Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3981/19 (M. O.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 72
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3981/19
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 3981/19, rješavajući apelaciju Majde Osmanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Majda Osmanović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 659234 18 Gži.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje izvršnog postupka u predmetu broj 65 0 I 659234 18 Gži u skladu sa članom II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Majda Osmanović (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Samija Hasanagić, advokat iz Tuzle, podnijela je 28. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 65 0 I 659234 18 Gži.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 23. decembra 2019. godine je od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatražen odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. januara 2020. godine, a Općinski sud 9. januara 2020. godine.
4. Ustavni sud je 22. decembra 2020. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je posredstvom punomoćnika 17. jula 2017. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Federacije BiH na osnovu Rješenja JU Centar za socijalni rad Banovići broj 05-35-209-6/06 R2 od 25. marta 2011. godine. Kao sredstvo izvršenja apelantica je predložila zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava, koje je predložila da se prebace na punomoćnikov tekući račun.
7. Općinski sud je zaključkom od 26. jula 2017. godine naložio apelantici posredstvom punomoćnika da u roku od osam dana sudu dostavi urednu i originalnu punomoć za zastupanje u kojoj bi bilo izričito naznačeno da se sredstva mogu prebaciti na račun punomoćnika, kao i dokaz da je apelanticin punomoćnik obveznik PDV-a s obzirom na to da to apelantica nije dostavila uz prijedlog za izvršenje u skladu sa članom 309. stav (1) Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 21. stav (1) Zakona o izvršnom postupku. Općinski sud je zaključkom upozorio apelanticu i na posljedice nepostupanja po nalogu suda u određenom roku.
8. Dalje proizlazi da apelantica nije postupila po zaključku suda u ostavljenom roku, te je Općinski sud rješenjem od 28. decembra 2017. godine predmetni izvršni postupak obustavio. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantica posredstvom punomoćnika primila zaključak suda 6. novembra 2017. godine, te da do donošenja rješenja o obustavljanju postupka nije postupila po zaključku. Općinski sud je dalje citirao odredbe člana 63. st. (3) i (4) Zakona o izvršnom postupku (kojima je propisano obustavljanje izvršenja). Navedeno je da apelantica u ostavljenom roku nije postupila po nalogu suda, a upozorena je na posljedice nepostupanja, te je Općinski sud u skladu sa članom 336. stav (3) Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 21. stav (1) i članom 39. stav (6) obustavio izvršni postupak.
9. Protiv navedenog rješenja apelantica je podnijela žalbu i predmet je 16. februara 2018. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.
10. Dalje proizlazi da je predmetni postupak u toku i da se pred Kantonalnim sudom vodi pod brojem 65 0 I 659234 18 Gži.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelantica navodi da su predmet izvršenja potraživanja koja su joj priznata po osnovu socijalne zaštite, te da je uz prijedlog za izvršenje dostavljena punomoć za zastupanje koja je, pored vođenja postupka, obuhvaćala i ovlaštenje za naplatu glavnog duga i troškova postupka na transakcijski račun advokatske kancelarije. Navodi da je Općinski sud zaključkom od 26. jula 2017. godine naložio da dostavi urednu i originalnu punomoć za zastupanje u kojoj bi bilo izričito naglašeno da se sredstava mogu prebaciti na račun punomoćnika, kao i dokaz o registraciji u Registar PDV obveznika. Apelantica je istakla da se njen punomoćnik na zaključak suda očitovala podneskom, koji je sudu dostavljen protekom roka od osam dana, ali u okviru roka od 15 dana iz člana 63. stav (3), a u vezi sa članom 8. stav (3) Zakona o izvršnom postupku. Ukazala je da je u podnesku navela da je uz prijedlog za izvršenje već dostavila sve što je naloženo zaključkom, ali da je sud 28. decembra 2017. godine donio rješenje kojim je obustavio predmetni izvršni postupak. Apelantica je istakla da je protiv rješenja Općinskog suda o obustavljanju postupka podnijela žalbu, te da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom.
b) Odgovori na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da u postupku nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva.
13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da prema starosti inicijalnog akta predmet nije u planu za rješavanje za tekući kvartal, te smatra da pred drugostepenim sudom nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva.
14. Ustavni sud je 22. decembra 2020. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju da je postupak u toku pred tim sudom.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
16. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
20. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
22. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
25. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi: Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...]
26. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
27. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
28. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. g.).
Period koji treba uzeti u obzir
29. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 17. jula 2017. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, period koji traje tri i po godine.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, te činjenicu da je rješenjem Općinskog suda predmetni postupak obustavljen u početnoj fazi iz procesnih razloga, te da se predmet nalazi na rješavanju po žalbi pred drugostepenim sudom, Ustavni sud smatra da se radi o jednostavnom postupku.
31. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak za apelanticu od većeg značaja jer pokušava da realizira prava koja su joj utvrđena rješenjem Centra za socijalni rad. Analizirajući dalje apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantica posredstvom punomoćnika, advokata kao stručnog lica, pokrenula predmetni izvršni postupak pred nadležnim Općinskim sudom. Ustavni sud, dalje, zapaža da je Općinski sud apelanticu posredstvom punomoćnika promptno, devet dana nakon pokretanja postupka, zaključkom od 26. juna 2017. godine pozvao da uredi i dopuni prijedlog za izvršenje. Ustavni sud, dalje, zapaža da apelantica nije u ostavljenom roku postupila po nalogu suda iako je zaključak uredno primila 6. novembra 2017. godine, što je za posljedicu imalo da Općinski sud rješenjem od 28. decembra 2017. godine obustavi predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da je obustavljanje postupka uzrokovano propustom apelanticinog punomoćnika da u ostavljenom roku postupi po nalogu Općinskog suda i dopuni i uredi prijedlog za izvršenje na traženi način, odnosno da je apelantica u određenoj mjeri svojim ponašanjem doprinijela toku i dužini trajanja predmetnog postupka.
32. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u relativno razumnim rokovima preduzimao procesne radnje, da nije imao dužih perioda neopravdane pasivnosti, te da je postupao u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Nadalje, ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud dvije godine i 11 mjeseci nije odlučio o podnesenoj žalbi, što u konkretnom slučaju predstavlja dug period pasivnosti u postupku koji je po zakonu hitne prirode i koji je od značaja za apelanticu jer nastoji da realizira prava iz socijalne zaštite. Kao opravdanje za tako dug period pasivnosti Kantonalni sud je naveo da prema starosti inicijalnog akta predmet nije u planu za rješavanje za tekući kvartal. U vezi s tim Ustavni sud napominje da preopterećenost suda velikim brojem predmeta prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za nepostupanje po podnesenoj žalbi u periodu od dvije godine i 11 mjeseci jer javna vlast ima dužnost organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje. Imajući u vidu sve pojedinosti konkretnog slučaja, kao i teškoće s kojima se susreću redovni sudovi u pogledu rješavanja velikog broja predmeta, Ustavni sud zaključuje da te teškoće nisu bile takve prirode da opravdano uzrokuju potpuno pasivno ponašanje suda u vremenskom periodu od dvije godine i 11 mjeseci. Tako dug period potpune pasivnosti Kantonalnog suda, u postupku koji je po zakonu hitne prirode i od naročitog značaja za apelanticu jer nastoji da realizira prava po osnovu socijalne zaštite, predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje.
33. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelanticinog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
35. S obzirom na odluku u ovom predmetu, činjenicu da je apelantica u određenoj mjeri svojim postupcima utjecala na tok i dužinu predmetnog izvršnog postupka, Ustavni sud smatra da je nalaganje predsjedniku Kantonalnog suda da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog izvršnog postupka i da o tome u određenom roku obavijesti Ustavni sud odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada Kantonalni sud u predmetu, koji je po zakonu hitne prirode i od naročitog značaja za apelanticu, nije donio drugostepenu odluku dvije godine i 11 mjeseci, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio prihvatljive razloge za tako dug period potpune pasivnosti, koji je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje.
37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević