Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3548/19 (F. O.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3548/19
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 3548/19, rješavajući apelaciju Ferida Omanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Ferid Omanovića zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Bugojnu kao predmet broj 46 0 I 019377 10 I, koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 I 019377 19 Gži 5 od 8. januara 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ferid Omanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna podnio je 11. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 46 0 I 019377 10 I, a koji je poslije podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 I 019377 19 Gži 5 od 8. januara 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 7. oktobra 2019. i 19. maja 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 14. oktobra 2019. i 5. juna 2020. godine dostavio odgovore na apelaciju.
4. Ustavni sud je 22. decembra 2020. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
6. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv PPUD „Imra“ d.o.o. Kopčić, Bugojno (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu Presude Kantonalnog suda broj 06 0 P 002037 09 Gž od 29. aprila 2010. godine.
7. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 46 0 I 019377 10 I od 1. oktobra 2010. godine kojim je određeno da će se izvršenje provesti pljenidbom izvršenikovih novčanih sredstava u UniCredit banci d.d., Union banci d.d. i Intesa SanPaolo banci BiH d.d. i prenosom sredstava na apelantov račun.
8. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud proizlazi da je pravomoćno rješenje o izvršenju dostavljeno UniCredit banci d.d. Mostar 28. oktobra 2010. godine, uz napomenu da rješenje proslijedi i drugim bankama iz rješenja ukoliko ne bude sredstava u toj banci.
9. Iz odgovora na apelaciju također proizlazi da je Općinski sud 20. maja 2011. godine dobio obavijest od UniCredit banke d.d. da na izvršenikovom računu nema sredstava i da je rješenje svrstano u red čekanja prema zakonskim prioritetima.
10. Osim toga, podnescima od 27. maja i 17. juna 2011. godine Union banka d.d. Sarajevo i Intesa SanPaolo banka d.d. su obavijestile sud da na izvršenikovom računu nema sredstava, a o čemu je obaviješten i apelant dopisima suda od 30. juna i 7. jula 2011. godine.
11. Apelant je Ustavnom sudu podnio apelaciju, između ostalog, zbog naprijed navedene dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, koja je zavedena pod brojem AP 1126/12. Odlučujući o podnesenoj apelaciji Ustavni sud je na sjednici Velikog vijeća održanoj 17. septembra 2014. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti i meritumu kojom je, između ostalog, djelimično usvojio navedenu apelantovu apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Općinskom sudu pod brojem 46 0 I 019377 10 I, te je naložio Općinskom sudu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 46 0 I 019377 10 I u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1126/12 od 17. septembra 2014. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
Predmetni postupak
12. Općinski sud je nakon odluke Ustavnog suda zatražio od banaka da se izjasne da li je bilo promjena na računu izvršenika i da obavijeste sud zašto ne postupaju po odredbama Uputstva o otvaranju i zatvaranju računa za obavljanje platnih transakcija i vođenje evidencije, u kojem je, između ostalog, navedeno da će račun za obavljanje registriranih djelatnosti na kojem nije bilo prometa u periodu od 12 mjeseci neprekidno banka zatvoriti i o zatvaranju računa obavijestiti njegovog vlasnika.
13. Intesa SanPaolo banka d.d. je 26. decembra 2014. godine obavijestila Općinski sud da na računu izvršenika nema sredstava za realizaciju prispjelih obaveza, a da je rješenje zavedeno u redoslijed prioriteta prinudne naplate. Isti dopis je 29. decembra 2014. godine Općinskom sudu dostavila i UniCredit banka d.d. Union Banka d.d. je dopisom od 26. decembra 2014. godine obavijestila Općinski sud da je račun izvršenika zatvoren u toj banci shodno navedenom uputstvu.
14. Općinski sud je 16. decembra 2014. godine putem zaključka pozvao apelanta da predloži drugi predmet – sredstvo izvršenja.
15. Općinski sud je 28. januara 2015. godine putem zaključka pozvao apelanta da uredi prijedlog kojim mijenja predmet ili sredstvo izvršenja.
16. Nakon što je apelant 17. februara 2015. godine dostavio uređen prijedlog za izvršenje, Općinski sud je donio rješenje od 13. marta 2015. godine kojim je djelimično prihvatio apelantov prijedlog i dopustio izvršenje na pokretnim stvarima koje su decidirano navedene u rješenju i na nekretninama upisanim u zk. ul. 1293 k. o. Kopčić, dok je s preostalim dijelom prijedloga za izvršenje apelant odbijen. Općinski sud je istog dana donio zaključak kojim je odredio zabilježbu predmetnog rješenja u zemljišnoj knjizi.
17. Na predmetno rješenje apelant je 23. februara 2015. godine uložio prigovor, dok je 25. marta 2015. godine uložen i prigovor izvršenika.
18. Odlučujući o prigovorima apelanta i izvršenika, Općinski sud je 3. juna 2015. godine donio rješenje kojim su odbijeni njihovi prigovori i predmetno rješenje ostavljeno na snazi.
19. Na navedeno rješenje apelant je 11. juna 2015. godine podnio žalbu, a izvršenik 6. jula 2015. godine.
20. Općinski sud je žalbe dostavio na odgovor strankama.
21. Općinski sud je zaključkom od 9. jula 2015. godine naložio sudskom izvršiocu da izađe na adresu izvršenika koja je označena u prijedlogu za izvršenje i da izvrši popis, zapljenu i procjenu njegovih pokretnih stvari.
22. Predmetni spis je 9. jula 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.
23. Odlučujući o žalbama apelanta i izvršenika, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 46 0 I 019377 15 Gži od 23. septembra 2015. godine kojim je odbio žalbe stranaka, te je potvrdio rješenje prvostepenog suda od 3. juna 2015. godine.
24. U međuvremenu sudski izvršilac je izašao na lice mjesta – na adresu izvršenika koja je označena u prijedlogu za izvršenje i tom prilikom konstatirao da nije pronašao pokretnu imovinu koja bi mogla biti popisana u svrhu provođenja izvršenja.
25. Dopisom od 15. jula 2015. godine Općinski sud je obavijestio apelanta o radnjama koje je preduzeo sudski izvršilac, te je upoznao apelanta da može predložiti ponovno provođenje radnji ili novi predmet i sredstvo izvršenja.
26. Apelant je 3. augusta 2015. godine Općinskom sudu dostavio odgovor na dopis.
27. Apelant je 7. septembra 2015. godine dostavio prijedlog za ponovno provođenje pljenidbe.
28. Zaključkom od 29. septembra 2015. godine Općinski sud je naložio sudskom izvršiocu da shodno apelantovom prijedlogu za ponovno provođenje pljenidbe i da izvrši popis pokretnih stvari izvršenika.
29. Sudski izvršilac je 6. oktobra 2015. godine sačinio zapisnik u kojem je navedeno da je na adresi zatekao E. Š. koji je zakonski zastupnik izvršenika i da je tom prilikom utvrdio da na navedenoj adresi nema nikakve pokretne imovine koja je vlasništvo izvršenika, te da je u nekoliko navrata vršena provala u firmu ,,Imra“ i da je većina imovine otuđena.
30. Općinski sud je donio rješenje od 17. novembra 2015. godine kojim je obustavio provođenje izvršenja na pokretnim stvarima izvršenika, dok je u preostalom dijelu nastavio s postupkom izvršenja, na koje rješenje je apelant 26. novembra 2015. godine uložio prigovor.
31. Odlučujući o apelantovom prigovoru, Općinski sud je donio rješenje od 15. februara 2016. godine kojim je predmetni prigovor odbijen, a na koje je apelant 26. februara 2016. godine uložio žalbu.
32. Općinski sud je žalbu dostavio izvršeniku na odgovor, te je spis uputio Kantonalnom sudu, koji je odbio predmetnu žalbu kao neosnovanu i potvrdio rješenje prvostepenog suda od 15. februara 2016. godine.
33. Apelant je 28. aprila 2016. godine uložio reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda koju je zbog neurednosti zaključkom od 5. maja 2016. godine Općinski sud vratio na uređenje apelantu, a nakon što je dostavljena uređena revizija, Općinski sud ju je dostavio Vrhovnom sudu FBiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).
34. Odlučujući o apelantovoj reviziji, Vrhovni sud ju je odbacio svojim Rješenjem broj 46 0 1 019377 16 Rev od 4. oktobra 2016. godine.
35. Općinski sud je 16. decembra 2016. godine obavijestio Kantonalni porezni ured Novi Travnik i UniCredit banku d.d. Sarajevo, kao hipotekarne povjerioce na nekretnini koja je predmet izvršenja, shodno odredbama člana 40. stav 1. ZIP-a, te je 6. januara 2017. godine održao ročište radi određivanja vještačenja u pogledu procjene tržišne vrijednosti nekretnine koja je predmet prodaje.
36. Apelant je na ime predloženog vještačenja predujmio iznos od 100,00 KM. Općinski sud je zaključkom od 26. januara 2017. godine odredio vještačenje po vještaku geodetske struke radi identifikacije predmetne nekretnine. Vještak je svoj nalaz dostavio 7. februara 2017. godine.
37. Nakon dostavljanja predmetnog nalaza, Općinski sud je održao ročište radi određivanja građevinskog vještačenja, nakon čega je apelant platio iznos od 150,00 KM na ime navedenog vještačenja, te je Općinski sud zaključkom od 18. aprila 2017. godine odredio vještačenje po vještaku građevinske struke. Vještak je 8. maja 2017. godine dostavio nalaz koji je Općinski sud dostavio strankama na upoznavanje i davanje eventualnih primjedbi. Izvršenik je 2. juna 2017. godine iznio svoje primjedbe u podnesku sudu. Općinski sud je radi razjašnjenja spornih činjenica održao ročište 11. jula 2017. godine.
38. Općinski sud je 29. augusta 2017. godine donio zaključak o prvoj prodaji predmetne nekretnine, u kojem je naznačeno i upisano založno pravo.
39. Općinski sud je 2. oktobra i 2. novembra 2017. godine održao ročišta za prodaju predmetne nekretnine, koja je proglasio neuspjelim.
40. Općinski sud se, u međuvremenu, obratio Kantonalnom poreznom uredu Novi Travnik i UniCredit banci d.d. Sarajevo s obzirom na upisanu zakonsku hipoteku u iznosu od 102.568,04 KM rješenjem od 23. septembra 2009. godine, te upisanu hipoteku po osnovu osiguranja ugovora o kreditu u iznosu od 30.000,00 KM od 28. maja 2002. godine.
41. Na trećem ročištu koje je održano 17. januara 2018. godine apelant se javio kao kupac za predmetnu nekretninu. Općinski sud ga je upozorio da je dužan izvršiti uplatu predujma na ime učešća na licitaciji, što je apelant odbio uplatiti, te je Općinski sud i treću prodaju proglasio neuspjelom.
42. Općinski sud je 18. januara 2018. godine donio rješenje kojim je obustavljen izvršni postupak popisom i prodajom nekretnine izvršenika označene kao k. č. 387/8 iz zk. 71. 1293 k. o. Kopčići i u odnosu na nekretninu ukinuo sve provedene izvršne radnje shodno odredbama člana 95. stav 1. ZIP-a.
43. Na rješenje kojim je izvršni postupak obustavljen na predmetnoj nekretnini apelant je 29. januara 2018. godine uložio prigovor.
44. Odlučujući o apelantovom prigovoru, Općinski sud je 20. marta 2018. godine donio rješenje kojim je prigovor odbio.
45. Odlučujući o apelantovoj žalbi u predmetima br. 46 0 I 019377 10 I i 46 0 I 058857 16 I 2, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 46 0 I 019377 18 Gži 3 kojim je ukinuo rješenje prvostepenog suda od 20. marta 2018. godine i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje.
46. Općinski sud je 26. jula 2018. godine donio rješenje kojim je usvojio apelantov prigovor i rješenje suda od 18. januara 2018. godine je stavio van snage.
47. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je apelant izjavio žalbu na rješenje kojim je udovoljeno njegovom prigovoru.
48. Općinski sud je posebnim zaključkom od 26. jula 2018. godine pozvao apelanta da u roku od 15 dana predloži drugi predmet i sredstvo izvršenja.
49. Općinski sud je spis ponovo dostavio Kantonalnom sudu, koji je 16. oktobra 2018. godine donio Rješenje broj 46 0 I 019377 18 Gži 4 kojim je apelantovu žalbu odbacio kao nedopuštenu.
50. Apelant je 9. novembra 2018. godine ponovo uložio reviziju Vrhovnom sudu, koju je Vrhovni sud svojim Rješenjem broj 46 0 I 019377 18 Rev 2 od 7. maja 2019. godine odbacio.
51. Općinski sud je u predmetu broj 46 0 I 019377 10 I i 46 0 I 058857 16 1 2 donio rješenje od 18. septembra 2019. godine kojim je izvršni postupak obustavio i ukinuo sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je posebnim zaključkom od 26. jula 2018. godine pozvao apelanta da u roku od 15 dana predloži drugi predmet i sredstvo izvršenja, te da je apelant 7. augusta 2018. godine Općinskom sudu dostavio podnesak koji je naslovio kao predmet i sredstvo izvršenja, u kojem navodi da su neprihvatljivi navodi suda da se na označenoj parceli nije mogao provesti izvršni postupak jer je iz stanja spisa evidentno da izvršenik ne posjeduje nikakvu drugu imovinu podobnu za izvršenje, osim predmetne parcele, pa se izvršni postupak i mora okončati na njoj. Dalje je navedeno da je apelant 6. septembra 2019. godine u predmetni spis dostavio zahtjev za pokretanje izvršnog postupka na istoj nekretnini na kojoj je vođen postupak prodaje, i to k. č. 387/8 iz zk. ul. 1293 k. o. Kopčić, navodeći da obustavljanje izvršenja ne sprečava tražioca izvršenja da pokrene novi postupak. Dalje je navedeno da je Općinski sud, imajući u vidu da je treće ročište za prodaju nekretnine označene kao k. č. 387/8 i zk. ul. 1293 k. o. Kopčić proglašeno neuspjelim, pozvao apelanta da predloži drugi predmet – sredstvo izvršenja shodno odredbama člana 8. stav 3. ZIP-a. Dalje je navedeno da apelant nije postupio po zaključku suda, već da je u podnesku od 7. augusta 2018. godine naveo da je općepoznata stvar da izvršenik nema drugog predmeta – sredstva izvršenja na kojem bi se moglo provesti izvršenje, osim naprijed navedene nekretnine. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je ukazao da je, cijeneći da apelant nije predložio novi predmet – sredstvo izvršenja, zbog nemogućnosti daljnjeg postupanja, shodno odredbama člana 63. stav 3. ZIP-a donio rješenje kojim je izvršni postupak obustavio i ukinuo sve provedene izvršne radnje, pri tome cijeneći apelantov zahtjev od 6. septembra 2019, godine kao zahtjev za ponovno provođenje izvršenja na nekretnini na kojoj je vođen postupak izvršenja. U vezi s tim je navedeno da apelant i sam navodi u svom podnesku od 6. septembra 2019. godine, a što je i sud ranije tokom postupka istakao, da po okončanju izvršenja na predmetnoj nekretnini može pokrenuti novi postupak izvršenja, što podrazumijeva vođenje novog izvršnog postupka, a nikako podnošenje zahtjeva na već postojeći izvršni predmet, što je učinio u svom zahtjevu od 6. septembra 2019. godine.
52. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je apelant 25. septembra 2019. godine uložio prigovor, koji je Općinski sud dostavio suprotnoj strani na odgovor.
53. Općinski sud je 13. novembra 2019. godine u ovom izvršnom predmetu donio rješenje kojim je odbio apelantov prigovor, na koje je apelant 21. novembra 2019. godine izjavio žalbu, koju je taj sud dostavio suprotnoj strani na odgovor.
54. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je 19. decembra 2019. godine predmetni spis uputio drugostepenom sudu na odlučivanje o žalbi.
55. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 46 0 I 019377 19 Gži 5 od 8. januara 2020. godine kojim je odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno Rješenje Općinskog suda broj 46 0 I 019377 10 I od 13. novembra 2019. godine kojim je apelantov prigovor odbijen kao neosnovan.
56. Apelant je 27. januara 2020. godine ponovo uložio posebno prigovor, a zatim 13. februara 2020. godine i reviziju.
57. Općinski sud je 20. marta 2020. godine donio rješenje kojim se apelantov prigovor odbacuje kao nedopušten.
58. Odlučujući o apelantovoj reviziji, Vrhovni sud je 12. maja 2020. godine donio Rješenje broj 46 0 I 019377 20 Rev 3 kojim je reviziju odbacio.
59. Općinski sud je 16. juna 2020. godine strankama dostavio rješenje Vrhovnog suda.
60. Prema stanju u spisu postupak je okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
61. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da Odluka Ustavnog suda broj AP 1126/12 nije izvršena, kao i da sudovi čine sve da obustave postupak, te da štite izvršenika. Ističe da nekretnina nad kojom je vršen izvršni postupak nije opterećena hipotekom od strane Central Profit banke, a ni od Porezne uprave, što je, prema apelantu, u toku postupka i utvrđeno te da se sud neopravdano poziva na navedene hipoteke. Ukazuje da obustavljanje postupka ne dolazi u obzir jer ne postoje osnove za to. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
62. Općinski sud je u odgovorima na apelaciju vrlo detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da se na osnovu izloženih radnji može vidjeti kontinuiran rad u predmetnom postupku i da je preduzeo sve pravne radnje koje je mogao preduzeti. Ukazuje da je apelant čestim podnescima i prigovorima, te žalbama po kojima su više puta postupali Kantonalni i Vrhovni sud, sam nepotrebno odugovlačio postupak i onemogućavao da se on okonča u skorije vrijeme.
V.Relevantni propisi
63. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 63.
Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
(5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor provođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.
(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti. (7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
64. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
65. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
66. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 46 0 I 019377 19 Gži 5 od 8. januara 2020. godine. U vezi s tim Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
67. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
68. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
69. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
70. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
71. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
72. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
73. Ustavni sud ističe da je za jedan period na koji se apelacijom ukazuje u pogledu dužine trajanja izvršnog postupka već donesena konačna i obavezujuća odluka (vidi Odluku Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP 1126/12 od 17. septembra 2014. godine, dostupnu na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1497/08 od 8. decembra 2010.godine, tač. 42. i 43, dostupnu na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u konkretnom predmetu razmatrati period od donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 1126/12 od 17. septembra 2014. godine pa do donošenja odluke kojom je predmetni izvršeni postupak okončan. Dakle, period od oko pet godina i četiri mjeseca.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
74. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud zapaža da je u toku postupka došlo do promjene predmeta i sredstva izvršenja, zatim vršena su vještačenja po vještacima građevinske i geodetske struke, pa Ustavni sud nalazi da se radi o složenijem postupku. S obzirom na to da se u predmetnom postupku radi o namirenju novčanog potraživanja, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od značaja za apelanta.
75. Analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka i ponašanje redovnih sudova u relevantnom periodu, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon donošenja predmetne Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 1126/12 od 17. septembra 2014. godine u primjerenim rokovima preduzimao zaista veći broj procesnih radnji u nastojanju da provede predmetno rješenje o izvršenju. Naime, nakon odluke Ustavnog suda Općinski sud je u razumnom roku zatražio od banaka da se izjasne da li je bilo promjena na računu izvršenika i da obavijeste sud zašto ne postupaju po Uputstva o otvaranju i zatvaranju računa za obavljanje platnih transakcija i vođenje evidencije. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je nakon obavijesti od banaka da na računu izvršenika nema sredstava za realizaciju prispjelih obaveza, te da je rješenje zavedeno u redoslijed prioriteta prinudne naplate, odnosno da, imajući u vidu da je postupljeno shodno navedenom uputstvu, te da je račun izvršenika zatvoren, Općinski sud pozvao apelanta da predloži drugi predmet – sredstvo izvršenja, te da je u periodu kraćem od mjesec dana dozvolio izvršenje na drugom predmetu i sredstvu izvršenja. Ustavni sud, dalje, zapaža da je Općinski sud u dva navrata bezuspješno pokušavao da popiše pokretnu imovinu izvršenika, zatim da je tokom postupka zakazivao ročišta radi određivanja vještačenja u pogledu procjene tržišne vrijednosti nekretnine, zatim ročište radi određivanja građevinskog vještačenja, a zatim i u dva navrata bezuspješno provodio ročišta za prodaju izvršenikove nekretnine. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u nastavku postupka, odnosno nakon održavanja trećeg ročišta počinio procesni propust, zbog čega mu je Kantonalni sud, uvažavajući apelantovu žalbu, ukinuo odluku kao nepravilnu i predmet vratio na ponovno odlučivanje, čime je u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. Međutim, u nastavku postupka Općinski sud je bez većih perioda pasivnosti kontinuirano provodio raspoložive procesne radnje s ciljem provođenja predmetnog rješenja o izvršenju, u skladu sa svojim obavezama da u izvršnom postupku postupa efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da su Kantonalni i Vrhovni sud svoje odluke donosili u razumnom rokovima. S druge strane, posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio neuredan prijedlog kojim mijenja predmet ili sredstvo izvršenja, te neurednu reviziju, te da ga je sud pozivao da uredi prijedlog, odnosno reviziju, po kojem nalogu je blagovremeno postupao, što je u određenoj, manjoj mjeri imalo utjecaja na dužinu trajanja postupka. Posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu Ustavni sud zaključuje da je postupak pred redovnim sudovima u relevantnom periodu trajao nešto duže od uobičajenog, ali i da su postojale i objektivne okolnosti koje su u odlučujućoj mjeri doprinijele dužini trajanja postupka, kao što su bezuspješni pokušaji pronalaska pokretnih stvari izvršenika, a zatim i bezuspješna prodaja nekretnine, što je u konačnici rezultiralo da je Općinski sud 18. septembra 2019. godine donio rješenje kojim je izvršni postupak obustavio i ukinuo sve provedene izvršne radnje, a koje je kao pravilno prihvatio i Kantonalni sud. Kako je Ustavni sud već istakao, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju nadležnih sudova nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
76. Na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Ostali navodi
77. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu došlo i do povrede navedenog prava.
VIII.Zaključak
78. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka imajući u vidu njegovu složenost, zatim objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, kao i činjenicu da su nadležni sudovi provodili veći broj procesnih radnji s ciljem okončanja postupka.
79. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
80. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević