Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4835/19 (Burović d.o.o.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4835/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-4835/19, rješavajući apelaciju "Burović" d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Burović" d.o.o.

podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 09 0 U 036216 20 U, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Burović d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Ismet Burović, zakonski zastupnik, podnio je 17. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku utvrđenja poreznih obaveza na ime poreza na promet proizvoda i usluga i poreza na dobit, utvrđenih apelantu kao poreznom obvezniku u ponovnom postupku inspekcijskog nadzora, a koji postupak se nakon podnošenja apelacije vodi kao upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 09 0 U 036216 20 U.

2. Apelant je 24. novembra 2020. godine Ustavnom sudu podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom će se „nadležnoj Poreznoj upravi naložiti odlaganje prinudnog izvršenja do okončanja ovog postupka“.

3. Porezna uprava, Kantonalni ured Sarajevo, Inspektorat (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) je Rješenjem broj 10-9/01-15-1-147/02 od 10. juna 2002. godine utvrdila apelantu dodatnu poresku obavezu koja se razlikovala od poreske obaveze koju je apelant prijavio. Apelant je protiv prvostepenog rješenja podnio žalbu, koju je Federalno ministarstvo finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) rješenjem od 9. februara 2004. godine odbilo kao neosnovanu. Apelant je protiv konačnog rješenja u upravnom postupku tužbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor.

4. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 003000 05 U od 31. marta 2010. godine apelantovu tužbu uvažio, osporeno rješenje ministarstva poništio i predmet vratio na ponovni postupak.

5. Odlučujući u ponovnom postupku Ministarstvo je rješenjem od 29. aprila 2010. godine uvažilo apelantovu žalbu, poništilo rješenje Porezne uprave od 10. juna 2002. godine i predmet vratilo prvostepenom organu uprave na ponovni postupak.

6. Nakon prijema predmeta na ponovni postupak, Porezna uprava je rješenjem od 22. oktobra 2010. godine apelantu utvrdila poreske obaveze sa kamatama u određenim novčanim iznosima. Apelant je protiv prvostepenog rješenja podnio žalbu koju je Ministarstvo rješenjem od 4. januara 2012. godine uvažilo, osporeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu uprave na ponovni postupak.

7. Porezna uprava je rješenjem od 22. juna 2012. godine apelantu utvrdila poreske obaveze u određenim novčanim iznosima. Apelant je protiv prvostepenog rješenja podnio žalbu koju je Ministarstvo rješenjem od 19. jula 2013. godine odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje organa uprave. Protiv konačnog rješenja apelant je tužbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor.

8. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 018540 13 U od 20. avgusta 2015. godine apelantovu tužbu uvažio, osporena rješenja poništio i predmet vratio Poreznoj upravi na ponovni postupak.

9. Odlučujući po četvrti put o apelantovim obavezama, Porezna uprava je rješenjem od 9. novembra 2015. godine apelantu utvrdila porezne obaveze sa kamatama u određenim novčanim iznosima. Protiv prvostepenog rješenja apelant je podnio žalbu. Odlučujući u drugom stepenu Ministarstvo je rješenjem od 18. januara 2015. godine apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu. Protiv konačnog rješenja apelant je tužbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor.

10. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 025698 16 U od 9. novembra 2015. godine uvažio apelantovu tužbu, osporena rješenja poništio i predmet vratio Poreznoj upravi na ponovni postupak.

11. Porezna uprava je rješenjem od 25. jula 2016. godine apelantu naložila izmirenje dodatno utvrđenih poreznih obaveza, utvrđenih u ponovnom postupku inspekcijskog nadzora apelantu, kao poreznom obvezniku. Protiv tog rješenja apelant je podnio žalbu koju je Ministarstvo rješenjem od 20. septembra 2016. godine odbio kao neosnovanu. Protiv konačnog rješenja apelant je tužbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor.

12. Odlučujući u upravnom sporu, Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 027259 16 U od 23. septembra 2019. godine uvažio apelantovu tužbu, osporena rješenja poništio i predmet vratio Poreznoj upravi na ponovni postupak.

13. Odlučujući u ponovnom postupku Porezna uprava rješenjem od 16. decembra 2019. godine apelantu naložila isplatu dodatno utvrđenih poreskih obaveza u novčanom iznosu i u roku detaljno navedenom u izreci. Protiv tog rješenja apelant je podnio žalbu, koju je Ministarstvo rješenjem od 20. februara 2020. godine odbio kao neosnovanu.

14. Protiv konačnog rješenja apelant je tužbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor koji je u toku i vodi se pod brojem 09 0 U 036216 20 U.

Apelacioni navodi

15. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je Kantonalni sud četiri puta predmet vraćao upravnim organima na ponovno odlučivanje zbog čega apelant nije bio u prilici da dođe do sudske odluke u meritumu o njegovim građanskim pravima.

16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

17. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, apelant žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja postupka utvrđivanja poreza na promet proizvoda i usluga i poreza na dobit. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, u koje nesporno spada i obaveza plaćanja poreza na promet proizvoda i usluga i poreza na dobit. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, predmetni postupak ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Obzirom da se u konkretnom slučaju dakle ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na razuman rok kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP 1055/11 od 9. oktobra 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ).

18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4835/19 (Burović d.o.o.) | Sudska praksa | Aktio