Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4446/20 („LEGEND BiH“ d.o.o. Bijeljina)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4446/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. siječnja 2021. godine, u predmetu broj AP-4446/20, rješavajući apelaciju „LEGEND BiH“ d.o.o. Bijeljina, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „LEGEND BiH“ d.o.o. Bijeljina protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 59 0 Ip 035142 20 Pž od 11. studenog 2020.

godine i Rješenja Okružnog privrednog suda u Bijeljini broj 59 0 Ip 035142 20 lp od 11. ožujka 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. „LEGEND BiH“ d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Ognjen Avlijaš odvjetnik iz Bijeljine, podnio je 8. prosinca 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 59 0 Ip 035142 20 Pž od 11. studenog 2020. godine i Rješenja Okružnog privrednog suda u Bijeljini broj 59 0 Ip 035142 20 lp od 11. ožujka 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan odlukom Višeg privrednog suda, odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda od 18. veljače 2020. godine (kojim je na prijedlog tražitelja ovrhe („EMINENT“ d.o.o. Subotica) dozvoljena ovrha protiv apelanta, na osnovu izvršne notarske isprave – notarski obrađenog Sporazuma o raskidu ugovora o poslovnoj suradnji, radi naplate duga u određenom novčanom iznosu, zabilježbom u zemljišnim knjigama, procjenom i prodajom određene nekretnine).

3. U obrazloženju osporene odluke Viši privredni sud je naveo da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o apelantovom prigovoru protiv rješenja o ovrsi konstatirao da su sporazumom stranke suglasno raskinule ugovor o poslovnoj saradnji, te se apelant obvezao da tražitelju ovrhe izmiri dugovanje u određenom novčanom iznosu. Dalje je naveo da je prvostupanjski sud istakao da je tražitelj ovrhe uz odgovor na prigovor, dostavio sporazum o raskidu ugovora o poslovnoj saradnji sa štambiljem „otpravak originala u svrhu izvršenja" te potvrdu notara da se radi o otpravku originala u svrhu ovrhe, na koji način je otklonio nedostatak na koji je apelant ukazivao u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (prvostupanjski sud utvrdio da ne postoje smetnje da se ovršni postupak dalje nastavi). S tim u svezi, ukazao je da je odredbom članka 27. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Viši privredni su je naveo da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da sporazum o raskidu ugovora o poslovnoj saradnji sa štambiljem ,,otpravak originala u svrhu izvršenja", te potvrda notara da se radi o otpravku originala u svrhu izvršenja, sadrže sve elemente koje ima u vidu odredba članka 85. i odredba članka 102. Zakona o notarima. Pri tome je ukazao da je odredbom članka 102. Zakona o notarima propisano da se otpravak originala u svrhu izvršenja izdaje licima koja su originalom označeni kao povjerioci, odnosno njihovim pravnim sljedbenicima, pod uslovom da je dokazano ispunjenje uslova za izvršnost originala. Iako je apelant osnovano isticao da je isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o ovrsi svojstvo izvršnosti stekla nakon izdavanja rješenja o ovrsi (kada je uz odgovor na prigovor tražitelj ovrhe dostavio izvršni otpravak ugovora), Viši privredni sud je naveo da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tražitelj ovrhe otklonio nedostatak koji se tiče notarske isprave i da ne postoje smetnje da se ovršni postupak dalje nastavi. Naime, dostavljanjem otpravka originala u svrhu izvršenja tražitelj ovrhe sanirao je nedostatke u ovršnoj ispravi. Radi se o otklonjivom nedostatku koji se tiče notarski obrađene isprave koja zadovoljava zakonom propisanu formu obzirom da iz ovršen isprave proizlazi da je sastavljena o novčanom potraživanju koje ima za predmet plaćanje određene sume novca i da je dužnik u ispravi pristao na izvršenje na svojoj imovini bez odlaganja, odnosno bez vođenja parničnog postupka. Kako apelantu u prigovoru, a ni u prizivu ne iznosi druge razloge koji se tiču ovršne isprave niti se osporava da je notarski obrađena isprava sačinjena suprotno odredbi članka 85. Zakona o notarima (niti osporava visinu potraživanja), Viši privredni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno odbio apelantov prigovor.

Apelacioni navodi

4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija. S obzirom da je sud omogućio otklanjanje procesnog nedostatka u odgovoru, apelant smatra da je povrijeđeno pravo na ravnopravnost stranaka u postupku, te da je prekoračena primjena ZIP-a i Zakona o notarima.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženjima odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Višeg privrednog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka U odnosu na apelantove navode kojima ukazuje na to da je u predmetnom postupku došlo do povrede načela ravnopravnosti stranaka u postupku, Ustavni sud zapaža da apelant nije bio onemogućen da istakne prigovor protiv rješenja o ovrsi, te žalbu protiv rješenja kojim je odlučeno o tom prigovoru. Budući da Ustavni sud nije našao da su odluke sudova zasnovane na proizvoljnoj primjeni odredbi zakona, kao i da je apelantu omogućeno da sudjeluje u postupku, ne može se zaključiti da je na bilo koji način dovedeno u pitanje načelo ravnopravnosti stranaka u predmetnom postupku. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4446/20 („LEGEND BiH“ d.o.o. Bijeljina) | Sudska praksa | Aktio