Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-259/20 (Š. B.)

Odluka donesena 17. 02. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-259/20

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 259/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Šefika Butković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Šefika Butković.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 314891 12 I.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Šefiki Butković isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Šefika Butković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Samija Hasanagić, advokat iz Tuzle, podnijela je 20. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 314891 12 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 7. decembra 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. decembra 2020. godine.

4. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. januara 2021. godine.

5. Od Općinskog suda je 15. januara 2021. godine pribavljena informacija o statusu predmeta. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelantica je 25. decembra 2012. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike) na osnovu izvršne isprave, Rješenja Javne ustanove Centar za socijalni rad Živinice broj 08/35-1- 4584/06-rev od 13. aprila 2010. godine, radi namirenja novčane tražbine na ime duga u iznosu od 1.353,24 KM, te troškova predmetnog postupka u iznosu od 386,10 KM, predlažući izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima.

8. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 314891 12 I od 28. decembra 2012. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.

9. Izvršenik je 10. januara 2013. godine izjavio prigovor protiv navedenog rješenja.

10. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 314891 12 I od 8. januara 2015. godine usvojio izvršenikov prigovor, izvršni postupak obustavio i rješenje o izvršenju od 28. decembra 2012. godine stavio van snage.

11. Apelantica je protiv rješenja Općinskog suda od 8. januara 2015. godine izjavila žalbu.

12. Općinski sud je spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi 4. juna 2015. godine.

13. Kantonalni sud je, odlučujući o apelanticinoj žalbi izjavljenoj protiv navedenog rješenja od 8. januara 2015. godine, donio Rješenje broj 65 0 I 314891 15 Gži od 7. novembra 2018. godine kojim je djelimično uvažio apelanticinu žalbu i prvostepeno rješenje preinačio tako što je izvršenikov prigovor djelimično usvojio i „rješenje o izvršenju Općinskog suda od 8. januara 2015. godine (očigledno je omaškom navedeno rješenje o izvršenju od 8. januara 2015. godine umjesto od 28. decembra 2012. godine“) stavio van snage u pogledu izvršenja na izvršenikovim novčanim sredstvima preko iznosa od 1.240,47 KM, dok je u preostalom dijelu izvršenikov prigovor odbio kao neosnovan, te je odredio apelanticine troškove u iznosu od 417,00 KM, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju umanjivanje naknade (po osnovu lične invalidnine) nije izvršeno na osnovu Odluke Vlade o utvrđivanju novog koeficijenta isplate, pa je izvršenik bio dužan umanjeno potraživanje utvrditi novim rješenjem (dakle, izvršenik ne bi bio u obavezi donositi novo rješenje samo u slučaju da je predmetna novčana naknada, koja je utvrđena pravosnažnim rješenjem, umanjena na osnovu Odluke Vlade o utvrđivanju nove visine koeficijenta isplate, što u konkretnom predmetu nije bio slučaj). Kantonalni sud je dalje naveo da je u konkretnom slučaju apelantica predložila izvršenje radi naplate iznosa od 1.353,24 KM navodeći da joj je izvršenik tokom 36 mjeseci, tj. od 1. oktobra 2009. godine do 30. septembra 2012. godine iznos od 375,92 KM umanjivao za 37,59 KM mjesečno. Kantonalni sud je naveo da iz izvršenikovog prigovora, te dokaza dostavljenih uz taj prigovor proizlazi da je izvršenik apelantici umanjivao isplate upravo za navedeni iznos, ali ne tokom cijelog perioda na koji ukazuje apelantica. Kantonalni sud je naveo da je iz kartice isplata za apelanticu vidljivo da je izvršenik do jula 2012. godine apelantici isplaćivao iznos od 338,32 KM, iako je izvršnom ispravom utvrđen iznos na ime invalidnine od 375,92 KM, a da je nakon tog perioda isplaćivao iznos utvrđen izvršnom ispravom. Kantonalni sud je naveo da je, stoga, izvršenikov prigovor osnovan samo u dijelu koji se odnosi na apelanticino potraživanje u iznosu od 112,77 KM, tj. u dijelu potraživanja razlike invalidnine za juli, august i septembar 2012. godine jer u tim mjesecima nije ni došlo do umanjenja apelanticine utvrđene lične invalidnine, dok je u preostalom dijelu, u pogledu izvršenja radi naplate iznosa od 1.240,47 KM, predmetni prigovor neosnovan budući da ni sam izvršenik ne spori da je apelantici isplatio iznose manje od onih utvrđenih izvršnom ispravom, a da predmetno umanjenje nije izvršeno na osnovu odluke Vlade kojom se utvrđuje novi koeficijent za isplatu. Kantonalni sud je također primjenom odredbi čl. 397. i 387. Zakona o parničnom postupku odlučio o troškovima cijelog postupka tako da apelanticini ukupni troškovi iznose 417,00 KM.

14. Rješenje Kantonalnog suda od 7. novembra 2018. godine dostavljeno je Općinskom sudu 28. decembra 2018. godine.

15. Iz pribavljene informacije od Općinskog suda proizlazi da je predmetno rješenje dostavljeno izvršenikovoj poslovnoj banci na provođenje 12. januara 2021. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelantica navodi da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela tok predmetnog izvršnog postupka, ističući da taj postupak traje preko sedam godina, te da još nije okončan i istakla je da je riječ o postupku koji je po zakonu hitan, kao i da su u konkretnom slučaju predmet izvršenja potraživanja koja su apelantici priznata po osnovu socijalne zaštite. Apelantica je predložila da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

17. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te se nije posebno osvrtao na navode o dužini trajanja predmetnog postupka. Općinski sud je također naveo da, nakon podnošenja apelacije, taj sud nije donosio nove odluke „osim zaključka kojim je banci naloženo provođenje“ (bez preciziranja datuma kada je predmetni zaključak donesen).

18. Kantonalni sud je naveo da se u „ovoj pravnoj stvari radi o postupku prinudnog izvršenja u kojem, nakon što prvostepeni sud odluči o prigovoru, rješenje o izvršenju postaje izvršno i dostavlja se banci izvršenika na provođenje“, pa da iz navedenih razloga dužina trajanja predmetnog postupka zavisi od izvršenikove banke i sredstava koja se nalaze na izvršenikovom računu, a ne od postupanja suda. Kantonalni sud je predložio da se predmetna apelacija, s obzirom na navedeno, odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 – odluka USBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

22. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz ovog člana, stav 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

26. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

27. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51). Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 25. decembra 2012. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do 12. januara 2021. godine kao dana dostavljanja predmetnog rješenja banci na provođenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1896/18 od 23. oktobra 2018. godine, tačka 25), dakle period od osam godina i jednog mjeseca.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

29. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.

30. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud promptno odlučio o prijedlogu za izvršenje (jer je apelantica prijedlog podnijela 25. decembra 2012. godine, a Općinski sud je rješenje o izvršenju donio 28. decembra 2012. godine), dok je o izvršenikovom prigovoru od 10. januara 2013. godine izjavljenom protiv predmetnog rješenja o izvršenju odlučio tek nakon dvije godine. Također, Ustavni sud zapaža da Općinski sud, nakon što je Kantonalni sud odlučio o žalbi (7. novembra 2018. godine) i spis predmeta vratio tom sudu (28. decembra 2018. godine), u periodu od dvije godine i oko jednog mjeseca nije preduzimao nikakve radnje s ciljem namirenja apelanticinog potraživanja, sve do 12. januara 2021. godine kada je predmetno rješenje o izvršenju dostavio izvršenikovoj banci na provođenje. Ustavni sud primjećuje i da je Kantonalni sud odluku o žalbi donio tek nakon tri godine i oko pet mjeseci. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije posebno osvrtao na navode o dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka, dok je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da se u „ovoj pravnoj stvari radi o postupku prinudnog izvršenja u kojem, nakon što prvostepeni sud odluči o prigovoru, rješenje o izvršenju postaje izvršno i dostavlja se banci izvršenika na provođenje“, pa da iz navedenih razloga dužina trajanja predmetnog postupka zavisi od izvršenikove banke i sredstava koja se nalaze na izvršenikovom računu, a ne od postupanja suda. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je upravo u konkretnom slučaju odlukom prvostepenog suda o prigovoru predmetni izvršeni postupak obustavljen i rješenje o izvršenju od 28. decembra 2012. godine stavljeno van snage, pa je, imajući u vidu navedeno, dužina trajanja predmetnog postupka (nakon izjavljivanja žalbe protiv odluke o prigovoru) zapravo ipak bila uvjetovana dužinom trajanja postupka odlučivanja o predmetnoj žalbi pred Kantonalnim sudom. Stoga, imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi značajno doprinijeli ukupnoj dužini trajanja postupka imajući u vidu naprijed navedene periode neaktivnosti, te da u svojim odgovorima na apelaciju nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za navedene periode neaktivnosti. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da je apelantica svojim ponašanjem doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka.

31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

34. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

35. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer je postupak, koji je hitne prirode, trajao osam godina i jedan mjesec, a pri tome redovni sudovi nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za navedene periode neaktivnosti, odnosno za tako dugo trajanje postupka.

37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-259/20 (Š. B.) | Sudska praksa | Aktio