Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3315/20 (I. H.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3315/20
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 3315/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Indira Hajdarević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Indira Hajdarević.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Rs 371526 20 Rsž na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskog suda u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Rs 371526 19 Rs 2.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 Rs 371526 20 Rsž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Sarajevskog kantona da Indiri Hajdarević isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu i Vladi Sarajevskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Indira Hajdarević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 8. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 371526 20 Rsž na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 Rs 371526 19 Rs 2.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 3. decembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. decembra 2020. godine, a Općinski sud 30. decembra 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 19. augusta 2013. godine podijela tužbu Općinskom sudu radi poništenja otkaza ugovora o radu protiv tuženika (T3 d.o.o. Sarajevo).
6. Presudom Općinskog suda od 12. augusta 2014. godine utvrđeno je da je apelantica od 1. augusta 2012. godine bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme na poslovima i radnim zadacima direktorice margetinga za implementaciju CDMA projekta. Nadalje, utvrđeno je da je apelantici 31. jula 2013. godine tuženik nezakonito otkazao ugovor o radu. Nadalje, tuženik je obavezan da apelantici uspostavi radnopravni status kod tuženika na poslovima i radnim zadacima direktorice marketinga za implementaciju CDMA projekta ili na drugim odgovarajućim poslovima shodno njezinim psihofizičkim sposobnostima, i to od 31. jula 2013. godine, sa svim pripadajućim pravima, te je tuženik obavezan isplatiti apelantici naknade plaće za određeni period u određenom iznosu, razliku između isplaćenih i pripadajućih plaća za određeni period u određenom iznosu, sve navedeno bliže označeno u izreci prvostepene odluke, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i doprinose na plaću za određeni period u određenom iznosu, kao i razliku između uplaćenih i pripadajućih doprinosa za određeni period u određenom iznosu, kao i da apelantici naknadi troškove parničnog postupka.
7. Rješenjem Kantonalnog suda od 27. septembra 2019. godine žalba tuženika je uvažena, prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
8. Presudom Općinskog suda od 21. februara 2020. godine utvrđeno je da je apelantica od 1. augusta 2012. godine bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme, te da je apelantici 31. jula 2013. godine tuženik otkazao ugovor o radu. Nadalje, tuženik je obavezan apelantici isplatiti na osnovu naknade plaće za određeni period određeni iznos, bliže označeno u izreci prvostepene odluke, sa zakonskom zateznom kamatom, te uplatiti pripadajuće doprinose nadležnoj službi PIO za isti period u određenom iznosu, kao i da apelantici naknadi troškove parničnog postupka. Nadalje, odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tražila da se obaveže tuženik da apelantici uspostavi radnopravni status na poslovima i radnim zadacima direktorice marketinga za implementaciju CDMA projekta ili na drugim odgovarajućim poslovima shodno njezinim psihofizičkim sposobnostima od 31. jula 2013. godine, sa svim pripadajućim pravima.
9. Apelantica je 3. marta 2020. godine izjavila žalbu na prvostepenu odluku.
10. Cjelokupan predmetni spis dostavljen je Kantonalnom sudu 7. jula 2020. godine, te je prema stanju predmetnog spisa postupak u toku pred ovim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica nadalje traži isplatu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju od 9. decembra 2020. godine Kantonalni sud je predstavio hronološki tok postupka, predstavljen u činjeničnom dijelu ove odluke. Kantonalni sud je naveo da prema Planu rješavanja predmeta koji sačinjava Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH predmet nije u Planu rješavanja predmeta za tekući kvartal.
13. U odgovoru na apelaciju od 30. decembra 2020. godine Općinski sud je istakao da smatra kako u prvostepenom postupku nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku. V.Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2)Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
15. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnom parničnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
17. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.Meritum
19. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnome“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
22. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a osobito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
23. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji treba uzeti u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak pokrenut tužbom od 19. augusta 2013. godine, te da do donošenja odluke Ustavnog suda još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste oko sedam godina i pet mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnom postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je kao takav od većeg značaja za apelanticu, te koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne naravi. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom predmetu.
26. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut apelanticinom tužbom od 19. augusta 2013. godine, te da je presuda Općinskog suda donesena 12. augusta 2014. godine (dakle, period od oko jedne godine). Nakon toga, tuženik je izjavio žalbu na prvostepenu presudu, te je Kantonalni sud donio rješenje od 27. septembra 2019. godine, kojim je ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje (dakle, period od oko pet godina i jednog mjeseca). Nakon što je predmet vraćen na ponovni postupak, Općinski sud je donio presudu od 21. februara 2020. godine (dakle, period od oko pet mjeseci). Nakon izjavljivanja žalbe apelantice i tuženika, predmetni spis je zaprimljen u Kantonalni sud 7. jula 2020. godine, te je predmetni postupak prema stanju spisa još uvijek u toku pred Kantonalnim sudom (dakle, period od oko šest mjeseci). Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, u okolnostima konkretnog slučaja, navedeni periodi, u kojima su donesene dvije meritorne odluke, mogu se smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje i koji služi kao osnov za donošenje sudske odluke. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud imao značajan period neaktivnosti u prethodnom postupku, te da još uvijek nije donio odluku u predmetnom postupku, koji je pri tome hitne naravi. Pri tome, Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za tako dugo trajanje postupaka pred tim sudom, navodeći isključivo da predmet nije uvršten u Plan rješavanja predmeta u tekućem kvartalu, što ukazuje na to da je neizvjesno i kada će biti uzet u rad i okončan. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takva neažurnost Kantonalnog suda može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena neažurnost Kantonalnog suda u tako dugom periodu može okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo takvo neažurno postupanje Kantonalnog suda.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka, koji je pri tome po izričitoj zakonskoj odredbi hitne naravi, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
29. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
30. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Sarajevskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
31. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer predmetni postupak, koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne naravi, traje sedam godina i pet mjeseci, te još uvijek nije okončan, a kojoj dužini je u najvećoj mjeri doprinijela neažurnost Kantonalnog suda, pri čemu nije niti izvjesno kada će predmet biti okončan pred tim sudom, niti je taj sud ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom.
33. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević