Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4586/19 (S. P.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Pristup sudu
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Nekretnina
  • Mjera obezbjeđenja
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4586/19

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4586/19, rješavajući apelaciju Selme Puškar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Selme Puškar podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 039702 18 Mož od 3. septembra 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 039702 16 Mo od 31. augusta 2018. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Selma Puškar (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Cazina, koju zastupa Nijaz Hadžalić, advokat iz Cazina, podnijela je 29. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 P 039702 18 Mož od 3. septembra 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 P 039702 16 Mo od 31. augusta 2018. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i S. O. (u daljnjem tekstu: protivnik predlagača) zatraženo je 22. oktobra 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. oktobra 2020. godine.

4. Općinski sud i protivnik predlagača nisu dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

6. Apelantica je 18. maja 2016. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja i mjere osiguranja kojim je tražila da sud protivniku predlagača zabrani raspolaganje njegovim nekretninama, precizno opisanim u prijedlogu.

7. Postupajući sudija je 21. marta 2017. godine predsjedniku Općinskog suda podnio zahtjev za izuzeće u predmetnoj pravnoj stvari uz obrazloženje da je „ni u kakvim odnosima“ s apelanticinim ocem koji je predložen kao svjedok u predmetnom postupku, te je predsjednik Općinskog suda rješenjem od 12. oktobra 2017. godine izuzeo postupajućeg sudiju od suđenja u predmetnoj pravnoj stvari i predmet dodijelio u rad drugom sudiji.

8. Općinski sud je rješenjem od 15. decembra 2017. godine udovoljio apelanticinom prijedlogu, te je naložio Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Zemljišnoknjižni ured) da odmah po prijemu rješenja izvrši zabilježbu privremene mjere u zemljišnim knjigama.

9. Zemljišnoknjižni ured je rješenjem od 18. januara 2018. godine odbio zahtjev za upis privremene mjere osiguranja, uz obrazloženje da je na predmetnim nekretninama rješenjem od 16. maja 2016. godine upisana predbilježba prava vlasništva u korist I. H. kao kupca, koja je opravdana podnošenjem zahtjeva od 25. maja 2016. godine, tako da se smatra da je upis prava vlasništva I. H. na predmetnim nekretninama izvršen upisom predbilježbe.

10. Općinski sud je 27. aprila 2018. godine donio presudu zbog propuštanja kojom je obavezao protivnika osiguranja da apelantici isplati iznos od 18.495,00 KM s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, koja je stekla svojstvo pravomoćnosti 25. juna 2018. godine.

Osporene odluke

11. Rješenjem Općinskog suda broj 20 0 P 039702 16 Mo od 31. augusta 2018. godine stavljena je van snage privremena mjera osiguranja određena rješenjem od 15. decembra 2017. godine, te je odbijen kao neosnovan apelanticin prijedlog za određivanje mjere osiguranja.

12. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je prije donošenja privremene mjere osiguranja protivnik osiguranja prometovao predmetne nekretnine i da se iz tog razloga nije mogla evidentirati mjera osiguranja, koja je samim tim postala bespredmetna. Stoga je odlučio kao u izreci rješenja primjenom odredbi čl. 278. i 281. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

13. Rješenjem Kantonalnog suda broj 20 0 P 039702 18 Mož od 3. septembra 2019. godine apelanticina žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno.

14. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio relevantne činjenice i na njih pravilno primijenio odredbe čl. 278. i 281. stav 1. ZPP. U vezi s tim je istakao da je Zemljišnoknjižni ured odbio zahtjev za upis privremene mjere osiguranja na predmetnim nekretninama uz obrazloženje da su nekretnine prometovane prije podnošenja prijedloga, te da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je protivnik osiguranja prije donošenja privremene mjere osiguranja prometovao predmetne nekretnine, uslijed čega su i privremena mjera i mjera osiguranja postale bespredmetne.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

15. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi hronologiju predmetnog postupka, da su predmetne nekretnine bile jedine nekretnine u vlasništvu protivnika osiguranja, te da je neažurnim postupanjem Općinskog suda onemogućena da naplati svoja potraživanja koja su naknadno utvrđena presudom zbog propuštanja od 27. aprila 2018. godine. Navodi da je podnijela prijedlog za određivanje mjere osiguranja sedam dana prije nego što su predmetne nekretnine prometovane, dok je odluka o njenom prijedlogu donesena tek nakon godinu i po dana (15. decembra 2018. godine), zbog čega apelantica smatra da joj je onemogućen efikasan pristup sudu, naročito uzimajući u obzir da je došlo do izuzeća postupajućeg sudije zbog „nikakvih odnosa s ocem apelantice“, što ne predstavlja valjan razlog za izuzeće u predmetnoj situaciji u kojoj se zahtijevala hitnost u postupanju. Apelantica, također, navodi da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, te je zahtijevala da joj Ustavni sud dodjeli određeni novčani iznos na ime nematerijalne štete zbog kršenja tog prava.

b)Odgovor na apelaciju

16. Kantonalni sud je naveo da nije došlo do povrede apelanticinih prava na koja se poziva. Predložio je da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 278.

(1)Na prijedlog predlagača obezbjeđenja, istaknut sa prijedlogom za određivanje mjere obezbjeđenja, sud može odrediti privremenu mjeru obezbjeđenja bez prethodnog obavještavanja i saslušanja protivnika obezbjeđenja ako predlagač obezbjeđenja učini vjerovatnim da je mjera obezbjeđenja osnovana i hitna i da bi se drugačijim postupanjem izgubila svrha mjere obezbjeđenja.

(2)Sud dostavlja odluku iz stava 1. ovog člana protivniku obezbjeđenja odmah. Protivnik obezbjeđenja u roku od tri dana u svom odgovoru može osporiti razloge za određivanje privremene mjere obezbjeđenja, nakon čega sud mora zakazati ročište u naredna tri dana. Odgovor protivnika obezbjeđenja mora biti obrazložen.

(3)Nakon održanog ročišta iz stava 2. ovog člana, sud će posebnim rješenjem ukinuti rješenje o određivanju privremene mjere ili zamijeniti to rješenje novim rješenjem o određivanju mjere obezbjeđenja, u skladu sa članom 279. ovog zakona. Protiv novog rješenja o određivanju mjere obezbjeđenja dozvoljena je žalba u skladu sa članom 282. ovog zakona.

Član 281.

(1)Izrečena mjera obezbjeđenja ostaje na snazi do naredne odluke suda o mjeri obezbjeđenja.

[…]

XIX - ISKLJUČENJE I IZUZEĆE

Član 357.

[…] (2)Sudija može biti izuzet ako postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost (izuzeće).

Član 360.

[…] (3)Kad sudija sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće ili čim sazna da postoji neki od razloga za izuzeće iz člana 357. stav 2. ovog zakona, dužan je odmah o tome obavijestiti predsjednika suda, a postupak nastaviti bez odgađanja do donošenja odluke o izuzeću. Ako se radi o izuzeću predsjednika suda, on će sebi odrediti zamjenika iz reda sudija tog suda, a ako to nije moguće, postupit će po članu 49. ovog zakona.

Član 360a.

[…] (2)Ako zahtjev za izuzeće bude usvojen, sud će ukinuti radnje koje su bile poduzete poslije podnošenja zahtjeva, osim ako se stranke ne saglase da se poduzete radnje ne ukidaju.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 20 0 P 039702 18 Mož od 3. septembra 2019. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 9. oktobra 2019. godine, a apelacija je podnesena 29. novembra 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

25. Ustavni sud konstatira da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na određivanje privremene mjere osiguranja i mjere osiguranja, dakle, na predmet građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da apelantica u predmetnom postupku uživa garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

a)U odnosu na osporene odluke

26. Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da su joj redovni sudovi neažurnim postupanjem onemogućili efektivan pristup sudu i naplatu potraživanja koja su naknadno utvrđena presudom zbog propuštanja od 27. aprila 2018. godine. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

27. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali jasne i precizne razloge za zaključak da je predmetna privremena mjera osiguranja postala bespredmetna, u situaciji kada su nekretnine koje su bile predmet privremene mjere osiguranja, prometovane prije donošenja rješenja o privremenoj mjeri osiguranja, u kojima razlozima Ustavni sud ne nalazi elemente proizvoljnosti. Ustavni sud također primjećuje da apelantica ne osporava odlučenje redovnih sudova, odnosno način primjene prava od strane redovnih sudova, već, u suštini, osporava ažurnost postupanja redovnih sudova smatrajući da joj je, uslijed neblagovremenog postupanja Općinskog suda, onemogućen efikasan pristup sudu i onemogućena naplata potraživanja koja su naknadno utvrđena presudom zbog propuštanja od 27. aprila 2018. godine. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća na načelni stav da sama činjenica da je u određenom postupku donesena odluka o meritumu predmeta isključuje postojanje povrede prava na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 760/19 od 14. oktobra 2020. godine, tačka 35, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). Ustavni sud, također, ukazuje da se posljedice stepena ažurnosti postupanja redovnih sudova u postupku donošenja privremene mjere osiguranja, pa i one u vidu eventualne nemogućnosti naplate potraživanja koja su naknadno utvrđena presudom zbog propuštanja od 27. aprila 2018. godine, ne tiču merituma predmetnog postupka i da stoga ne mogu biti predmet apelacionog postupka pred Ustavnim sudom pokrenutog protiv odluka redovnih sudova o privremenoj mjeri osiguranja.

28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na osporene odluke neosnovani. Stoga će Ustavni dalje sud razmotriti apelanticine navode o (ne)ažurnosti postupanja redovnih sudova s aspekta prava na suđenje u razumnom roku. c)U odnosu na suđenje u razumnom roku Relevantna načela

29. Ustavni sud, in primo, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak u odnosu na apelanticu započeo 18. maja 2016. godine podnošenjem prijedloga za određivanje privremene mjere osiguranja i mjere osiguranja, te da je okončan donošenjem rješenja Kantonalnog suda od 3. septembra 2019. godine. Stoga će Ustavni sud kao relevantan period razmatrati period od tri godine i tri mjeseca. Analiza dužine trajanja postupka

31. U konkretnom slučaju radi se o postupku donošenja privremene mjere osiguranja i mjere osiguranja, te s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud ne smatra da se radi o složenom sudskom postupku.

32. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud donio rješenje o privremenoj mjeri osiguranja od 15. decembra 2017. godine godinu dana i šest mjeseci nakon apelanticinog prijedloga, te da je osporeno rješenje od 31. augusta 2018. godine donio šest mjeseci nakon što je Zemljišnoknjižni ured rješenjem od 18. januara 2018. godine odbio upisati određenu privremenu mjeru osiguranja. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud donio odluku o apelanticinoj žalbi godinu dana nakon donošenja prvostepenog rješenja. U vezi s tim Ustavni sud primjećuje da je na dužinu trajanja postupka donošenja rješenja o privremenoj mjeri od 15. decembra 2017. godine u odlučujućoj mjeri uticao postupak izuzeća sudije koji je prvobitno bio zadužen predmetnim sporom, koji je trajao šest mjeseci. S obzirom na to da je sud, prema standardu prava na pravično suđenje i odredbi člana 360. stav 3. ZPP, dužan da preduzme sve mjere s ciljem održavanja objektivne nepristrasnosti suda, Ustavni sud smatra da činjenica da je predmetni spor prvobitno signiran na postupanje sudiji za kojeg je rješenjem predsjednika Općinskog suda potvrđeno postojanje razloga za izuzeće predstavlja objektivnu okolnost koja se ne može staviti na teret sudu.

33. Stoga, Ustavni sud smatra da ukupna dužina trajanja predmetnog postupka od tri godine i tri mjeseca, u kojem su donesene tri odluke o meritumu spora i odluka predsjednika suda o izuzeću sudije, pod specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da nije došlo do kršenja apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

34. Apelantica smatra da joj je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelantica tvrdnje o kršenju ovog prava, u suštini, zasnovala na istim navodima koje je istakla u vezi s pravom na pravično suđenje, a koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani. VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, niti prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u situaciji kada su redovni sudovi dali jasno obrazloženje da su privremena mjera osiguranja i mjera osiguranja postale bespredmetne u situaciji kada je protivnik predlagača prije donošenja rješenja o privremenoj mjeri osiguranja raspolagao nekretninama koje su bile predmet predložene privremene mjere osiguranja, a koje obrazloženje Ustavni sud ne nalazi proizvoljnim.

36. Ustavni sud, također, zaključuje da dužina trajanja predmetnog postupka od tri godine i tri mjeseca, kojoj je u odlučujućoj mjeri doprinijela objektivna okolnost da je predmetnim sporom bio zadužen sudija kod kojeg su postojale okolnosti za izuzeće, zadovoljava standard prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4586/19 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio