Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4280/20 (R. A.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4280/20

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 4280/20, rješavajući apelaciju Rusmira Arslanagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Rusmir Arslanagić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 758247 20 Gži.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 I 758247 20 Gži, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod 1Rusmir Arslanagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Ismet Burović, advokat iz Ilidže, podnio je 1. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 65 0 I 758247 20 Gži. 2Apelant je 17. decembra 2020. godine zatražio privremenu mjeru kojom bi Ustavni sud „obavezao majku djece (G. S.), Službu socijalne zaštite Centar Sarajevo, Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Tužiteljstvo Kantona Sarajevo da omoguće uslove da apelantova djeca posjećuju njega i njegove roditelje na način što će Služba socijalne zaštite najprije upozoriti majku G. S. da je dužna prestati otuđivati djecu od apelanta i njegovih roditelja, odnosno da je majka dužna stvoriti uslove da djeca posjećuju apelanta u skladu s pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog suda od 12. marta 2015. godine, kao i da su majka djece i Služba socijalne zaštite Centar Sarajevo dužni stvoriti uslove da djeca počnu posjećivati apelanta i njegovu porodicu, a u slučaju daljnjih opstrukcija od majke, da Služba socijalne zaštite Centar Sarajevo zaprijeti majci oduzimanjem djeteta, novčanim i zatvorskim kaznama i konačno, po potrebi, provesti date prijetnje.“

II.Postupak pred Ustavnim sudom 3Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda, JU „Kantonalni centar za socijalni rad“, Služba socijalne zaštite Općine Centar Sarajevo, i majke djece G. S. (u daljnjem tekstu: izvršenica), odnosno njenih punomoćnika advokatskog društva „Ademović, Nožića i partneri“ iz Sarajeva zatraženo je u periodu od 4. do 11. decembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4Traženi odgovori su dostavljeni u periodu od 8. do 25. decembra 2020. godine.

III.Činjenično stanje 5Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6Apelant i izvršenica su tokom 2002. godine zasnovali bračnu zajednicu tokom koje su dobili dvoje djece. Izvršenica je 31. januara 2013. godine protiv apelanta podnijela tužbu pred Općinskim sudom radi utvrđivanja obaveze izdržavanja tada maloljetne djece i isplate naknade za izdržavanje djece. 7Apelant je nakon toga podnio protivtužbu radi razvoda braka.

8Općinski sud je 12. marta 2015. godine donio Presudu broj 65 0 P 323163 13 P kojom je brak razveden između apelanta i izvršenice, te je, između ostalog, određeno da će tada maloljetna djeca živjeti sa majkom – izvršenicom, uz apelantovu obavezu da na ime izdržavanja doprinosi u ukupnom mjesečnom iznosu od 800,00 KM počevši od podnošenja tužbe pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uslovi. Određeno je da će se međusobni kontakti između djece i apelanta odvijati u toku radne sedmice po tri sata svaki utorak i četvrtak, a prema dogovoru roditelja vodeći računa o potrebama i obavezama djece, svaki drugi vikend u mjesecu počevši od subote od 16 sati pa do nedjelje do 16 sati, za vrijeme vjerskih i državnih praznika, proslave rođendana djeca će provoditi vrijeme s oba roditelja naizmjenično prema dogovoru roditelja, vodeći računa o potrebama, željama i interesima djece, za vrijeme ljetnog raspusta djeca će provoditi kod oca – apelanta 15 dana, a za vrijeme zimskog raspusta sedam dana, a prema dogovoru roditelja o terminu korištenja, s tim da su roditelji dužni obavijestiti jedno drugo o terminima korištenja odmora najmanje 30 dana prije početka korištenja i boravka djece kod roditelja.

9Odlučujući po izvršenicinoj žalbi, Kantonalni sud je 16. marta 2016. godine donio Presudu broj 65 0 P 323163 15 Gž kojom je žalbu djelimično uvažio, preinačio prvostepenu presudu u odbijajućem dijelu u odnosu na apelantove novčane obaveze, dok je u preostalom dijelu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu u osporenom dijelu.

10Apelant je 11. aprila 2019. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda broj 65 0 P 323163 13 P od 12. marta 2015. godine radi ostvarivanja neposrednih kontakata s maloljetnom djecom.

11Općinski sud je 16. aprila 2019. godine donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 758247 19 I kojim je odredio predloženo izvršenje.

12JU „Kantonalni centar za socijalni rad“, Služba socijalne zaštite Općine Centar Sarajevo, 17. maja 2019. godine dostavila je apelantu obavijest kojom ga informira o postupku koji se vodi pred tom službom.

1. JU „Kantonalni centar za socijalni rad“, Služba socijalne zaštite Općine Centar Sarajevo, 16. jula 2019. godine apelantu je dostavila informaciju da mu je u prethodnoj obavijesti preporučila da se obrati u Porodično savjetovalište s ciljem uspostavljanja bolje roditeljske komunikacije i prevazilaženja nastalih problema s djecom, te da ih informira da li je postupio po preporuci, odnosno da li odlazi na tretmane u savjetovalište.

2. Izvršenica je 23. jula 2019. godine podnijela prigovor protiv predmetnog rješenja o izvršenju.

3. Apelant je 5. augusta 2019. godine JU „Kantonalni centar za socijalni rad“, Služba socijalne zaštite Općine Centar Sarajevo, dostavio izjašnjenje na dopis od 16. jula 2019. godine navodeći, između ostalog, da zbog izvršenicinog stava i ponašanja odlasci nisu mogući pa tako ni popravljanje odnosa, tražeći od iste službe da preduzme radnje za koje je nadležna kako bi se apelantu omogućio kontakt s djecom.

4. Apelant je 9. septembra 2019. godine Općinskom sudu dostavio odgovor na prigovor.

5. JU „Kantonalni centar za socijalni rad“, Služba socijalne zaštite Općine Centar Sarajevo, 30. oktobra 2020. godine apelantu je dostavila informaciju da je, između ostalog, obavljen razgovor s roditeljima i djecom uz preporuku apelantu da se obrati u Porodično savjetovalište, navodeći da djeca jasno verbaliziraju svoje stavove i osjećanja, te odbijaju da se viđaju s ocem – apelantom. Apelant je 23. oktobra 2019. godine dopisom informirao JU „Kantonalni centar za socijalni rad“, Služba socijalne zaštite Općine Centar Sarajevo, da i dalje ne viđa svoju djecu.

6. Apelant je 3. januara 2020. godine primio dopis predsjednice Općinskog suda povodom njegovog upita o realizaciji predmetnog rješenja o izvršenju.

7. Općinski sud je 8. januara 2020. godine zakazao ročište radi odlučivanja po izvršenicinom prigovoru za 26. februar 2020. godine, koje je po izvršenicinom prijedlogu, kojem se nije protivio ni apelant, odgođeno za 24. mart 2020. godine, koje također nije održano zbog proglašenja stanja nesreće prouzrokovane koronavirusom.

8. Apelant je Općinskom sudu dostavio podnesak kojim je urgirao rad po izvršenicinom prigovoru u predmetnom izvršnom postupku.

9. Apelant je 7. februara 2020. godine dopisom tražio od JU „Kantonalni centar za socijalni rad“ informacije bliže navedene u predmetnom podnesku.

10. Općinski sud je urgencijom broj 65 0 V 758244 19 V od 11. februara 2020. godine zatražio od Centra za socijalni rad Općine Centar da u vanparničnom predmetu predlagatelja M. A. protiv protivnika predlagatelja – izvršenice radi održavanja neposrednih kontakata maloljetne djece s nanom i dedom postavi privremenog staratelja djeci u postupku koji se vodi radi određivanja načina održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata, te da se sud o tome izvijesti u roku od osam dana kako bi mogao okončati vanparnični postupak. Nadalje je navedeno da je Centru za socijalni rad Općine Centar 23. decembra 2019. godine dostavljen poziv da se postavi privremeni staratelj, kao i 16. januara 2020. godine, te da sud urgira postupanje u ovom predmetu.

11. JU „Kantonalni centar za socijalni rad“, Služba socijalne zaštite Općine Centar Sarajevo, 18. februara 2020. godine dostavila je apelantu informaciju o postupku postavljanja privremenog staratelja tada maloljetnoj djeci.

12. Na apelantov zahtjev, Kantonalna javna ustanova Porodično savjetovalište Sarajevo je 24. februara 2020. godine izdala potvrdu kojom potvrđuje da je 11. marta 2020. godine korisnik – apelant zakazao termin u Savjetovalištu s ciljem reuspostave roditeljske komunikacije, te da je potvrda izdata u svrhu informiranja i uspostavljanja komunikacije s bivšom suprugom – izvršenicom.

13. JU „Kantonalni centar za socijalni rad“, Služba socijalne zaštite Općine Centar Sarajevo, 9. marta 2020. godine sačinila je zapisnik o saslušanju stranke u predmetu imenovanja privremenog staratelja maloljetnoj djeci.

14. Na apelantov zahtjev, Kantonalna javna ustanova Porodično savjetovalište Sarajevo je 16. marta 2020. godine izdala potvrdu kojom potvrđuje da se na termin zakazan 11. marta 2020. godine u 11 sati s ciljem reuspostave roditeljske komunikacije odazvao apelant, te da, imajući u vidu da se nije odazvala majka – izvršenica, u tom trenutku nije moguće nastaviti planirani tretman. Navedeno je da se potvrda izdaje u svrhu reguliranja statusnih pitanja.

15. Općinski sud je ponovo zakazao ročište za 18. juni 2020. godine, koje je uz saglasan prijedlog punomoćnika apelanta i izvršenice odgođeno za 24. juni 2020. godine.

16. Odlučujući o izvršenicinom prigovoru, Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 I 758247 19 I od 29. juna 2020. godine kojim je usvojio prigovor, predmetno rješenje o izvršenju stavio van snage, ukinuo sve provedene radnje i izvršni postupak obustavio. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da se, prema ocjeni prvostepenog suda, na osnovu izvedenih dokaza, a na koje primjedbe nisu imali ni apelant niti izvršenica, a posebno cijeneći izjave djece date pred pedagogom i psihologom nadležne Službe socijalne zaštite, koji su izjavili da ne žele kontakt s ocem, a koje izjave su oni, s obzirom na starosnu dob u kojoj se nalaze (sin ima gotovo 18 godina, a kćerka 14 godina), mogli dati jer su dovoljno odrasli i zreli da percipiraju dešavanja oko sebe i donose vlastite odluke i prosudbe, neizvršavanje pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda ne može staviti na teret izvršenici, koja je u toku čitavog postupka pred sudom isticala da želi i smatra da djeca trebaju imati kontakt s apelantom, te da treba raditi na uspostavljanju i jačanju odnosa jer je to značajno i neophodno za njihov psihofizički razvoj. Navedeno je da činjenica da djeca ne žele kontakt s apelantom ni u kojem slučaju ne znači da je izvršenica ta koja sprječava djecu da ostvaruju kontakt, odnosno onemogućava apelanta da crpi svoja prava iz presude, pa su stoga neosnovani apelantovi navodi na kojim zasniva svoj prijedlog za izvršenje. Općinski sud je naveo da je izvršenicin prigovor cijenio osnovanim zato što su maloljetna djeca dala izjave da ne žele kontakt s ocem, te da bi sud drugačijim postupanjem ugrozio lične i druge važne interese djece, imajući u vidu da se djeca nalaze u najosjetljivijim godinama, tinejdžerskoj dobi, te da bi bilo kakvo drugačije postupanje moglo utjecati na njihov psihofizički razvoj. Imajući u vidu sve navedeno, činjenicu da su djeca izjavila da ne žele kontakt s ocem, da je izvršenica izvedenim dokazima dokazala da nije onemogućila neposredni kontakt djece i apelanta, a prvenstveno i isključivo imajući u vidu interese maloljetne djece, koje je sud obavezan štititi u najvećoj mogućnoj mjeri, Općinski sud je izvršenicin prigovor ocijenio osnovanim.

17. Protiv navedenog rješenja Općinskog suda apelant je 8. jula 2020. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu.

18. Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije 13Apelant ukazuje na kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da sve do danas uredno plaća obaveze po osnovu izdržavanja svoje djece, kao i da su neprihvatljivi stavovi Službe socijalne zaštite da je apelant odgovoran zbog otuđenja djece od njega jer on ne živi s njima, te da djeca nikada od razvoda nisu prespavala kod njega, kao i da njegovi roditelji u posljednjih pet godina nisu vidjeli njegovu djecu.

14Apelant je naveo da se 6. maja 2013. godine obratio Centru za socijalni rad Kantona Sarajevo tako što je podnio prijavu zbog zlostavljanja u porodici s molbom da mu pomogne u ostvarivanju njegovih roditeljskih prava u smislu da viđa i provodi vrijeme sa svojom djecom. Nadalje, apelant je naveo da se 9. januara 2014. godine obratio Centru za socijalni rad Kantona Sarajevo s pritužbom na ponašanje roditelja, kao i da je 2. aprila 2019. godine protiv izvršenice podnio krivičnu prijavu Kantonalnom tužiteljstvu Kantona Sarajevo zbog, kako navodi, neizvršavanja pravosnažne presude Općinskog suda od 12. marta 2015. godine. Apelant je naveo da je Kantonalnom tužiteljstvu u Sarajevu podnio molbu za odobravanje urgentnog postupanja po krivičnoj prijavi od 2. aprila 2019. godine, kao i da se 4. februara 2020. godine obratio glavnoj tužiteljici Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo sa urgencijom za hitno postupanje po njegovoj krivičnoj prijavi. 15Ukazuje da predmetni postupak, koji je hitne prirode, određivanja kontakata i druženja djece sa apelantom – ocem skupa s izvršnim postupkom koji je u toku do dana podnošenja apelacije traje preko sedam godina, zbog čega smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku. Ističe da se pravosnažna presuda Općinskog suda od 12. marta 2015. godine još uvijek ne izvršava, slijedom čega predlaže da Ustavni sud utvrdi navedene povrede prava, naloži Kantonalnom sudu hitno donošenje odluke po apelantovoj žalbi, Tužiteljstvu Kantona Sarajevo da odmah postupi po podnesenoj krivičnoj prijavi protiv izvršenice, da JU „Centar za socijalni rad Kantona Sarajevo“ umjesto Službe socijalne zaštite Centar odredi drugu službu socijalne zaštite da postupa u konkretnom slučaju, kao i da naloži Službi socijalne zaštite preduzimanje hitnih odgovarajućih mjera s ciljem omogućavanja kontakata djece sa svojim ocem – apelantom, te da izvršenica ide na psihološko savjetovanje u Porodično savjetovalište skupa s djecom ili odvojeno.

b)Odgovori na apelaciju 16Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo su apelantovi navodi neosnovani, te da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji. Ukazuje da je predmetni spis u ovom sudu zaprimljen 24. augusta 2020. godine i da nije sporno da se radi o hitnom predmetu. Međutim, navedeno je da je u ovom sudu svaki sudija u Građanskom odjeljenju zadužen sa oko 900–1.000 spisa među kojima je većina njih također hitna po zakonu, te da je objektivno nemoguće svaki predmet završiti u roku koji bi za stranke bio razuman, posebno kada se ima u vidu da je za svaki godišnji kvartal sudija zadužen Planom rješavanja predmeta koji je sačinio VSTV i koji je prioritetan u rješavanju predmeta. Stoga ukazuje da pitanje dužine trajanja razumnog roka treba sagledati ne samo s aspekta interesa stranaka već i objektivnih mogućnosti suda da u razumnom periodu završi jedan predmet, imajući u vidu broj spisa i njihovu hitnost. 17Općinski sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da ročište koje je zakazao za 24. mart 2020. godine nije održao zbog stanja nesreće prouzrokovane pojavom koronavirusa, a koje stanje je proglasila Vlada FBiH 16. marta 2020. godine, shodno Odluci predsjednice Općinskog suda Sarajevo broj 065-0-Su-20-000594 od 17. marta 2020. godine, a s ciljem prevencije širenja zaraze koronavirusom (COVID-19) i Odluci VSTV-a broj 08-02-2-10202/2020 od 22. marta 2020. godine. Ističe da je u zakonskom roku donio odluku po izjavljenom prigovoru. Ukazuje da je kontinuirano postupao u ovom predmetu u skladu s odredbama Zakona o izvršnom postupku, te da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava u odnosu na suđenje u razumnom roku i izvršenje sudske odluke, kao i prava na poštovanje porodičnog života.

18JU „Kantonalni centar za socijalni rad“, Služba socijalne zaštite općine Centar, u odgovoru na apelaciju navela je da su apelant i izvršenica poznati toj službi iz različitih postupaka koji su se vodili i koji se vode pred Službom socijalne zaštite Općine Centar Sarajevo. Što se tiče navoda iz apelacije, ističe da je organ starateljstva po svakom podnesenom zahtjevu kako apelanta tako i suda radio u okviru svojih nadležnosti (obavljao razgovore s apelantom, maloljetnom djecom, roditeljem s kojim djeca žive, te dedom po ocu, vršili uvid u porodične prilike, savjetodavni rad s roditeljima i djecom) i izdavao preporuke, odnosno mišljenja i prijedloge, kao i odluke na zahtjev suda. Navodi da je od preporuke apelantu da se obrati Porodičnom savjetovalištu s ciljem uspostavljanja bolje roditeljske komunikacije, ali i ponovnog uspostavljanja odnosa s djecom proteklo više mjeseci, što je dodatno otežalo radnje na ponovnom uspostavljanju odnosa s djecom. Također, napominje da je u tom periodu kad se otac obratio Porodičnom savjetovalištu (11. marta 2020. godine) proglašena pandemija COVID-19, da mnoge ustanove nisu radile te da je djeci bilo zabranjeno kretanje. 19Izvršenica, odnosno njen punomoćnik je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je ovom apelacijom obuhvaćeno pet različitih postupaka, i to pravosnažno okončani parnični postupak, izvršni postupak, postupak pred Centrom za socijalni rad, krivični postupak, postupak roditelja protiv majke, kao i da svi, osim parničnog postupka, nisu okončani, te da je apelacija preuranjena, a u pogledu parničnog postupka, koji je okončan, ukazuju da je protekao rok od 60 dana. Ukazuje da apelant selektivnim prikazom činjenica želi da ocrni samohranu majku, koja se razvela, između ostalog, zbog nasilja u porodici, i koja, pored svoje dvoje djece, izdržava i dvoje starih ljudi, radeći, dodatno, odgovoran posao specijaliste neuropsihijatra. Ukazuje da je majka i te kako svjesna činjenica da bi kontakt djece i oca trebao biti normalan, intenzivan i emotivan kako bi djeca imala normalan psihofizički razvoj, te da podržava takve odnose prema ocu. Ističe da apelant već dugo vremena apsolutno ne želi da koristi vrijeme koje mu je dato presudom, ne zove djecu, čak i ne čestita rođendan, te nema bilo kakav kontakt. Ističu da apelant nije uspio da uspostavi adekvatan odnos prema djeci, te da je bilo dosta „neugodnih epizoda“, posebno prema sinu, koji je sada punoljetan, te da je na to upućivao i Centar za socijalni rad. Kao dokaz Ustavnom sudu dostavljen je dopis Službe socijalnog rada od 13. juna 2019. godine, u kojem je, između ostalog, navedeno da su se u obavljenom razgovoru djeca izjasnila da ne žele kontakt s apelantom, te da, imajući u vidu da je komunikacija između apelanta i djece izvjesno vrijeme prekinuta, da je potrebno uspostaviti adekvatan odnos kroz savjetodavni rad, kao i da preporučuju da se obrati Porodičnom savjetovalištu gdje će sa apelantom pokušati uspostaviti bolju komunikaciju. Ističu da je činjenica neviđanja djece i oca, te neuspostavljanja adekvatnog odnosa isključivo apelantov propust i neadekvatno postupanje.

V.Relevantni propisi 20U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03,52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Dovršenje izvršenja Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

21Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/05, 41/05 – ispravka i 31/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst. Član 268.

Odredbama ovog dijela zakona određuju se pravila prema kojima postupaju sudovi kad u posebnim parničnim postupcima, vanparničnim postupcima i posebnim postupcima izvršenja i osiguranja, odlučuju o predmetima u odnosima roditelja i djece, bračnim i drugim predmetima koji se uređuju ovim Zakonom.

U postupcima iz stava 1. ovoga člana primjenjivat će se odredbe Zakona o parničnom postupku, Zakona o vanparničnom postupku i Zakona o izvršnom postupku, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije određeno.

U postupku iz stava 1. ovog člana, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja spora radi zaštite interesa djeteta.

VI.Dopustivost 22U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 24U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum 26Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi 27U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

29U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. g.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir 30Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 11. aprila 2019. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, period od oko jedne godine i osam mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka 31Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravosnažne presude. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem postupku jer je u pitanju povjeravanje djece apelantu radi redovnog održavanja kontakata u koji su uključeni i organi socijalne zaštite. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant nije doprinio razmatranoj dužini trajanja postupka, koji je za njega od većeg značaja jer nastoji da ishodi izvršenje sudske odluke kojom je određeno njegovo pravo na održavanje kontakta sa svojom maloljetnom djecom. 32Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u vrlo kratkom roku, oko pet dana, donio rješenje kojim je odredio predloženo izvršenje, protiv kojeg rješenja je 23. jula 2019. godine izvršenica uložila prigovor. Međutim, u daljnjem toku postupka Ustavni sud zapaža da je Općinski sud odluku o prigovoru donio u periodu nešto dužem od devet mjeseci, što je u suprotnosti sa članom 15. Zakona o izvršnom postupku i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku koji nalažu hitno postupanje bez nepotrebnog odugovlačenja. U odgovoru na apelaciju Općinski sud dužinu trajanja postupka pravda proglašenjem stanja nesreće prouzrokovane pojavom koronavirusa. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je navedena okolnost u izvjesnoj mjeri doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka, međutim, ta okolnost sama po sebi na oslobađa sud obaveze da u konkretnom slučaju postupa bez nepotrebnog odgađanja. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak od 24. augusta 2020. godine nalazi pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja po apelantovoj žalbi. Ustavni sud nalazi da Kantonalni sud u svom odgovoru opravdava svoje nepostupanje preopterećenošću velikim brojem predmeta i Planom rješavanja predmeta koji je sačinio VSTV i koji je prioritetan u rješavanju predmeta. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se navedene okolnosti ne mogu smatrati objektivno prihvatljivim razlozima da bi se opravdala neaktivnost Kantonalnog suda u postupku koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim i od naročitog je značaja za apelanta. Analizirajući sve prethodno navedeno, Ustavni sud zapaža da, iako je nesporno da je tokom izvršnog postupka Općinski sud preduzimao određene procesne radnje, kao i da su u toku postupka pred tim sudom postojale objektivne okolnosti (Vlada FBiH je 16. marta 2020. godine proglasila stanje nesreće prouzrokovane pojavom koronavirusa) zbog kojih je jedno ročište odgođeno, dužina postupka ostvarivanja kontakata s djecom od oko jedne godine i osam mjeseci, od čega pred Općinskom sudom oko jedne godine i dva mjeseca, u postupku koji je od većeg značaja za apelanta i kao takav po svojoj prirodi hitan, ne zadovoljava standard „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

33Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

34Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti predsjedniku Kantonalnog suda da preduzme mjere kako bi se po hitnom postupku donijela odluka u apelantovom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Ostali navodi 35Također, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na navedeno pravo. VIII.Zaključak 36Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka imajući u vidu činjenicu da u postupku koji se smatra hitnim Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja postupao ekonomično i bez nepotrebnog odlaganja, zbog čega je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku.

37Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

39Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4280/20 (R. A.) | Sudska praksa | Aktio