Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4333/20 (Z. G.)
Odluka donesena 21. 01. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršaj
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4333/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. siječnja 2021. godine, u predmetu broj AP-4333/20, rješavajući apelaciju Zuhre Guta, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Zuhra Guta protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 Pr 067763 20 Pžp od 14. listopada 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 Pr 067763 20 Pr od 13. kolovoza 2020.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Zuhra Guta (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Austrije, koju zastupa Mirsada Bašić odvjetnica iz Velike Kladuše, podnijela je 4. prosinca 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 Pr 067763 20 Pžp od 14. listopada 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 Pr 067763 20 Pr od 13. kolovoza 2020. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, prvookrivljeni A.G. i apelantica kao drugookrivljena oglašeni su krivim zbog prekršaja iz članka 7. stavak 1. točke 1. i 2. Zakona o javnom redu i miru (što su u dvorištu obiteljske kuće, uslijed nesuglasica vezanih oko opskrbe vodom, nakon što se prvookrivljeni obratio osobi S.B., kojeg je angažirala apelantica, kako bi saznao zbog čega zatvara vodu, apelantica povišenim tonom reagirala, na način pobliže naveden u izreci rješenja. Nakon toga apelantica se sagnula u šaht kako bi zavrnula vodu, a prvookrivljeni se također sagnuo u isti šaht i drsko odgurnuo apelanticu, a nakon toga istu udario otvorenom šakom u predjelu lica. Kako bi zaštitila svoju mamu (apelanticu), pritrčala je A.M. koju je prvookrivljeni najprije uhvatio za kosu, a zatim odgurnuo od sebe), te je okrivljenom A.G. utvrđena novčana kazna u iznosu od 500,00 KM, a apelantici, utvrđena je novčana kazna u iznosu od 100,00 KM, a koje se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 6 mjeseci ne počine novo prekršajno djelo.
3. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice koje su značajne da bi se na pravilan i zakonit način donijela sudska odluka, te je za svoje zaključke dao valjane i za ovaj sud prihvatljive razloge, koje apelantičin priziv nije doveo u pitanje. Krivnja okrivljenih utvrđena je na osnovu dokaza koji su izvedeni na usmenom pretresu na prijedlog predstavnika ovlaštenog organa, te okrivljenih A.G. i apelantice. Kada su u pitanju radnje izvršenja i prekršajno djelo za koje je oglašena apelantica, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud dao sasvim jasne i argumentirane razloge kojim dokazima subjektivne i objektivne prirode, prije svega, iskazima saslušanih svjedoka je poklonio vjeru. S tim u svezi, naveo je da je prvostupanjski sud na osnovu iskaza svjedoka S.B. utvrdio da je ovaj svjedok pozvan od strane apelantice u njenu obiteljsku kuću, kako bi pustio vodu, te je prilikom obavljanja neophodnih radova došlo do međusobne prepirke između A.G. i apelantice. Pri tome je naveo da je prepirka praćena vikom i galamom, da bi apelantica „opsovala mater“ A.G., nakon čega je A.G. s podignutom rukom krenuo prema apealntici. Također, naveo je da se svjedok S.B. nije mogao sa sigurnošću izjasniti da li je A.G. udario apelanticu, budući da je između njih stala jedna djevojka. Nadalje, naveo je da su i svjedoci A.L., Š.G. i R.M. iznoseći svoja neposredna i posredna saznanja potvrdili su činjenične navode iz izreke pobijanog rješenja. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije prihvatio iskaz apelantice i svjedokinje A.M., koja je predložena od strane apelantice. Naime, naveo je da njihovi iskazi nisu imali za cilj objektivno utvrđivanje činjenica i očito su bili sračunati sa namjerom da se apelantica oslobodi krivnje. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da iz sadržaja prvostupanjskog spisa, te zapisnika sa usmenog pretresa proizlazi da su okrivljeni prilikom pozivanja na usmeni pretres kao i na samom pretresu poučeni i upoznati o pravima koja imaju tijekom postupka, a koja su propisana odredbom članka 5. Zakona o prekršajima. Nakon upozorenja okrivljeni su se izjasnili da su razumjeli svoja prava, da im nije potrebno dodatno vrijeme za pripremu odbrane, te nisu tražili odlaganje pretresa. Zatim je apelantica predložila da se u svojstvu svjedoka sasluša A.M., što je od strane prvostupanjskog suda i prihvaćeno. Imajući to u vidu, Kantonalni sud je naveo da ne stoje navodi iz apelantičinog priziva da je povredama postupka od strane prvostupanjskog suda povrijeđeno njeno pravo na odbranu i da je prekršena Europska konvencija o ljudskim pravima. Apelacioni navodi
4. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica je istakla da joj nije ostavljena mogućnost da se pripremi za iznošenje odbrane s obzirom na kratko razdoblje od izvršenja prekršaja do održavanja ročišta. Dalje, je apelantica osporavala ocjenu iskaza svjedoka S. B. i Š.G., te je navela da se iz tih iskaza nije moglo utvrditi da je apelantica vrijeđala prvookrivljenog. Pored toga, istakla je da sud nije cijenio iskaz oštećene A.M. koja je bila jedini očevidac događaja.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su Kantonalni sud, kao i prvostupanjski sud, u obrazloženju svojih odluka dali jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitetu zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. travnja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke dao razloge u pogledu ocjene izvedenih dokaza, o čemu se izjasnio i drugostupanjki sud povodom apelantičinog priziva protiv prvostupanjske odluke, tako da Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. U pogledu apelantičinih navoda da joj nije ostavljena mogućnost da se pripremi za iznošenje odbrane, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud, odlučujući o identičnim navodima, u obrazloženju osporene odluke dao jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, u čemu Ustavni sud, također, ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević