Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4517/20 (T. O. i M. O.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

  • Protek roka
  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4517/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-4517/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Tenzila Osmanović i Mirhad Osmanović (nasljednici iza umrlog J.O.), na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač.

c) i d), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Tenzila Osmanović (nasljednica iza umrlog J.O.) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 Rs 191026 17 Rsž od 10. maja 2018. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mirhad Omanović (nasljednik iza umrlog J.O.) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 126 0 Rs 191026 18 Rev od 22. septembra 2020. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 Rs 191026 17 Rsž od 10. maja 2018. godine, zato što ju je podnijelo neovlašćeno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Tenzila Osmanović (u daljnjem tekstu: prvoapelantkinja) i Mirhad Osmanović (u daljnjem tekstu: drugoapelant) (nasljednici iza umrlog J.O.) iz Lukavca, koje zastupa Šefko Dizdarević advokat iz Tuzle, podnijeli su 14. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 126 0 Rs 191026 18 Rev od 22. septembra 2020. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 Rs 191026 17 Rsž od 10. maja 2018. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 126 0 Rs 191026 17 Rs od 24. oktobra 2017. godine odbačena je tužba u odnosu na J.O. (prednika apelanata) podnesena protiv tuženog „Global Ispat Koksna Industrija“ d.o.o. Lukavac radi isplate razlike plata i doprinosa na platu (u ukupnom iznosu od 10.000,00 KM) zbog činjenice da je tužilac (J.O) umro prije utuženja, što čini procesnu smetnju za daljnje vođenje postupka.

3. Odlučujući o žalbi prvoapelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 24. oktobra 2017. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 126 0 Rs 191026 17 Rsž od 10. maja 2018. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je najprije ukazao da se u konkretnom slučaju radi o postupku pokrenutom tužbom koju je podnio 141 tužilac i u kojem je, pod rednim brojem 68. kao tužilac bio označen J.O., a koji je, po razdvajanju postupka, svrstan u petu grupu tužilaca. Kantonalni sud je dalje naveo da se kod utvrđenja da je J.O. umro prije podnošenja tužbe pravilnim pokazuje postupanje prvostepenog suda kada je primjenom odredbe člana 295. stav (4) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) donio rješenje kojim je odbacio tužbu u odnosu na tužioca J.O., jer isti i nije mogao biti označen kao tužilac zbog gubitka stranačke sposobnosti, a što je predstavljalo neotklonjivu procesnu smetnju. Kantonalni sud je dalje naveo da se ne može prihvatiti osnovanim žalbeno nastojanje prvoapelantkinje (kao proglašenog nasljednika umrlog J.O.) da pravilnost prvostepenog rješenja ospori time što je J.O. potpisao punomoć kojom je dao ovlašćenje Samostalnom sindikatu radnika hemije i nemetala (u daljnjem tekstu: Samostalni sindikat) za podnošenje predmetne tužbe. Kantonalni sud je naveo da zakonske odredbe na koje se prvoapelantkinja poziva (odredbe člana 295. stav (3), te čl. 307. i 311. ZPP) imaju svoj relevantan značaj samo za slučaj kada je postupak pokrenut po tužbi tužioca koji je u vrijeme podnošenja tužbe bio živ, te time imao stranačku sposobnost, ali ne i za slučaj kada je označeni tužilac u tužbi, zbog smrti prije podnošenja tužbe, izgubio stranačku sposobnost, a koja okolnost predstavlja neotklonjivu procesno-pravnu smetnju za samo pokretanje postupka. Kantonalni sud je takođe naveo da, kako je odredbom člana 311. stav (1) ZPP propisano da punomoć prestaje smrću fizičkog lica, to se i regulativa sadržana u stavu (2) navedenog člana (a prema kojoj je punomoćnik fizičkog lica kome je dato ovlašćenje da može poduzimati sve radnje u postupku, u slučaju kada stranka umre, ovlašćen da poduzima radnje u postupku koje ne trpe odgađanje) može primijeniti samo na situaciju kada je do smrti stranke došlo nakon podnošenja tužbe. Kantonalni sud je u vezi s tim ukazao da bi smrt stranke nakon podnošenja tužbe za posljedicu (shodno odredbama člana 378. stav (2) tačka 1) ZPP) imala prekid postupka, do preuzimanja tog postupka od strane nasljednika umrle stranke, ali da to nije slučaj u situaciji kada je do smrti stranke došlo prije podnošenja tužbe (u kom slučaju pravo na podnošenje tužbe mogu imati samo nasljednici umrle stranke).

4. Odlučujući o reviziji prvoapelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 10. maja 2018. godine, Vrhovni sud je predmetnu reviziju Rješenjem broj 126 0 Rs 191026 18 Rev od 22. septembra 2020. godine odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da su tužioci u predmetnom postupku formalni suparničari, pa se u materijalno-pravnom smislu radi o više tužbenih zahtjeva istaknutih u jednoj tužbi od strane više tužilaca, te se stoga za ocjenu dopuštenosti revizije uzima u obzir pojedinačna vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude svakog od pojedinih suparničara, a ne po njihovom zbroju. Vrhovni sud je ukazao da je u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostepenog rješenja u pravosnažno odbacujućem dijelu tužbe za umrlog tužioca J.O. iznos od 10.000,00 KM (razlika plata za period od 1. jula 2006. godine do 1. jula 2009. godine i uplata doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje), te da taj iznos, dakle, ne prelazi imovinski cenzus iz navedenih odredaba ZPP, pa revizija nije dozvoljena. Vrhovni sud je takođe naveo da, sagledavajući mogućnost izuzetne dopustivosti revizije u smislu člana 237. st. (3) i (4) ZPP, ne postoje uslovi za njeno dopuštanje iz razloga što prvoapelantkinja nije postupila u skladu sa odredbom člana 237. stav (5) ZPP, odnosno u reviziji nije određeno naznačila pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, odnosno razloge zbog kojih je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Apelacioni navodi

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na suđenje u razumnom roku, kao segment prava na pravično suđenje, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da je tužilac J.O. preminuo sedam dana prije podnošenja tužbe, ali da je opunomoćio Samostalni sindikat da u njegovo ime podnese tužbu, pa prvostepeni sud nije smio da odbaci tužbu, nego je trebao da prekine postupak i da ga, na zahtjev apelanata, ponovo pokrene.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i d) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i d) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

d) apelaciju je podnijelo neovlašćeno lice;

Protek roka - u odnosu na prvoapelantkinju

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju prvoapelantkinja je protiv rješenja Kantonalnog suda od 10. maja 2018. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 22. septembra 2020. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga, te da je konačna odluka u ovom predmetu rješenje Kantonalnog suda od 10. maja 2018. godine.

8. S obzirom na to da iz apelacionih navoda proizlazi da je prvoapelantkinja protiv rješenja Kantonalnog suda od 10. maja 2018. godine izjavila reviziju 21. juna 2018. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepenog rješenja, jer se podrazumijeva da je prvoapelantkinja drugostepeno rješenje primila prije datuma kad je izjavila reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. decembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je prvoapelantkinja primila osporeno rješenje Kantonalnog suda od 10. maja 2018. godine.

Neovlašćeno lice - u odnosu na drugoapelanta

9. Ustavni sud zapaža da je drugoapelant podnio apelaciju u svoje ime, iako iz stanja spisa proizlazi da u predmetnom postupku drugoapelant nije učestvovao. Dakle, u konkretnom slučaju apelaciju protiv osporenih odluka podnijelo je lice koje nije učestvovalo u predmetnom postupku, zbog čega nije ovlašćeno da u svoje ime apelacijom osporava predmetne odluke (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1113/20 od 6. maja 2020. godine).

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko je apelaciju podnijelo neovlašćeno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4517/20 (T. O. i M. O.) | Sudska praksa | Aktio