Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-93/20 (Š.B. i D.M.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-93/20
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 93/20, rješavajući apelaciju Š. B. i D. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli Š. B. i D. M.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru u predmetu broj 53 0 P 058709 17 Gž na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskog suda u Čapljini u predmetu broj 53 0 P 058709 15 P.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, shodno ovoj odluci, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 53 0 P 058709 17 Gž, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskoga kantona da Š. B. i D. M. isplati iznos od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Prvoapelant Š. B. (u daljnjem tekstu: prvoapelant) iz Stoca i D. M. (u daljnjem tekstu: drugoapelantica) iz Čapljine (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Raguž“, advokati Marko Raguž i Danijel Raguž iz Stoca, podnijeli su 9. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 53 0 P 058709 17 Gž na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 53 0 P 058709 15 P. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 16. maja 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda je 21. decembra 2020. godine zatražena informacija o statusu predmeta.
3. Općinski sud i Kantonalni sud dostavili su odgovore na apelaciju 29. maja 2020. godine, a Kantonalni sud je dostavio i traženu informaciju o statusu predmeta.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanti su 17. aprila 2015. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv tuženog („Croatia-osiguranje“ d.d. Ljubuški) radi naknade štete.
6. Presudom Općinskog suda broj 53 0 P 058709 15 P od 2. marta 2016. godine obavezan je tuženi da drugoapelantici na ime troškova liječenja isplati iznos od 60,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama. Osim toga, odbijen je prvoapelantov tužbeni zahtjev da se tuženi obaveže da prvoapelantu na ime razlike naknade štete na vozilu isplati iznos od 4.474,95 KM sa zakonskim zateznim kamatama. Također, odbijen je drugoapelanticin tužbeni zahtjev da se tuženi obaveže da prvoapelantici na ime razlike naknade na ime nematerijalne i materijalne štete isplati iznos od 2.770,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama. Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
7. Apelanti su 8. marta 2016. godine izjavili žalbu protiv presude Općinskog suda od 2. marta 2016. godine.
8. Općinski sud je 29. marta 2017. godine predmetni spis dostavio Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi apelanata.
9. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Zbog trajanja predmetnog postupka apelanti traže naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je prvostepena presuda u ovoj pravnoj stvari donesena za manje od godinu dana od dana podnošenja tužbe, te da je u postupku vršen uviđaj i vještačenje, zbog čega se ne može smatrati jednostavnim postupkom.
12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da se predmeti dodjeljuju sudiji u rad po inicijalnom aktu prema starosti predmeta, te je istakao da prema Planu rješavanja predmeta, a s obzirom na broj zaduženih predmeta, predmetni spis još uvijek nije dodijeljen u rad. Prema traženoj informaciji o statusu predmeta, predmetni postupak još uvijek nije okončan.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
14. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa, imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
16. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
18. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi
21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
22. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 16. aprila 2015. godine kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od pet godina i osam mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
24. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom predmetu.
25. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud ne primjećuje da su apelanti svojim postupanjem doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka.
26. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku prvostepenu odluku donio 10 mjeseci nakon što su apelanti podnijeli tužbu. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebala jedna godina da predmetni spis dostavi Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi apelanata, a Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio obrazloženje za pasivnost nakon donošenja prvostepene presude.
27. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu predmetni spis dostavljen 29. marta 2017. godine, te da još uvijek nije donio odluku o žalbi na prvostepenu presudu, dakle nije donio odluku u periodu od tri godine i devet mjeseci. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da predmete rješava u skladu s Planom rješavanja starih predmeta. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da, kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi doprinijeli dužini trajanja postupka, a imajući u vidu naprijed navedene periode neaktivnosti, s tim da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri utjecalo neažurno postupanje drugostepenog suda, te da dužina trajanja predmetnog postupka prelazi granice „razumnog roka“. Naime, Ustavni sud primjećuje da drugostepeni sud odluku po žalbi nije donio ni nakon perioda od tri godine i devet mjeseci od dostavljanja predmeta na postupanje, te da je pri tome neizvjesno kada će navedeni predmet uopće biti okončan. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolovani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalifikovano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnomu slučaju jer se ovakva pasivnost redovnih sudova može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definisati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organizovanju nadležnosti u oblasti pravosuđa.
28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. b)Ostali navodi
29. Također, apelanti navode da im je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku, pravo na imovinu, te zabrana diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava apelanti zasnivaju na identičnim navodima koje su istakli u vezi s pravom na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati navode apelanata u odnosu na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
31. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantima treba isplatiti iznos od po 300,00 KM.
32. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
33. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer predmetni postupak traje pet godina i osam mjeseci, a toj dužini je u najvećoj mjeri doprinijela pasivnost Kantonalnog suda koji o predmetnoj žalbi nije odlučio u periodu od tri godine i devet mjeseci, a pri tome nije izvjesno kada će predmet biti okončan, niti su redovni sudovi ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za tako dugo trajanje postupka.
35. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević