Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3815/19 (A.Š. i A.Š.)
Odluka donesena 17. 02. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Likvidacija
- Prekid postupka
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3815/19
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 3815/19, rješavajući apelaciju A. Š. i A. Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija koju su podnijeli A. Š. i A. Š.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 P 409351 16 Gž.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima A. Š.
i A. Š. isplati ukupan iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje parničnog postupka u predmetu broj 65 0 P 409351 16 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podnijeli A. Š. i A.
Š. zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je prekinut Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 335658 13 I od 14. maja 2013. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. A. Š. i A. Š. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Ismet Beganović, advokat iz Tuzle, podnijeli su 7. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 65 0 P 409351 14 P, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 I 335658 13 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 4. juna 2020. godine zatražen je odgovor na apelaciju od Općinskog i Kantonalnog suda.
3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 15. juna 2020. godine, a Općinski sud 17. i 22. juna 2020. godine.
4. Ustavni sud je 25. januara 2021. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog parničnog postupka.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Izvršni postupak
6. Apelanti su 20. marta 2013. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Lido osiguranja" d. d. Sarajevo na osnovu izvršne isprave - Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 022311 10 od 14. juna 2011. godine.
7. Općinski sud je u predmetnom izvršnom postupku donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 335658 13 I od 21. marta 2013. godine. Dalje proizlazi da je nad izvršenikom otvoren likvidacioni postupak, te je Općinski sud donio rješenje o prekidu postupka od 14. maja 2013. godine, koje je postalo pravosnažno 14. maja 2014. godine.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak prekinut.
Parnični postupak
9. Apelanti su 14. januara 2014. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv tuženog „Lido osiguranja“ d.d. Sarajevo u likvidaciji radi utvrđivanja osnovanosti osporenog potraživanja (jer je u likvidacionom postupku djelimično osporeno njihovo potraživanje). Općinski sud je održao pripremno ročište 6. oktobra 2014. godine, a ročište za glavnu raspravu 20. oktobra 2015. godine. Općinski sud je donio presudu 10. februara 2016. godine protiv koje je tuženi podnio žalbu. Predmet je 17. juna 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.
10. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti smatraju da im je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog čega traže naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog parničnog i izvršnog postupka, sve detaljno navedeno u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je istakao da tokom postupka nije povrijedio prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju.
13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da odluka o žalbi tuženog u parničnom postupku još nije donesena zbog velikog broja neriješenih predmeta na parničnom referatu, a što je rezultat nedovoljnog broja sudija i kontinuiranog priliva predmeta, među kojima je veliki broj predmeta sa starijim datumima inicijalnog akta (podnesene tužbe). Naveo je da se predmeti u Kantonalnom sudu rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta koji sačinjava predsjednik suda za svakog sudiju pojedinačno, i to prvenstveno prema datumu inicijalnog akta. Kantonalni sud smatra da, zbog navedenih okolnosti, ne može prihvatiti kao osnovano pozivanje apelanata na povredu prava na pravično suđenje.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
15. Zakon o izvršnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
16. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 - ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost apelacije u odnosu na parnični postupak
20. U konkretnom slučaju apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog postupka, odnosno nedonošenje odluke u razumnom roku u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji je u toku. Apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka
22. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi i na dužinu trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
23. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija i u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
25. Apelanti smatraju da im je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja parničnog postupka razmatrati period od 14. januara 2014. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će period od sedam godina.
29. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 20. marta 2013. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja rješenja Općinskog suda o prekidu postupka od 14. maja 2013. godine. Dakle, razmatrat će period koji je trajao dva mjeseca.
Relevantni principi U odnosu na parnični postupak
30. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
31. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
U odnosu na izvršni postupak
32. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je do povrede njihovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka u kojem pokušavaju da namire potraživanja utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje, sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude odbilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
33. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
34. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine).
Analiza razumnosti trajanja parničnog postupka
35. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom postupku.
36. Analizirajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja predmetnog parničnog postupaka, koji je za njih značajan jer su postupak pokrenuli radi naknade štete.
37. Analizirajući ponašanje Općinskog suda u svjetlu navedenih standarda Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepenu presudu donio 16. februara 2016. godine, tj. dvije godine nakon što su apelanti pokrenuli predmetni parnični postupak, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja postupanje koje je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, imajući u vidu da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na temelju kojeg se utvrđuje činjenično stanje kao osnov za donošenje sudske odluke u predmetnom postupku.
38. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je tuženi protiv prvostepene presude podnio žalbu, te da je predmet 17. juna 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža duži period potpune pasivnosti Kantonalnog suda koji duže od četiri i po godine nije donio drugostepenu odluku. Dakle, žalbeni postupak traje duplo duže od prvostepenog postupka iako se u ovom postupku, u pravilu, odlučuje na osnovu stanja u spisu, bez održavanja ročišta, što je samo po sebi neprihvatljivo dug period. Kao opravdanje za tako dug period potpune pasivnosti Kantonalni sud je naveo da ima veliki broj predmeta koji se rješavaju prema starosti inicijalnog akta, u skladu sa Planom rješavanja predmeta koji donosi predsjednik suda za svakog sudiju pojedinačno, te je ukazao na problem kadrovske prirode. U konkretnom slučaju takvo opravdanje Ustavni sud ne može prihvatiti kao opravdano za period potpune pasivnosti koji je trajao duže od četiri i po godine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi obavezni da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud, nadalje, podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnom slučaju, jer se ovakva neopravdana pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica uopćenih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. U tom kontekstu Ustavni sud smatra da se potpuni period pasivnosti u trajanju dužem od četiri i po godine mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji ukupno traje sedam godina, a da Kantonalni sud ima potpuni period pasivnosti koji traje duže od četiri i po godine od kada je predmet zaprimio na postupanje, što predstavlja neadekvatno administriranje pravde od Kantonalnog suda, te da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava apelanata na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
40. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.
41. Analizirajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja postupka, koji je za njih značajan jer pokušavaju da realiziraju potraživanja koja su im utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom.
42. Nadalje, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud promptno drugi dan nakon podnošenja inicijalnog akta donio rješenje o izvršenju. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je nad izvršenikom otvoren likvidacioni postupak zbog čega je Općinski sud dva mjeseca nakon pokretanja postupka donio rješenje o njegovom prekidu, a što u konkretnom slučaju predstavlja objektivnu okolnost na koju redovni sud nije mogao utjecati.
43. S obzirom na to da je predmetni postupak dva mjeseca nakon pokretanja prekinut, te da prekid postupka još uvijek traje, to u konkretnom slučaju predstavlja objektivnu okolnost na koju Općinski sud nije mogao utjecati, zbog čega u okolnostima konkretnog slučaja nije povrijeđeno pravo apelanata na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
44. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
45. S obzirom na odluku u ovom predmetu u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantima A. Š. i A. Š. treba isplatiti ukupan iznos od 600,00 KM.
46. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
47. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
48. S obzirom na to da Ustavni sud nije utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, to apelantima u tom dijelu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete. Ostali navodi
49. Također, apelanti navode da im je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelje na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, te dužinu trajanja izvršnog postupka kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud neće posebno ispitivati apelacione navode u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
50. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/ 3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer predmetni postupak traje sedam godina, a Kantonalni sud u postupku ima potpuni i neopravdan period pasivnosti koji traje duže od četiri i po godine od kada mu je predmet dostavljen na postupanje. Tako dug period potpune i neopravdane pasivnosti u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde i postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
51. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nije povrijeđeno pravo apelanata na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio drugi dan nakon što su apelanti podnijeli inicijalni akt, odnosno predmet je dva mjeseca nakon pokretanja prekinut, jer je nad izvršenikom otvoren likvidacioni postupak, što u konkretnom slučaju predstavlja objektivnu okolnost koja je utjecala na daljnje provođenje procesnih radnji od Općinskog suda, odnosno na to da je postupak i dalje prekinut.
52. Na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
53. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević