Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4379/19 (M. M.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4379/19

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 4379/19, rješavajući apelaciju Mirnesa Mehmedovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Mirnes Mehmedović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 326658 13 I.

Na osnovu člana 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Mirnesu Mehmedoviću isplati iznos od 800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje izvršnog postupka u predmetu broj 65 0 I 326658 13 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mirnes Mehmedović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Samija Hasanagić, advokat iz Tuzle, podnio je 14. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 I 326658 13 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 9. januara 2020. godine zatražen je odgovor na apelaciju od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), a 7. oktobra 2020. godine odgovor na apelaciju zatražen je od Vlade Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vlada).

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 17. januara 2020. godine, Općinski sud 3. februara 2020. godine, a Vlada 23. oktobra 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 11. februara 2013. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Federacije BiH na osnovu izvršne isprave Rješenja JU Centar za socijalni rad broj 24- 35/20-117-805/10 od 14. oktobra 2010. godine. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na određenim transakcionim računima, detaljno navedenim u prijedlogu za izvršenje.

6. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 326658 13 I od 18. februara 2013. godine. Protiv rješenja o izvršenju izvršenik je 22. februara 2013. godine izjavio prigovor, te je Općinski sud 21. oktobra 2015. godine dostavio apelantu prigovor na odgovor. Apelant je odgovor na prigovor Općinskom sudu dostavio 29. oktobra 2015. godine.

7. Općinski sud je rješenjem od 30. novembra 2015. godine odbio izvršenikov prigovor. Izvršenik je 7. decembra 2015. godine protiv rješenja kojim je odbijen njegov prigovor podnio žalbu, koja je 6. juna 2017. godine dostavljena apelantu na odgovor. Apelant je odgovor na žalbu dostavio 12. juna 2017. godine.

8. Odlučujući u drugom stepenu, Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 I 326658 17 Gži od 9. oktobra 2019. godine izvršenikovu žalbu djelimično usvojio, prvostepeno rješenje preinačio na način da je izvršenikov prigovor od 26. februara 2013. godine djelimično usvojio, te je rješenje Općinskog suda od 18. februara 2013. godine stavljeno van snage u dijelu izvršenja na novčanim sredstvima preko iznosa od 887,48 KM, dok je u preostalom dijelu prigovor izvršenika odbijen kao neosnovan i rješenje o izvršenju održano na snazi.

9. Apelant je podneskom od 31. oktobra 2019. godine obavijestio Općinski sud o izvršenikovim novim transakcionim računima.

10. Nadalje, proizlazi da Općinski sud rješenje o izvršenju od 18. februara 2013. godine, koje je djelimično preinačeno rješenjem Kantonalnog suda od 9. oktobra 2019. godine, nije dostavio nadležnoj banci na provođenje.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant je u apelaciji naveo tok predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da mu je, zbog dužine njegovog trajanja, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant ističe da su predmet izvršenja potraživanja koja su mu priznata po osnovu socijalne zaštite. Izvršnom ispravom apelantu je priznato pravo na novčane naknade na osnovu lične invalidnine, dodatka za njegu i pomoć druge osobe i naknada na ime ortopedskog dodatka, koje izvršenik nije isplaćivao u skladu sa izvršnom ispravom, nego je nezakonito i neosnovano od dana priznanja prava, zaključno sa junom 2012. godine, tu naknadu isplaćivao u umanjenim iznosima. Apelant navodi da je predmetni izvršni postupak pokrenuo zbog neisplaćivanja naknada u obimu u kojem su mu priznate, te da mu je, zbog dužine trajanja postupka, dodatno otežano da u skorijoj budućnosti ostvari svoja prava.

b) Odgovori na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da Općinski sud postupa prema smjernici Kantonalnog suda.

13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je razlog zbog kojega se skoro dvije godine čekalo na rješavanje u ovom predmetu to što je svaki sudija u Građanskom odjeljenju zadužen sa približno 900 predmeta od kojih su većina hitni po zakonu, ali da se prednost daje najstarijim predmetima koji su obuhvaćeni Planom rješavanja predmeta, jer se predmeti rješavaju hronološki. Kantonalni sud smatra da nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.

14. U odgovoru na apelaciju Vlada je istakla da Ministarstvo do davanja odgovora na apelaciju nije zaprimilo Rješenje Općinskog suda broj 65 0 I 326658 13 I od 18. februara 2013. godine od poslovne banke. Radi izvršenja navedenog rješenja, Ministarstvo je kontaktiralo sa poslovnom Union bankom d.d. Sarajevo, te je utvrđeno da ova banka nikada nije zaprimila Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 326658 13 I od 18. februara 2013. godine od suda, te da ga nemaju u svojoj evidenciji. Vlada je istakla da Ministarstvo i nadležna banka mogu postupiti samo po odlukama koje je sud dostavio, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Vlada je istakla da će rješenje o izvršenju nakon prijema biti zavedeno u redoslijed isplata i da će potraživanje biti realizirano o čemu će blagovremeno obavijestiti Ustavni sud. Vlada je dalje istakla da ona kao nosilac javne vlasti preduzima adekvatne mjere (uspostavila je efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta) kako bi imaoci pravosnažnih i izvršnih sudskih presuda naplatili svoja potraživanja u razumnom roku, što je potvrdio Ustavni sud odlukom u predmetu broj AP 1117/17 od 12. marta 2019. godine. Vlada smatra da je u konkretnom slučaju predmetna apelacija u odnosu na pitanje izvršenja sudske odluke neosnovana, te predlaže da se odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o izvršnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

16. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

20. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

22. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...]

23. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. U tom pogledu osnovno pravilo je postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godina).

25. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir

26. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 11. februara 2013. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, razmatrat će period koji traje sedam godina i 10 mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom postupku.

28. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka, koji je za njega od većeg značaja, jer pokušava da realizira potraživanja utvrđena izvršnom ispravom nadležnog Centra za socijalni rad.

29. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje promptno dozvolio, sedam dana nakon što je apelant podnio prijedlog za izvršenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je izvršenik protiv rješenja o izvršenju izjavio prigovor, te da je Općinski sud izjavljeni pravni lijek apelantu dostavio na odgovor nakon dvije godine i osam mjeseci, tj. bio mu je potreban period od dvije godine i devet mjeseci da odluči o izjavljenom pravnom lijeku, što u konkretnom slučaju predstavlja duži period pasivnosti koja nije u skladu sa procesnim zakonom, kao ni sa standardima prava na pravično suđenje.

30. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud imao period pasivnosti i nakon što je izvršenik podnio žalbu protiv rješenja kojim je odbijen njegov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu bio potreban period od jedne i po godine da izvršenikovu žalbu dostavi apelantu na odgovor. Nadalje, Ustavni sud zapaža period pasivnosti Općinskog suda i nakon što je odlučio u žalbenom postupku, jer rješenje o izvršenju (koje je preinačeno rješenjem Kantonalnog suda od 9. oktobra 2019. godine) nije dostavio nadležnoj banci, niti Ministarstvu na provođenje duže od jedne godine. Tako duge periode potpune pasivnosti, koji nisu u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, Općinski sud nije pravdao u odgovoru na apelaciju.

31. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud po podnesenoj žalbi donio odluku 9. oktobra 2019. godine, tj. iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Kantonalnom sudu bio potreban period od približno dvije godine da odluči o podnesenoj žalbi. Pasivnost u postupanju Kantonalni sud opravdava velikim brojem predmeta kojima je zadužen svaki sudija u građanskom referatu. Ustavni sud podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, da preopterećenost suda velikim brojem predmeta ne oslobađa redovni sud obaveze da u izvršnom postupku postupa efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

32. Imajući u vidu sve navedene okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da odlučivanje Kantonalnog suda o žalbi približno dvije godine jeste u značajnijoj mjeri doprinijelo dužini trajanja postupka, ali imajući u vidu duže periode neopravdane pasivnosti Općinskog suda i neblagovremeno postupanje po izjavljenim pravnim lijekovima, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud svojim postupanjem u odlučujućoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.

33. Na osnovu navedenog, s obzirom na to da je Općinski sud u predmetu imao dužih perioda neopravdane pasivnosti koji su u odlučujućoj mjeri utjecali na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je po zakonu hitne prirode, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

35. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, apelantu Mirnesu Mehmedoviću treba isplatiti iznos od 800,00 KM.

36. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

37. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Općinski sud u postupku imao period neopravdane pasivnosti koja je ukupno trajala duže od pet godina, što u konkretnom slučaju u postupku koji je po zakonu hitne prirode i koji traje duže od sedam i po godina predstavlja postupanje koje je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje.

39. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4379/19 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio