Kerović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 387991 15 Rsž od 24. septembra 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Sabaheta Kerović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Enes Džafić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 9. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 387991 15 Rsž od 24. septembra 2020. godine. Apelantice je 14. decembra 2020. godine dopunila apelaciju.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 387991 13 Rs od 15. oktobra 2015. godine tužena (JU OŠ "Treća osnovna škola" Ilidža) je obavezana da apelantici na ime potraživanja iz radnog odnosa isplati novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom za periode kako je precizirano izrekom (ukupno 1.037,99 KM sa zakonskim zateznim kamatama), kao i da apelantici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.132,80 KM.

3. Osporenom presudom Kantonalnog suda djelomično je usvojena žalba tužene, a prvostepena presuda je preinačena na način da je apelantica odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu potraživanja po osnovu radnog odnosa, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, na način da je tužena obavezana apelantici isplatiti na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i na ime razlike regresa za navedene periode novčani iznos (ukupno 19,21 KM) i obavezana je apelantica da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.183,80 KM.

4. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je ovaj sud primjenom odredbe člana 397. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) odlučio o troškovima postupka. Kako je apelantica u tužbi označila vrijednost spora u iznosu od 1.050,00 KM, s obzirom na uspjeh u sporu od 1,8 %, u odnosu na dosuđeni iznos od 19,21 KM, sud je apelantici primjenom odredbe člana 386. stav 2. ZPP, a prema opredjeljenom troškovniku, dosudio samo troškove vještačenja u iznosu od 150,00 KM (tužena osporila i osnov i visinu tužbenog zahtjeva). Tuženoj, shodno odredbi člana 386. stav 2. ZPP, a prema opredjeljenom troškovniku, pripadaju troškovi za sastav odgovora na tužbu po punomoćniku, zastupanja tužene po punomoćniku, na pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu, u iznosu od po 240,00 KM, pristupa punomoćniku tužene na ročište za glavnu raspravu u iznosu od 120,00 KM, na ime sastava žalbe u iznosu od 300,00 KM, troškovi PDV-a, na navedene radnje, u iznosu od 193,80 KM, što ukupno iznosi 1.333,80 KM. Kantonalni sud je naveo da je nakon što su, po principu procesnog prebijanja, od pripadajućih troškova apelantice oduzeti pripadajući troškovi tužene (150,00 KM - 1.333,80 KM = - 1.183,80) to su tuženoj dosuđeni troškovi postupka, u iznosu od 1.183,80 KM.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II.3/k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u suštini, smatra da je Kantonalni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno primijenio procesno pravo. Apelantica navodi da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu koji je tužiteljica pokrenula kao zaposlenica protiv svog poslodavca kao nesumnjivo jače strane, pa smatra da je sud mogao primijeniti član 382. stav 2. da svaka strana snosi svoje troškove postupka jer bi obaveza plaćanja troškova tuženom za apelanticu predstavljalo nesrazmjeran teret, kao i neproporcionalno ograničenje prava na pristup sudu. Apelantica ističe da su troškovi dosuđeni tuženoj veći od ukupnog tužbenog zahtjeva apelantice.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Kantonalni sud primijenio procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba Zakona o parničnom postupku u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4421/20 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio