Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1464/20 (P. G. i drugi)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1464/20

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 1464/20, rješavajući apelacije koje su podnijeli Pero Garić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije koje su podnijeli Pero Garić, Drago Filipović, Rajko Ramljak, Jerko Frmić, Dragan Stipović, Lucija Mihaljević, Ankica Botić, Milena Petrović, Ljiljana Stanić, Jelena Drmić, Antonija Badrov, Ivica Badrov, Jako Filipović, Slavica Natinić, Dragan Grebenar, Frano Drmić, Željo Ramljak, Anto Rajić, Vitomir Rajić, Stipo Raić, Ivo Blaž, Šime Grgić, Željko Šafradin, Zorko Čato, Frano Kovač, Mirko Krišto, Esad Kalčo, Ljuba Drmić i Anđelka Pavlović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnih postupaka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetima br. 65 0 P 465530 16 Gž, 65 0 P 505427 16 Gž, 65 0 P 504236 16 Gž i 65 0 P 505513 16 Gž.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnih postupaka u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Peri Gariću, Dragi Filipoviću, Rajku Ramljaku, Jerki Frmiću, Draganu Stipoviću, Luciji Mihaljević, Ankici Botić, Mileni Petrović, Ljiljani Stanić, Jeleni Drmić, Antoniji Badrov, Ivici Badrovu, Jaki Filipoviću, Slavici Natinić, Draganu Grebenaru, Frani Drmiću, Želji Ramljaku, Anti Rajiću, Vitomiru Rajiću, Stipi Raiću, Ivi Blažu, Šimi Grgiću, Željku Šafradinu, Zorku Čati, Frani Kovaču, Mirku Krišti, Esadu Kalči, Ljubi Drmić i Anđelki Pavlović isplati iznos od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnih postupaka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 1464/20

1. Pero Garić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, kojeg zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ d.o.o. Travnik, podnio je 14. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 465530 16 Gž.

2. Apelant je podnio tužbu Općinskom sudu u Sarajevu 8. marta 2013. godine protiv tužene (Federacije BiH – Vlade Federacije BiH) radi naplate potraživanja iz radnih odnosa (vrijednost predmeta spora 3.331,86 KM). Općinski sud u Sarajevu je 30. decembra 2015. godine donio presudu, protiv koje je tužena izjavila žalbu, nakon čega je predmetni spis 2. juna 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje. Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

AP 1467/20

3. Drago Filipović, Rajko Ramljak, Jerko Frmić, Dragan Stipović, Lucija Mihaljević, Ankica Botić, Milena Petrović, Ljiljana Stanić, Jelena Drmić, Antonija Badrov, Ivica Badrov, Jako Filipović, Slavica Natinić, Dragan Grebenar, Frano Drmić, Željo Ramljak, Anto Rajić, Vitomir Rajić, Stipo Raić, Ivo Blaž, Šime Grgić, Željko Šafradin, Zorko Čato, Frano Kovač i Mirko Krišto (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ d.o.o. Travnik, podnijeli su 14. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Kantonalnog suda broj 65 0 P 505427 16 Gž.

4. Apelanti su 16. marta 2015. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu u Sarajevu protiv tužene radi isplate (vrijednost predmeta spora 180.216,28 KM). Općinski sud u Sarajevu je 17. februara 2016. godine donio presudu, protiv koje je tužena izjavila žalbu, nakon čega je predmetni spis 22. aprila 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje. Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

AP 1468/20

5. Esad Kalčo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, kojeg zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ d.o.o. Travnik, podnio je 14. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Kantonalnog suda broj 65 0 P 504236 16 Gž.

6. Apelant je 7. oktobra 2013. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Travniku protiv tužene radi naknade štete (vrijednost predmeta spora 14.006,97 KM), nakon čega se Općinski sud u Travniku proglasio mjesno nenadležnim rješenjem od 3. marta 2015. godine i cjelokupan spis dostavio Općinskom sudu u Sarajevu kao mjesno nadležnom sudu. Općinski sud u Sarajevu je 29. februara 2016. godine donio presudu, protiv koje je tužena izjavila žalbu, nakon čega je predmetni spis 14. juna 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje. Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

AP 1472/20

7. Ljuba Drmić i Anđelka Pavlović (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Viteza, koje zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ d.o.o. Travnik, podnijele su 14. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Kantonalnog suda broj 65 0 P 505513 16 Gž.

8. Općinski sud u Travniku je Općinskom sudu u Sarajevu 20. maja 2016. godine dostavio na nadležnost predmet u pravnoj stvari apelantica protiv tužene radi potraživanja iz radnog odnosa po tužbi podnesenoj 5. marta 2013. godine (vrijednost predmeta spora 45.079,98 KM). Općinski sud u Sarajevu je 26. februara 2016. godine donio presudu, protiv koje je tužena izjavila žalbu, nakon čega je predmetni spis 3. juna 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje. Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

9. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je u periodu od 1. do 9. septembra 2020. godine da dostavi odgovore na apelacije.

10. Kantonalni sud je u periodu od 11. do 15. septembra 2020. godine dostavio odgovore na predmetne apelacije.

11. S obzirom na to da se sve navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji predmete br. AP 1464/20, AP 1467/20, AP 1468/20 i AP 1472/20, te da vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 1464/20.

III.Činjenično stanje

12. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

13. Apelanti su u periodu od 5. marta 2013. do 7. oktobra 2015. godine podnijeli tužbe općinskim sudovima protiv tužene radi utvrđenja solidarne obaveze i naplate potraživanja iz radnog odnosa po osnovu pravomoćnih presuda Općinskog suda u Travniku (donesenih u periodu od 2009. do 2013. godine), kojim je obavezan PS „Vitezit“ d.o.o. Vitez da apelantima, po osnovu prava iz radnog odnosa, isplati određene novčane iznose.

14. Općinski sud je u periodu od 30. decembra 2015. do 29. februara 2016. godine donio prvostepene presude kojim je utvrdio da je tužena solidarno odgovorna za obaveze stečajnog dužnika PS „Vitezit“ d.o.o. Vitez (koje su utvrđene pravomoćnim sudskim presudama Općinskog suda u Travniku), te ju je, kao solidarnog dužnika, obavezao da apelantima, na ime potraživanja iz radnih odnosa, za vremenski period preciziran izrekama prvostepenih presuda, isplati određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom i nadoknadi troškove predmetnih parničnih postupaka.

15. U obrazloženju prvostepenih presuda Općinski sud je naveo da je članom 5. stav (5) Zakona o stečajnom postupku propisano da, ako nadležni federalni ministar ne da svoju saglasnost (za otvaranje stečajnog postupka nad preduzećem koje se bavi proizvodnjom predmeta naoružanja i vojne opreme, tj. namjenskom proizvodnjom (a što je slučaj sa PS „Vitezit“ d.o.o. Vitez), za obaveze stečajnog dužnika solidarno odgovara Federacija. Općinski sud je naveo da je, imajući prednje u vidu, a budući da je nesporno da je predmetna saglasnost nad otvaranjem stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom uskraćena, nastala obaveza solidarne odgovornosti tužene za obaveze stečajnog dužnika, pa je predmetne tužbene zahtjeve našao osnovanim.

16. Predmetni spisi su u postupku po žalbama izjavljenim protiv prvostepenih presuda u periodu od 22. aprila 2016. do 14. juna 2016. godine dostavljeni Kantonalnom sudu na postupanje.

17. Zastupnik apelanata je u više urgencija koje je dostavio Kantonalnom sudu navodio da se Kantonalnom sudu obraća u svojstvu punomoćnika „velikog broja svojih klijenata“ ukazujući da se radi o istovrsnim predmetima u kojima je kroz sudsku praksu već zauzet pravni stav o osnovanosti takvih tužbenih zahtjeva, te urgirajući da se predmetni postupci što prije okončaju (uz koje urgencije je svaki put dostavljao spisak predmeta).

18. Prema stanju u spisima, postupci su u toku pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traže naknadu nematerijalne štete. Apelanti, također, smatraju da je u predmetnim postupcima došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti su opisali tok postupka do podnošenja apelacija i ukazali na to da Kantonalni sud nije odlučio o žalbama iako je od podnošenja žalbe proteklo skoro pet godina. Apelanti navode da je „nedonošenje odluka rezultat neadekvatnog administriranja pravde od strane Kantonalnog suda i njegove potpune pasivnosti“ u navedenim periodima. Dalje ističu da su Kantonalnom sudu dostavljali urgencije i dopise, te da se u predmetnim postupcima radi o potraživanjima koja su proistekla iz radnih odnosa, pa da odlučivanje o žalbama „ne bi trebalo biti složeno“, naročito imajući u vidu da je o osnovanosti njihovih potraživanja Vrhovni sud Federacije BiH već dao pozitivno mišljenje.

b) Odgovori na apelaciju

20. Kantonalni sud je u svojim odgovorima na predmetne apelacije, između ostalog, naveo da se predmeti u tom sudu rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta koji sačinjava VSTV, i to prema kriteriju starosti, te da u konkretnim slučajevima navedeni predmeti nisu bili obuhvaćeni Planom rješavanja starih predmeta. Kantonalni sud je naveo da je zbog nesrazmjernog broja sudija i predmeta u radu (više od 17.000 neriješenih predmeta) svaki od 21 sudije u Građanskom odjeljenju tog suda zadužen sa oko 820 predmeta i trenutno svi rade predmete koji su pristizali redom u toku 2013. i 2014. godine. Dalje je Kantonalni sud naveo da je tačno da je jedan dio istovrsnih predmeta rađen prioritetno po učestalim molbama zaposlenika „Binasa“, „Vitezita“ i „BNT“ u „akciji suda“ po naredbi predsjednika suda uz pomoć stručnih saradnika. Kantonalni sud je također naveo da smatra da u predmetnim postupcima nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje, niti je došlo do kršenja zabrane diskriminacije.

V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

22. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelanti predmetnim apelacijama ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupcima koji su u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmetâ, Ustavni sud smatra da su predmetne apelacije dopustive u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

25. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije.

a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da apelanti u svojim apelacijama osporavaju samo dužinu trajanja postupaka pred Kantonalnim sudom, pa će u tom smislu u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati periode od prijema spisa predmeta u Kantonalni sud. Dakle, periode od oko četiri godine i šest mjeseci do četiri godine i osam mjeseci.

Relevantna načela

31. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

32. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6.oktobra 2005. godine, stav 23).

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

33. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da su apelanti pokrenuli predmetne parnične postupke radi naplate svojih potraživanja koja su utvrđena ranijim pravomoćnim sudskim presudama, te da, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i pravna pitanja koja je trebalo riješiti u predmetnim postupcima, ne proizlazi da se radi o složenim predmetima.

34. U pogledu ocjene značaja koji predmetni postupci imaju za apelante, Ustavni sud zapaža da je PS „Vitezit“ d.o.o. Vitez, kao bivši poslodavac apelanata, presudama Općinskog suda u Travniku donesenim u periodu od 2009. do 2013. godine, obavezan da apelantima isplati određene novčane iznose po osnovu prava iz radnog odnosa. Dalje, da su apelanti pokrenuli predmetne postupke protiv tužene kako bi ostvarili svoja potraživanja utvrđena prednjim presudama donesenim u radnim sporovima koji su se vodili pred Općinskim sudom u Travniku, te da je u predmetnim postupcima prvostepenim presudama utvrđeno da je tužena, kao solidarni dužnik, odgovorna za obaveze bivšeg poslodavca apelanata, pa je obavezana da im isplati predmetne naknade proizašle iz radnog odnosa. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da se radi o postupcima koji su od velikog značaja za apelante.

35. U konkretnim slučajevima Ustavni sud najprije zapaža da je Općinski sud u predmetnim postupcima prvostepene odluke donio u periodu od jedanaest mjeseci do dvije godine i jedanaest mjeseci. S druge strane, Ustavni sud zapaža da predmetni postupci pred Kantonalnim sudom traju od četiri godine i šest mjeseci do četiri godine i osam mjeseci. Pri tome, Ustavni sud ukazuje je Kantonalni sud u odgovorima na apelacije naveo da predmete rješava u skladu s Planom rješavanja starih predmeta. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da, kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema kriteriju starosti“, kao i u konkretnim slučajevima. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja.

36. Ustavni sud, također, podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnim slučajevima jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u navedenim predmetima i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnih postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. U vezi s tim Ustavni sud primjećuje da drugostepeni sud odluke o žalbama nije donio ni nakon perioda od četiri godine i šest odnosno osam mjeseci od dostavljanja predmetâ na postupanje, te da je pri tome neizvjesno kada će navedeni predmeti uopće biti okončani. Također, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internet stranici www.ustavnisud.ba). Ocjenjujući ponašanje apelanata u predmetnim postupcima, Ustavni sud primjećuje da su apelanti više puta, putem svojih punomoćnika, Kantonalnom sudu podnosili urgencije za postupanje tog suda u predmetnim postupcima. Ustavni sud smatra da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini trajanja predmetnih postupaka.

37. Shodno svemu navedenom, imajući u vidu dužinu postupaka i sve relevantne okolnosti koje su pratile predmetne postupke, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava kriterije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1201/20 od 10. decembra 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

38. Apelanti, također, navode da je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka došlo do kršenja zabrane diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava zasnivaju na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

40. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantima treba isplatiti iznos od po 300,00 KM.

41. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

42. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer predmetni postupci po žalbi, koji su od velikog značaja za apelante, traju od četiri godine i šest mjeseci do četiri godine i osam mjeseci, a zbog pasivnosti Kantonalnog suda koji o predmetnim žalbama odlučuje u navedenim periodima, pri čemu nije izvjesno kada će predmeti biti okončani na Kantonalnom sudom, niti je taj sud ponudio (objektivno prihvatljiva) opravdanja za ovako dugo trajanje postupaka odlučivanja o žalbama.

44. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1464/20 (P. G. i drugi) | Sudska praksa | Aktio