Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2051/20 (Š. A.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2051/20
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 2051/20, rješavajući apelaciju Šemse Avdića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Šemso Avdić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 Rs 249247 18 Rsž na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 249247 15 Rs od 16.
jula 2018. godine.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnoga suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnoga suda u Tuzli da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 32 0 Rs 249247 18 Rsž, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Šemsi Avdiću u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 500,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Šemso Avdić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Haris Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 18. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 32 0 Rs 249247 18 Rsž na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Rs 249247 15 Rs od 16. jula 2018. godine.
Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda je zatraženo 10. decembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 21. decembra 2020. godine, a Općinski sud odgovor na apelaciju je dostavio 22. decembra 2020. godine.
II.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 18. septembra 2015. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog („Umel“ d.o.o. Tuzla) radi utvrđivanja nezakonitosti otkaza ugovora o radu i potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud je tuženom dostavio tužbu na odgovor 23. septembra 2015.godine, a odgovor na tužbu tuženi je dostavio 19. oktobra 2015. godine.
6. Općinski sud je 6. januara 2017. godine apelantu vratio tužbu rješenjem na ispravku i dopunu, koja je uređena i dostavljena sudu 12. januara 2017. godine. Tuženom je uređena tužba sa prilozima dostavljena na odgovor 7. februara 2017. godine na koju je tuženi dostavio odgovor 24. februara 2017. godine.
7. Pripremno ročište je održano 14. juna 2017. godine, te je zakazano ročište za glavnu raspravu za 31. august 2017. godine i određen njegov nastavak za 29. septembar 2017. godine, a potom i za 27. novembar 2017. godine (zbog obimnosti predloženih dokaza), koje je odgođeno zbog toga što se cjelokupan spis nalazio kod vještaka radi vještačenja. Zatim je zakazano novo ročište za 15. januar 2018. godine, koje je odgođeno zbog toga što vještak nije sudu blagovremeno dostavio nalaz i mišljenje, a nalaz nije blagovremeno dostavljen ni opunomoćenicima parničnih stranaka. Nastavak ročišta je zakazan za 19. februar 2018. godine, a koje je, također, odgođeno zbog nemogućnosti pristupa vještaka radi ranije preuzetih obaveza i ponovo zakazano za 26. mart 2018. godine, kada je glavna rasprava i zaključena.
8. Općinski sud je 16. jula 2018. godine donio Presudu broj 32 0 Rs 249247 15 Rs kojom je utvrđeno da je nezakonito rješenje tuženog od 19. juna 2015. godine kojim je jednostrano raskinut ugovor o radu apelanta od 19. marta 2005. godine, pa je obavezan tuženi da apelanta vrati na poslove koje je obavljao do otkaza ugovora o radu i da mu isplati naknadu plaće za period i u mjesečnim iznosima preciziranim izrekom presude sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u novčanom iznosu. Odbijen je apelantov zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka.
9. Tuženi je 1. augusta 2018. godine izjavio žalbu na navedenu presudu, koja je 11. septembra dostavljena apelantu na odgovor.
10. Općinski sud je predmetni spis dostavio Kantonalnom sudu 5. novembra 2018. godine na rješavanje po žalbi tuženog. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom.
III.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da smatra da je on kao tužitelj oštećen zbog nerješavanja njegovog predmeta u razumnom roku zbog čega traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju od 22. decembra 2020. godine Općinski sud je naveo tok postupka, kako je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da smatra da je u kontinuitetu preduzimao radnje sve do okončanja postupka i da je predmetna apelacija neosnovana.
13. Kantonalni sud je u svom odgovoru od 21. decembra 2020. godine naveo da, prema podacima spisa, slijedi da je 5. novembra 2018. godine Općinski sud dostavio Kantonalnom sudu predmet na odlučivanje po žalbi tuženog od 1. augusta 2018. godine. Iz odgovora proizlazi da predmet još nije uzet u rad.
IV.Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
15. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima FBiH, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] V.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom parničnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
19. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VI.Meritum
21. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi
24. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
25. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskoga suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni zapaža da je predmetni parnični postupak pokrenut tužbom od 18. septembra 2015. godine, te da do donošenja odluke Ustavnoga suda još uvijek nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnoga postupka jeste oko pet godina i tri mjeseca.
Analiza dužine trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju apelant je podnošenjem tužbe Općinskom sudu pokrenuo postupak radi utvrđivanja nezakonitosti otkaza ugovora o radu i potraživanja iz radnog odnosa. Na osnovu predočenog Ustavnom sudu, ne može se zaključiti da je predmetni slučaj posebno složen kako u pogledu činjeničnih, tako i pogledu pravnih pitanja. Pri tome Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitan i koji je od posebnog značaja za apelanta.
28. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut apelantovom tužbom od 18. septembra 2015. godine, te da je presuda Općinskoga suda donesena 16. jula 2018. godine (dakle, razdoblje od oko dvije godine i deset mjeseci). Nakon toga tuženi je izjavio žalbu na prvostepenu presudu na koju je apelant dostavio odgovor, te je cjelokupan spis dostavljen Kantonalnome sudu 5. novembra 2018. godine. Ustavni sud zapaža da u odgovoru na apelaciju Općinski sud nije ponudio obrazloženje za pasivnost na početku predmetnog postupka, nakon što je zaprimio odgovor na tužbu tuženog u trajanju od oko godinu dana i dva mjeseca. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud zaprimio predmetni spis 5. novembra 2018. godine, te da još uvijek nije donio odluku u predmetnom postupku, koji je pri tome hitno prirode, dakle, nije donio odluku u vremenskom razdoblju od oko dvije godine i dva mjeseca. Pritom Kantonalni sud nije ponudio obrazloženje za dugo trajanje ovoga postupka, navodeći da predmet nije uzet u rad. Imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi značajno doprinijeli ukupnoj dužini trajanja postupka imajući u vidu navedena razdoblja neaktivnosti, te da dužina trajanja predmetnog postupka prelazi granice „razumnog roka“ (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5589/18 od 4. jula 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovome predmetu, nego da je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se ovakva pasivnost redovnih sudova može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovome predmetu, i da se ne može definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa.
29. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantu vraćena tužba radi ispravke i dopune, te da je apelant u vrlo kratkom roku postupio po nalogu sudu, tako da nije u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
30. Stoga, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka, koji je pri tome hitne prirode, ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u "razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. S obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Evropskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
33. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
34. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u„ razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije imajući u vidu da predmetni postupak koji je hitne prirode traje pet godina i tri mjeseca za šta redovni sudovi nisu dali bilo kakve razloge, a pri tome ne postoje bilo kakve izuzetne okolnosti kojima bi se moglo opravdati tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde redovnih sudova, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje, i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u „razumnom roku“.
36. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević