Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4503/20 (A. Š. i drugi)

Odluka donesena 22. 12. 2020.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4503/20

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. decembra 2021. godine, u predmetu Admira Šalake i dr. broj AP-4503/20 rješavajući zahtjev za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14 ), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev za donošenje privremene mjere Admira Šalake, Jasmina Sipovića, Hasana Dupovca, Muhidina Šišića, Edina Džuhe, Asmedina Osmanovića, Ediba Prašovića, Olge Vukša, Nezira Kalajdžića, Zije Bakije, Aziza Pašića i Avde Ibrice.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da odloži izvršenje presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 361381 13 Rs od 15.

septembra 2015. Godine do donošenja odluke o apelaciji.

Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Admir Šalaka, Jasmin Sipović, Hasan Dupovac, Muhidin Šišić, Edin Džuho, Asmedin Osmanović, Edib Prašović, Olga Vukša, Nezir Kalajdžić, Zijo Bakija, Aziz Pašić i Avdo Ibrica (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, Hadžića i Vogošće, podnijeli su 15. decembra 2020. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0Rs 361381 19 Rsž 5 od 2. novembra 2020. godine.

2. Apelanti su istovremeno zatražili donošenje privremene mjere „kojom se odlaže nastupanje pravomoćnosti presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 361381 13 Rs do donošenja konačne odluke Ustavnog suda BiH po ovoj apelaciji“.

3. Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je postupajući po tužbi Salema Kurtovića (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv Kantona Sarajevo – Vlada Kantona Sarajevo – Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu MUP KS ili I-tuženi), te Kantona Sarajevo – Vlada Kantona Kantona Sarajevo – Policijski odbor Vlade Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Policijski odbor KS ili II-tuženi, a zajedno sa I- tuženim u daljnjem tekstu: tuženi) donio Presudu broj 65 0 Rs 361381 13 Rs od 15. septembra 2015. godine kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, te akti tuženih (liste i rješenja) poništeni, kojima je provedena procedura unapređenja policijskih službenika u čin „inspektor“ i policijskih službenika koji nisu unaprijeđeni u čin „inspektor“, uz poništavanje svih pravnih posljedica koje su liste i rješenja proizveli uz nalog MUP-u KS da ponovi postupak unapređenja u čin „inspektor“ po internom oglasu od 8. juna 2012. godine, te obavezivanje tuženih da tužitelju solidarno naknada troškove parničnog postupka (sve preciznije navedeno u izreci presude).

4. Na temelju provedenog postupka ocjenom dokaza, u smislu člana 8. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) Općinski sud je, između ostalog, naveo da su tuženi u postupku unapređenja u čin „inspektor“ povodom internog oglasa od 8. juna 2012. godine počinili niz nezakonitosti i povreda pravila postupka i odlučivanja na štetu tužitelja. Općinski sud je u vezi s tim naveo da su u navedenom postupku učestvovali kandidati koji nisu ispunjavali uslove internog oglasa, odnosno učestvovali su kandidati koji nisu imali godišnju ocjenu rada za posljednje tri godine kako je to uslovljeno Zakonom o policijskim službenicima KS (u daljnjem tekstu: Zakon o policijskim službenicima), Pravilnikom o unapređenju policijskih službenika KS (u daljnjem tekstu: Pravilnik) i internim oglasom za unapređenje u čin „inspektor“. Općinski sud je također utvrdio da su tuženi po internom oglasu unaprijedili policijske službenike a da pojedini nisu dostavili validnu dokumentaciju o ispunjavaju uslova što je protivno Zakonu o policijskim službenicima. Sem toga Općinski sud je uočio niz propusta tuženih prilikom provođenja procedura unapređenja službenika u čin „inspektor“ u vezi sa uskraćivanjem prava na primjedbe i pritužbe o nezakonitosti postupka u odnosu na kandidate koji nisu ispunjavali zakonske uslove za unapređenje.

5. Apelanti su 11. novembra 2015. godine podnijeli zahtjev za miješanje u postupak na strani tuženih (nakon donošenja prvostepene presude koja apelantima nije dostavljena), a Općinski sud im je rješenjem od 7. marta 2019. godine to dozvolio, tako da su se apelanti pridružili žalbi tuženih protiv prvostepene presude.

6. Odlučujući o žalbi tuženih Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0Rs 361381 19 Rsž 5 od 2. novembra 2020. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Suprotno žalbenim prigovorima Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud odbio prigovor o nenadležnosti suda i neblagovremenosti tužbe dajući za svoj stav argumentovane razloge koje u cijelosti prihvata i taj sud. Kantonalni sud je ocijenio da su neosnovani i ostali žalbeni prigovori tuženih, te je u svemu prihvatio razloge i obrazloženje koje je dao prvostepeni sud ( o čemu se Kantonalni sud detaljnije izjasnio na str. 5 i 6 obrazloženja presude).

7. Apelanti smatraju da im je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija. Apelanti kršenje prava na pravično suđenje dovede u vezu sa pravom na obrazloženu odluku i pravom na djelotvoran pravni lijek, a sve to uz grubu povredu prava na suđenje u razumnom roku što čini suštinu nezakonitosti pravosnažne odluke. Apelanti navode da su oni po osnovu internog oglasa iz 2012. godine unaprijeđeni u čin “inspektor“ na osnovu provedenog postupka tuženih. Nakon izbora u viši čin, na osnovu daljnjih zasluga i rada svi apelanti su dalje unapređeni, te sada imaju viši čin u odnosu na 2012. godinu, mnogi od njih su premješteni na novo radno mjesto unutar službe, a tri umješača su u međuvremenu penzionisani. Za vrijeme od osam godina koliko je redovnim sudovima bilo potrebno da pravomoćno odluče o provedenom konkursu i to u postupku koji je hitan, jer se radi o radnom sporu, promijenili su se svi zakonski propisi koji su bili na snazi 2012. godine, pa je tako 2018. godine donesen novi zakon o policijskim službenicima kao i svi provedbeni propisi na osnovu zakona, dok je 2016. godine donesen novi Zakon o unutrašnjim poslovima KS koji organizaciju i status uprave policije uređuje na potpuno drugi način. Osim što se radni status i položaj apelanta promijenio, promijenio se i status tužitelja koji je nakon konkursa 2012. godine u narednom periodu promovisan u čin inspektora 2014. godine, a zatim u čin višeg inspektora 2018. godine. Sve to vrijeme trajao je žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom koji je konačnom odlukom prihvatio prvostepenu presudu kojom su svi akti tuženih po internom oglasu iz 2012. godine poništeni. Prema ocjeni apelanata osporene odluke su potpuno odvojene od realnosti i normalnog životnog toka jer su odluke redovnih sudova potpuno neizvršive i u ovom momentu nelogične sa nesagledivim štetnim posljedicama prije svega za apelante. Apelanti su se iscrpno pozvali na odredbe Zakona o policijskim službenicima, Zakona o visokom obrazovanju KS, Pravilnika na kojima temelje nezakonitost osporenih presuda.

8. U odnosu na zahtjev za donošenje privremene mjere apelanti smatraju da bi uslijed realne opasnosti da se osporene odluke redovnih sudova izvrše za apelante nastupila neotklonjiva šteta čime bi se nastavilo kršenje prava apelanata sa nesagledivim posljedicama.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Ustavni sud napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanata tokom postupka, koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. U kontekstu navedenog, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da okolnosti konkretnog predmeta očigledno pokreću ozbiljna pravna pitanja u pogledu eventualnog kršenja ustavnih prava, koja će Ustavni sud morati razmotriti u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma apelacije. Ustavni sud smatra da apelacioni navodi izneseni u zahtjevu za donošenje privremene mjere nesumnjivo ukazuju na potrebu da Ustavni sud interveniše, u skladu sa svojim ovlaštenjem iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, kod postojanja ovakvih okolnosti, Ustavni sud je mišljenja da je u interesu stranaka i pravilnog vođenja postupka da se privremeno odloži izvršenje presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 361381 13 Rs od od 15. septembra 2015. godine, dok Ustavni sud, u međuvremenu, ne ispita dopustivost, odnosno meritum apelacije. Uostalom, svrha privremene mjere i jeste da, u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni svrsishodnim, bude zadržan status quo do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

13. Imajući u vidu odredbe člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.

14. U smislu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

15. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4503/20 (A. Š. i drugi) | Sudska praksa | Aktio