Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-245/20 (M. B.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-245/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-245/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Mufida Brkić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Mufida Brkić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 316023 13 I od 5. marta 2013. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Mufida Brkić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Breze, koju zastupa Samija Hasanagić advokat iz Tuzle, podnijela je 20. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 316023 13 I od 5. marta 2013. godine. Činjenično stanje
2. Apelantkinja je 27. decembra 2012. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Federacije BiH) na osnovu izvršne isprave JU Centra za socijalni rad Breza broj 05-35-996-R/06 od 23. novembra 2009. godine predlažući izvršenje zapljenom izvršenikovih novčanih sredstava.
3. Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 316023 13 I od 5. marta 2013. godine Općinski sud je dozvolio predloženo izvršenje.
4. Odlučujući o prigovoru izvršenika izjavljenom protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 5. marta 2013. godine, Općinski sud je rješenjem od 31. marta 2015. godine odbio predmetni prigovor kao neosnovan i osporeno rješenje o izvršenju ostavio na snazi, te je predmetno rješenje o izvršenju dostavio na provođenje banci izvršenika (koji zaključak o provođenju rješenja o izvršenju je banka izvršenika zaprimila 7. aprila 2015. godine).
5. Odlučujući o žalbi izvršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 31. marta 2015. godine, Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Rješenjem broj 65 0 I 316023 15 Gž od 14. avgusta 2018. godine predmetnu žalbu uvažio, te osporeno rješenje preinačio na način da je izvršenikov prigovor djelimično usvojio i rješenje o izvršenju Općinskog suda od 5. marta 2013. godine stavio van snage u pogledu izvršenja na novčanim sredstvima izvršenika preko iznosa od 1.330,89 KM, dok je u preostalom dijelu prigovor izvršenika odbio kao neosnovan i rješenje o izvršenju od 5. marta 2013. godine održao na snazi.
6. Izvršenik je svoje obaveze prema apelantkinji, proistekle iz navedenog rješenja o izvršenju, u cijelosti izmirio na način da je 29. septembra 2020. godine na račun njenog punomoćnika izvršio uplatu predmetnog potraživanja.
Apelacioni navodi
7. Apelantkinja smatra da joj je zbog nemogućnosti realizacije potraživanja utvrđenog rješenjem upravnog organa, odnosno zbog neizvršenja rješenja Općinskog suda od 5. marta 2013. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja navodi da su predmet izvršenja potraživanja koja su joj priznata po osnovu socijalne zaštite, te ističe da dosuđene naknade izvršenik nije isplaćivao u skladu sa izvršnom ispravom, već je nezakonito i neosnovano od dana priznanja prava zaključno sa junom 2012. godine isplaćivao umanjene naknade, zbog čega je pokrenula prinudno izvršenje. Apelantkinja zbog povrede navedenih ustavnih prava traži naknadu nematerijalne štete. Odgovor na apelaciju
8. Vlada Federacije BiH je u odgovoru na apelaciju istakla da su apelacioni navodi neosnovani, te da nisu povrijeđena apelantkinjina prava na koja se u apelaciji poziva, jer su predmetna potraživanja u cijelosti realizovana. Vlada Federacije BiH je uz odgovor na apelaciju dostavila i pregled izvršenog plaćanja koju je izvršilo nadležno Ministarstvo 29. septembra 2020. godine na račun apelantkinjinog punomoćnika.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja predmetnu apelaciju podnijela zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 316023 13 I od 5. marta 2013. godine.
11. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je izvršenik svoju obavezu prema apelantkinji u cijelosti izmirio 29. septembra 2020. godine, tj. osam mjeseci nakon podnošenja apelacije. Dakle, navedeno rješenje o izvršenju Općinskog suda je izvršeno, te je u konkretnom slučaju došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je daljnje razmatranje apelacije bespredmetno (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4422/19 od 10. novembra 2020. godine).
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević