Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4408/20 (S. B.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4408/20

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-4408/20, rješavajući zahtjev Suphe Beširović za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Suphe Beširović za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Supha Beširović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju Bekir Gavrankapetanović, Damir Koldžo, Emir Kukić i Džemila Gavrankapetanović, advokati iz Sarajeva, podnijela je 8. decembra 2020. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 839117 20 Mož od 2. novembra 2020. godine. Apelantica je također zatražila da Ustavni sud prije donošenja konačne odluke o apelaciji usvoji privremenu mjeru kojom će obustaviti primjenu rješenja Kantonalnog suda od 2. novembra 2020. godine, jer smatra da bi joj usljed „ovakvog“ postupanja Kantonalnog suda nastupila nenadoknadiva šteta.

2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 839117 20 Mo od 14. jula 2020. godine određena je mjera osiguranja protivniku osiguranja Javnoj ustanovi Srednjoj školi poljoprivrede, prehrane, veterine i uslužnih djelatnosti Sarajevo (u daljnjem tekstu: protivnik mjere osiguranja), obustavljanja svakog daljnjeg postupanja po Konkursu za izbor direktora koji je objavljen 27. maja 2020. godine, na osnovu odluke Školskog odbora broj: 01-1- 175820 od 11. maja 2020. godine. Istim rješenjem određeno je da žalba na ovo rješenje ne zadržava njegovo izvršenje, da izrečena mjera osiguranja ostaje na snazi do naredne odluke suda o mjeri osiguranja i da ovo rješenje ima djelovanje rješenja o izvršenju u smislu odredbi Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).

3. Prvostepeni sud je na temelju provedenih dokaza (koje je taksativno pobrojao na str. 3 i 4 obrazloženja), te njihovom ocjenom, u smislu člana 8. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), utvrdio da je među parničnim strankama nesporno, da je na temelju odluke Školskog odbora protivnika mjere osiguranja od 11. maja 2020. godine, raspisan Javni konkurs za izbor direktora/direktorice protivnika mjere osiguranja. Konkurs je objavljen u dnevnom listu „Oslobođenje" 27. maja 2020. godine i na zvaničnoj web stranici Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo obrazovanja) od 27. maja 2020. godine. U obrazloženju rješenja je nadalje navedeno da je navedeni Javni konkurs raspisan i objavljen iako još uvijek nije okončan postupak izbora direktora/direktorice protivnika mjere osiguranja po Javnom konkursu objavljenom u dnevnom listu „Oslobođenje“ 6. aprila 2019. godine. U vezi s tim je ukazano da je po tom prethodnom Javnom konkursu 8. maja 2019. godine donesena Odluka o izboru nabolje rangiranog kandidata za imenovanje direktora protivnika mjere osiguranja i to apelantice, diplomiranog veterinara ali da na tu odluku Ministarstvo obrazovanja nije nikad dalo a niti je odbilo dati saglasnost. Općinski sud je dalje utvrdio da je postupajući u skladu sa Rješenjem Kantonalnog prosvjetnog inspektora od 28. juna 2019. godine, Školski odbor protivnika mjere osiguranja Odlukom od 10. jula 2019. godine poništio Odluku o izboru najboljeg rangiranog kandidata za imenovanje direktora od 8. maja 2019. godine a da je Odlukom od 17. februara 2020. godine poništen je i javni konkurs za izbor direktora od 6. aprila 2019. godine.

4. U obrazloženju je nadalje navedeno da je Institucije ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine od 29. februara 2020. godine a u vezi sa žalbom apelantice dostavljene Ministarstvu obrazovanja i Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo, donijela Preporuku da protivnik mjere osiguranja odmah po prijemu ove Preporuke prekine postupak procedure izbora i imenovanja direktora po javnom konkursu od 11. maja 2020. godine, do okončanja postupka koji se vodi po žalbi apelantice od strane Kantonalne uprave za inspekcijske poslove. Imajući to u vidu, Općinski sud je konstatovao da je, iako postupak po žalbi apelantice još uvijek nije okončan, protivnik mjere osiguranja raspisao i objavio novi konkurs za izbor direktora škole. Ukazano je da je u okolnostima konkretnog predmeta sporno to što konkursna procedura za izbor direktora po konkursu iz 2019. godine još uvijek nije pravosnažno okončana te da je apelantica u odnosu na te radnje i po tom konkursu podnijela tužbu Općinskom sudu a da mjerom osiguranja traži obustavljanje nove konkursne procedure po konkursu raspisanom 2020. godine. S obzirom na to Općinski sud je zaključio da je apelantica u smislu odredbe člana 269. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) dokazala da bi u slučaju ne donošenja predložene mjere osiguranja postojala opasnost da protivnik osiguranja ugrozi njena prava ili da je ugrozi u ostvarivanju prava, pa je primjenom odredbi citiranog člana, u vezi sa odredbama čl. 273. stav 1. tačka 1., čl. 279., čl. 281. i čl. 282. ZPP, odlučio kao izreci rješenja.

5. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 839117 20 Mož od 2. novembra 2020. godine uvažio žalbu protivnika mjere osiguranja, tako što je preinačio rješenje prvostepenog suda i odbio prijedlog apelantice za određivanje mjere osiguranja radi obustavljanje svakog daljeg postupanja protivnika mjere osiguranja po konkursu za izbor direktora objavljenom 27. maja 2020. godine, na osnovu Odluke školskog broj 01-1-175820 od 11. maja 2020. godine.

6. Kantonalni sud je naveo da se suština prijedloga apelantice radi određivanja mjere osiguranja svodi na činjenicu, da konkursna procedura za izbor direktora protivnika mjere osiguranja po konkursu iz 2019. godine još uvijek nije pravomoćno okončana, te da je u odnosu na radnje i po tom konkursu podnijela tužbu ovom sudu, dok predmetnom mjerom osiguranja apelantica traži obustavljanje nove konkursne procedure po javnom konkursu Školskog odbora protivnika osiguranja raspisanom 2020. godine. U vezi s tim Kantonalni sud je ukazao da je odredbom člana 276. ZPP propisano, da mjera osiguranja uvijek osigurava određeni zahtjev, iz čega proizilazi da mjera osiguranja mora biti u funkcionalnoj vezi sa tužbenim zahtjevom. Po ocjeni Kantonalnog suda u konkretnom slučaju mjera osiguranja ne osigurava tužbeni zahtjev, jer se u suštini radi o dva konkursa, iako na istu poziciju. S tim u vezi je naveo da ovaj sud neće postupajući po žalbi na određenu mjeru osiguranja, ulaziti u ispitivanje mogućnosti podnošenja tužbe i tužbenog zahtjeva na način kako je podnesena, a imajući u vidu odredbe Zakona o srednjem obrazovanju u Kantonu Sarajevo, jer će o tome voditi računa sud koji će postupati po tužbi u prvostepenom parničnom postupku. Prijedlogom za mjeru obustavljanja konkursne procedure iz 2020. godine, bez tužbenog zahtjeva za poništenje odluke o raspisivanju tog konkursa i bez zahtjeva za poništenje tog konkursa, sa istovremenim tužbenim zahtjevom za poništenje akata vezanih za konkurs i proceduru iz 2019. godine, po ocjeni Kantonalnog suda nije uspostavljena funkcionalna poveznica između predložene mjere osiguranja i tužbenog zahtjeva apelantice. Tačnije smatra da se mjerom osiguranja određenom od strane prvostepenog suda ne osigurava postavljeni tužbeni zahtjev apelantice (pod pretpostavkom da je tužbeni zahtjev na način kako je postavljen uopće dopušten). S obzirom na navedeno Kantonalni sud je zaključio da je žalba protivnika osiguranja osnovana, da je prvostepeno rješenje kao nepravilno i nezakonito preinačeno i prijedlog apelantice je odbijen, primjenom odredbe čl. 229. ZPP a u vezi sa čl. 236. citiranog zakona.

7. Apelantica ističe da joj je povrijeđeno prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da se rješenje Kantonalnog suda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju pogrešnoj primijeni materijalnog i procesnog prava, jer je taj sud zaključio da se ne može tražiti obustava konkursne procedure po raspisanom konkursu iz 2020. godine, bez tužbenog zahtjeva za poništenje tog konkursa, jer se tužbom traži poništenje konkursne procedure iz 2019. godine. Smatra da je drugostepeni sud propustio da utvrdi da je podneskom od 1. juna 2020. godine preinačila tužbeni zahtjev, pa je pored poništenja odluka školskog odbora koje se odnose na konkursnu proceduru iz 2019. godine tražila i poništavanje konkursne procedure iz 2020. godine. Do ovog previda je kako navodi „vjerovatno“ došlo zbog činjenice jer je isti dan (1. juna 2020. godine), predala podnesak za preinačenje prvobitno podnesenog tužbenog zahtjeva i podnesak kojim je postavila prijedlog za određivanje sudske mjere osiguranja.

8. Vezano za zahtjev za donošenje privremene mjere, apelantica traži da se obustavi primjena rješenja Kantonalnog suda od 2. novembra 2020. godine do donošenja meritorne odluke po apelaciji. U suštini apelantica ukazuje da bi provođenjem navedenog rješenja, prije odluke o apelaciji, pretrpila neotklonjive štetne posljedice.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

11. Ustavni sud zapaža da se zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere u cjelini temelji na tvrdnji da je osporenim rješenjima kojim je žalba uvažena žalba protivnika mjere osiguranja, tako što je preinačeno rješenje prvostepenog suda i odbijen prijedlog apelantice za određivanje mjere osiguranja radi obustavljanje svakog daljeg postupanja protivnika mjere osiguranja po konkursu za izbor direktora objavljenom 27. maja 2020. godine, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, a što se ne može analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, niti Ustavni sud u ovoj fazi postupka može ispitivati navode koji se odnose na meritum apelacije. Naime, Ustavni sud zapaža da je apelantica ovom apelacijom osporila odluku Kantonalnog suda donesenu povodom njenog prijedloga „radi određivanja sudske mjere osiguranja“, pri čemu je ukazala na pogrešnu primjenu materijalnog i procesnog prava u kontekstu zaključaka Kantonalnog suda da mjera osiguranja ne osigurava tužbeni zahtjev. Iz navedenog proizilazi da se odlučivanje o privremenoj mjeri faktički odnosi na odlučivanje o meritumu apelacije. Međutim, Ustavni sud te navode ne može ispitivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije. S toga Ustavni sud smatra da apelantica u datim okolnostima konkretnog slučaja nije ponudila razloge i dokaze koji bi ukazali da je, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4408/20 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio