Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4423/19 (N. K.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4423/19

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 4423/19, rješavajući apelaciju Nadežde Kelave, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Nadežda Kelava.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 406283 14 I.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici Nadeždi Kelavi isplati iznos od 700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje izvršnog postupka u predmetu broj 65 0 I 406283 14 I u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nadežda Kelava (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tešnja, koju zastupa Samija Hasanagić, advokat iz Tuzle, podnijela je 15. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 I 406283 14 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 11. decembra 2019. godine zatražen je odgovor na apelaciju od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), a 29. septembra 2020. godine odgovor na apelaciju zatražen je od Vlade Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vlada).

3. Odgovor na apelaciju Općinski i Kantonalni sud su dostavili 23. decembra 2019. godine, a Vlada 16. oktobra 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 8. januara 2014. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Federacije BiH na osnovu izvršne isprave Rješenja JU Centar za socijalni rad Tešanj broj 06-35-344-1/07 od 17. maja 2010. godine. Kao sredstvo izvršenja apelantica je predložila zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na određenim transakcijskim računima detaljno navedenim u prijedlogu za izvršenje.

6. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 406283 14 I od 28. januara 2014. godine. Protiv rješenja o izvršenju izvršenik je 31. januara 2014. godine izjavio prigovor, te je Općinski sud 22. aprila 2014. godine apelantici dostavio prigovor na odgovor. Apelantica je odgovor na prigovor Općinskom sudu dostavila 25. aprila 2014. godine. Općinski sud je rješenjem od 30. septembra 2014. godine izvršenikov prigovor usvojio, izvršni postupak obustavio i rješenje o izvršenju od 28. januara 2014. godine stavio van snage. Apelantica je 13. oktobra 2014. godine protiv rješenja kojim je usvojen izvršenikov prigovor podnijela žalbu. Dalje proizlazi da je apelanticin predmet 24. maja 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

7. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 I 406283 17 Gži od 9. decembra 2019. godine apelanticinu žalbu uvažio, prvostepeno rješenje je preinačeno na način da je izvršenikov prigovor djelimično usvojen, rješenje o izvršenju Općinskog suda od 28. januara 2014. stavljeno van snage u dijelu izvršenja na novčanim sredstvima preko 548,75 KM, dok je u preostalom dijelu izvršenikov prigovor odbijen kao neosnovan i rješenje o izvršenju održano na snazi. Rješenjem Kantonalnog suda obavezan je izvršenik da apelantici nadoknadi troškove za sastavljanje žalbe u određenom novčanom iznosu.

8. Dalje proizlazi da rješenje Kantonalnog suda od 9. decembra 2019. godine nije dostavljeno banci na provođenje, te da je postupak u toku pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantica je u apelaciji navela tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je navela da joj je zbog dužine njegovog trajanja povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelantica ističe da su predmet izvršenja potraživanja koja su joj priznata po osnovu socijalne zaštite. Izvršnom ispravom priznato joj je pravo na novčane naknade po osnovu invalidnosti, te dodatka za njegu i pomoć od strane drugog lica, koje izvršenik nije isplaćivao u skladu s izvršnom ispravom, već je nezakonito i neosnovano od dana priznanja prava zaključno sa junom 2012. godine tu naknadu isplaćivao u umanjenim iznosima.

b) Odgovori na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da nije povrijedio apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva.

11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je ukazao da je donošenjem rješenja od 9. decembra 2019. godine postupak pred tim sudom dovršen. Kantonalni sud je kao opravdanje za dužinu trajanja postupka naveo da je svaki sudija u Građanskom odjeljenju zadužen sa približno 900 predmeta, od kojih su većina po zakonu hitni, te da se prednost daje najstarijim predmetima koji su obuhvaćeni Planom rješavanja predmeta jer se predmeti rješavaju hronološki. Kantonalni sud smatra da nije povrijedio apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva.

12. U odgovoru na apelaciju Vlada je istakla da Ministarstvo nije od poslovne banke primilo rješenje Kantonalnog suda od 9. decembra 2019. godine. S ciljem izvršenja navedenog rješenja Ministarstvo je kontaktiralo poslovnu Union banku d.d. Sarajevo, te je utvrđeno da banka od suda nikada nije primila navedeno rješenje Kantonalnog suda. Vlada smatra da nije povrijedila apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

14. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

18. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

20. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede njenog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

23. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995).

25. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir

26. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 8. januara 2014. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, period koji traje približno sedam godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom postupku.

28. Analizirajući apelanticino ponašanje Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja postupka, koji je za nju od većeg značaja, jer pokušava da realizira potraživanja utvrđena izvršnom ispravom nadležnog Centra za socijalni rad.

29. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio u razumnom roku 20 dana nakon što je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje. Ustavni sud, dalje, zapaža da je izvršenik protiv rješenja o izvršenju izjavio prigovor, te da je Općinski sud o izjavljenom pravnom lijeku donio odluku nakon pet mjeseci, što se u okolnostima konkretnog slučaja ne može smatrati nerazumno dugim periodom pasivnosti. Ustavni sud, dalje, zapaža da je apelantica protiv rješenja kojim je usvojen izvršenikov prigovor podnijela žalbu 25. aprila 2014. godine, te da je Općinski sud predmet na postupanje Kantonalnom sudu dostavio 24. maja 2017. godine, tj. tri godine nakon što je apelantica podnijela pravni lijek, što u konkretnom slučaju predstavlja nerazumno dug period pasivnosti koji je u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. Dakle, Općinski sud je na početku postupka procesne radnje preduzimao ažurno i u razumnim rokovima, ali je nakon podnošenja žalbe protiv rješenja kojim je usvojen izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju Općinski sud imao duži period neopravdane pasivnosti koji nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

30. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud o podnesenoj žalbi donio odluku 9. decembra 2019. godine, tj. dvije godine i sedam mjeseci nakon što mu je predmet dostavljen na postupanje. Pasivnost u postupanju Kantonalni sud opravdava velikim brojem predmeta kojima je zadužen svaki sudija u Građanskom referatu. Ustavni sud podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, da preopterećenost suda velikim brojem predmeta ne oslobađa redovni sud obaveze da u izvršnom postupku postupa efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Odlučujući u drugom stepenu, Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 I 406283 17 Gži od 9. decembra 2019. godine apelanticinu žalbu uvažio i prvostepeno rješenje je preinačeno na način naveden u činjeničnom dijelu odluke. Ustavni sud zapaža da navedeno rješenje Kantonalnog suda godinu dana nakon njegovog donošenja nije dostavljeno nadležnoj banci na daljnje provođenje.

31. Imajući u vidu sve navedene okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da je neblagovremeno procesuiranje apelanticine žalbe od strane Općinskog suda, te odlučivanje Kantonalnog suda o žalbi dvije godine i sedam mjeseci u odlučujućoj mjeri doprinijelo dužini trajanja postupka u kojem apelantica približno sedam godina nakon njegovog pokretanja nije realizirala svoja potraživanja utvrđena izvršnom ispravom upravnog organa jer rješenje Kantonalnog suda godinu dana nakon njegovog donošenja nije dostavljeno nadležnoj banci na provođenje.

32. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelanticinog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantici Nadeždi Kelavi treba isplatiti iznos od 700,00 KM.

35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Općinski sud u postupku imao period neopravdane pasivnosti u trajanju od tri godine, koliko mu je bilo potrebno da apelanticinu žalbu procesuira i dostavi Kantonalnom sudu na odlučivanje, te neopravdana pasivnost Kantonalnog suda kojem je bio potreban period od dvije godine i sedam mjeseci da donese drugostepenu odluku, što u konkretnom slučaju, u postupku koji je po zakonu hitne prirode i traje približno sedam godina, predstavlja postupanje koje je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje.

38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4423/19 (N. K.) | Sudska praksa | Aktio