Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1893/20 (R. B.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1893/20

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 1893/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Rukija Bojagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnijela Rukija Bojagić zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Mal 073176 18 Gž od 18. decembra 2020. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Rukija Bojagić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Haris Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 3. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka, koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 33 0 Mal 073176 18 Gž, na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 33 0 Mal 073176 17 Mal. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 7. oktobra 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju, te je od Kantonalnog suda 8. decembra 2020. godine tražena informacija o statusu predmeta.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 10. novembra 2020. godine, a Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 21. oktobra 2020. godine, te traženu informaciju o statusu predmeta 22. decembra 2020. godine. Kantonalni sud je 6. januara 2021. godine Ustavnom sudu dostavio presudu kojom je okončan predmetni postupak.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 7. marta 2017. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tuženog (Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine) radi naknade materijalne štete.

6. Presudom Općinskog suda od 15. decembra 2017. godine djelimično je usvojen apelanticin tužbeni zahtjev, te je tuženi obavezan da apelantici na ime materijalne štete zbog oštećenja na vozilu iz saobraćajne nezgode od 14. augusta 2016. godine isplati iznos od 810,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, te da apelantici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 308,98 KM (stav I izreke). Stavom drugim izreke odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev u dijelu između traženog i dosuđenog iznosa na ime materijalne štete s kamatnim zahtjevom kao neosnovan.

7. Apelantica je 26. decembra 2017. godine izjavila žalbu na prvostepenu odluku.

8. Tuženi je 3. januara 2018. godine izjavio žalbu na prvostepenu odluku.

9. Predmetni prvostepeni spis je primljen na postupanje kod Kantonalnog suda 8. februara 2018. godine.

10. Presudom Kantonalnog suda od 18. decembra 2020. godine žalba tužiteljice je odbijena, a žalba tuženog je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena tako da se dosuđena naknada materijalne štete apelantici sa iznosa od 810,00 KM snižava na iznos od 486,00 KM, te je apelantica obavezana tuženom naknaditi troškove prvostepenog postupka u iznosu od 179,51 KM, dok je u preostalom dijelu stava prvog izreke, kao i u stavu drugom izreke prvostepena presuda potvrđena. Nadalje, obavezana je apelantica da tuženom na ime troškova žalbenog postupka isplati iznos od 210,60 KM, dok se ostatak zahtjeva tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka odbija. Nadalje, odbijen je apelanticin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica traži naknadu nematerijalne štete zbog trajanja predmetnog postupka.

b) Odgovori na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju od 10. novembra 2020. godine Općinski sud je predstavio hronološki tok postupka, predstavljen u činjeničnom dijelu ove odluke. Općinski sud je naveo da je predmetni postupak okončan u roku od jedne godine, te da smatra da pred tim sudom apelantici nisu povrijeđena prava na suđenje u razumnom roku.

13. U odgovoru na apelaciju od 21. oktobra 2020. godine Kantonalni sud je naveo da odluka o žalbi tuženog još uvijek nije donesena jer je veliki broj neriješenih predmeta na drugostepenom Građanskom referatu, te da je veliki broj predmeta sa starijim datumima inicijalnog akta, ali da će predmet biti riješen u narednom periodu. Prema traženoj informaciji od Kantonalnog suda od 22. decembra 2020. godine istaknuto je da predmet planiran za razmatranje na sjednici vijeća tog suda tokom decembra 2020. godine. Kantonalni sud je 6. januara 2021. godine dostavio presudu tog suda od 18. decembra 2020. godine.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

15. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

16. Prema članu 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U pogledu apelanticinih navoda o povredi prava na „suđenje u razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je apelantica 3. juna 2020. godine podnijela apelaciju zbog dužine trajanja predmetnog postupka, koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom na rješavanju po žalbi na presudu Općinskog suda od 15. decembra 2017. godine, a u kojem je nakon podnošenja apelacije donesena presuda (18. decembra 2020. godine). Proistječe da u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupak nije bio okončan, te u vezi s tim Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

18. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

20. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

23. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

24. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji treba uzeti u obzir

25. Ustavni će sud u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 7. marta 2017. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 18. decembra 2020. godine. Dakle, period od oko tri godine i devet mjeseci.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

26. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi, u konkretnom slučaju ne može govoriti o složenom predmetu.

27. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom od 7. marta 2017. godine, te da je prvostepena presuda donesena 15. decembra 2017. godine (dakle, period od oko deset mjeseci). U okolnostima konkretnog slučaja, navedeni period se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak, na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje, koji služi kao osnov za donošenje sudske odluke. Ustavni sud zapaža da je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi 8. februara 2018. godine, te da je predmetni postupak okončan presudom Kantonalnog suda od 18. decembra 2020. godine (dakle, period od oko dvije godine i deset mjeseci). U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da se razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u odnosu na postupak kao cjelinu, te da eventualni periodi pasivnosti u radu suda u jednoj fazi postupka ne predstavljaju, per se, povredu prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u razumnom roku. Stoga, sagledavajući postupak u cjelini, te imajući u vidu da su u okviru analiziranog perioda donesene dvije meritorne odluke, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta nema elemenata koji ukazuju da je u predmetnom postupku povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Imajući u vidu sve navedene okolnosti konkretnog slučaja, naročito činjenicu da se ne radi o predmetu koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode, Ustavni sud ne može ocijeniti period od oko tri godine i devet mjeseci, koliko je trajao predmetni postupak, kao pretjerano dug. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju navedeni period nije prešao granice „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak trajao tri godine i devet mjeseci, a pri tome se ne radi o predmetu koji je hitne prirode.

30. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1893/20 (R. B.) | Sudska praksa | Aktio