Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4551/20 (B.M.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4551/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-4551/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela B. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela B. M.

protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 017584 20 Gž od 4. novembra 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. B. M. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Italije, podnijela je 15. decembar 2020 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 017584 20 Gž od 4. novembra 2020. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 058-0-DN-19- 001065 od 24. januara 2020. godine odbačen je zahtjev predlagateljke (M.Dž.) radi zabilježbe prava na osnovu ugovora od 17. oktobra 2019. godine, ovjerenog u Gradu Mostaru 21. oktobra 2019. godine, te je određeno brisanje zabilježbe roka od 15 dana za otklanjanje nedostataka kako je pobliže označeno izrekom predmetnog rješenja.

3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda 24. januara 2020. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 07 0 Dn 017584 20 Gž od 4. novembra 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je, prema stanju prvostepenog spisa, predlagateljka (M.Dž.) podnijela zemljišnoknjižnom uredu zahtjev za upis zabilježbe prava na suvlasničkom dijelu stana apelantkinje (pobliže označenog predmetnim rješenjem) na osnovu ugovora o pružanju usluga i materijalne pomoći zaključenog 12. maja 2012. godine (između predlagateljke i apelantkinje), u prilog kojem zahtjevu je dostavila saglasnost apelantkinje i navedeni ugovor, te da je uz podnesak od 21. oktobra 2019. godine dostavila ugovor od 17. oktobra 2019. godine ovjeren u Gradu Mostaru 21. oktobra 2019. godine. Dalje, da je rješenjem od 6. decembra 2019. godine Općinski sud pozvao predlagateljku da u roku od 15 dana dostavi notarski obrađen ugovor od 17. oktobra 2019. godine, te da je predlagateljka upozorena da će njen zahtjev, ukoliko u određenom roku ne dostavi tražene isprave, biti odbačen. Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud odbacio zahtjev predlagateljke za upis založnog prava jer predlagateljka nije dostavila isprave na osnovu kojih se može tražiti upis založnog prava, pri čemu se pozvao na odredbe člana 147. stav (5) Zakona o stvarnim pravima (kojim je propisano da ugovor o davanju u zalog nekretnine mora biti u formi notarski obrađene isprave). Kantonalni sud je dalje naveo da se neosnovano apelantkinja poziva na Odluku Ustavnog suda Federacije BiH broj U-22/16 od 6. marta 2019. godine jer je navedenom odlukom taj sud (proglasio neustavnom naprijed citiranu odredbu Zakona o stvarnim pravima) i donio prelazno rješenje kojim se daje mogućnost Parlamentu Federacije BiH da u roku od najviše šest mjeseci od dana objavljivanja te presude uskladi odredbe zakona koje su utvrđene kao neustavne sa Ustavom Federacije BiH, do kada se iste mogu primjenjivati. Kantonalni sud je u vezi s tim naveo da je rok za primjenu odredbi koje se proglašene neustavnim isticao u novembru 2019. godine, a ugovor na osnovu kojeg je predlagateljka tražila upis založnog prava zaključen je 21. oktobra 2019. godine, dakle, u vrijeme važenja sporne odredbe Zakona o stvarnim pravima (isti je slučaj i sa ugovorom od 12. maja 2012. godine). Apelacioni navodi

5. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencije), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Takođe navodi da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava) kao i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju (opšta zabrana diskriminacije). Apelantkinja dalje navodi da su joj osporenim odlukama povrijeđena i prava iz člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te prava iz čl. 2., 5., 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je predlagateljka propustila da, u skladu sa odredbama člana 40. Zakona o zemljišnim knjigama ("Službene novine Federacije BiH" br. 58/02, 19/03 i 54/04), u ostavljenom roku postupi po nalogu Općinskog suda, tj. da dostavi tom sudu notarski obrađen ugovor od 17. oktobra 2019. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-726/19 u odnosu na AP-749/19 od 17. jula 2019. godine), zbog čega je njen zahtjev radi zabilježbe prava na osnovu predmetnog ugovora odbačen, a žalba apelantkinje izjavljena protiv prvostepenog rješenja odbijena. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević