Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2679/19 (O. N.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Kamata
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Otkaz
  • Radni spor
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2679/19

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2679/19, rješavajući apelaciju Obrenije Nešković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Obrenije Nešković.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 098450 10 I.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantici Obreniji Nešković isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Obrenije Nešković podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 098450 19 Gž od 5. aprila 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 098450 10 I od 24. oktobra 2018. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Obrenija Nešković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Srebrenice, koju zastupa Danilo Mrkaljević, advokat iz Srebrenice, podnijela je 24. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 098450 19 Gž od 5. aprila 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 098450 10 I od 24. oktobra 2018. godine. Takođe, apelantica je navedenom apelacijom pobijala i dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 14. oktobra 2020. godine od Okružnog suda, Osnovnog suda u Banjoj Luci i Pravobranilaštva Republike Srpske-Sjedište zamjenika Banja Luka, kao zakonskog zastupnika Republike Srpske - Ministarstvo pravde – Osnovni sud u Srebrenici (u daljnjem tekstu: izvršenik), zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

3. U periodu od 21. oktobra do 2. novembra Okružni sud, Osnovni sud u Banjoj Luci i izvršenik su dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodna napomena

5. U parničnom postupku koji je pokrenula apelantica protiv izvršenika radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanju na rad donesena je Presuda Osnovnog suda u Zvorniku broj 083- 0-P-07-000113 od 28. marta 2008. godine. Navedenom presudom poništena je kao nezakonita odluka kojom se apelantici otkazuje ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme, kao i odluka kojom se odbija apelantičin prigovor, pa je naloženo izvršeniku da apelanticu „vrati na rad i rasporedi na radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, kao i da joj isplati naknadu na ime izgubljene plate koja pripada radnom mjestu na koje bude raspoređena u skladu sa ugovorom o radu, i to počev od 28. februara 2007. godine pa do vraćanja na rad, kao i da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 840,00 KM“. Navedena presuda (u daljnjem tekstu: izvršna isprava) postala je pravosnažna 11. juna 2008. godine, a izvršna 10. jula 2008. godine. Osporeni postupak

6. Apelantica je 22. maja 2009. godine podnijela Osnovnom sudu u Srebrenici prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave, koji se rješenjem od 19. avgusta 2010. godine proglasio mjesno nenadležnim za odlučivanje u konkretnom predmetu, te je 30. septembra 2010. godine spis ustupio Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao mjesno nadležnom sudu.

7. Osnovni sud je donio rješenje o izvršenju 19. aprila 2011. godine (nakon što je prethodno tri puta zaključcima pozivao apelanticu da uredi prijedlog za izvršenje) kojim je naložio izvršeniku da izvrši obračun izgubljene plate koja pripada apelantici za određeni vremenski period, pa da utvrđeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom, parničnim troškovima sa zakonskom zateznom kamatom, te troškovima izvršenja uplati na apelantičin žiro-račun.

8. Na navedeno rješenje o izvršenju izvršenik je 4. maja 2011. godine izjavio prigovor, pa je Osnovni sud povodom prigovora izvršenika zakazao ročište 2. septembra 2015. godine (u međuvremenu Osnovni sud je zaključkom odredio vještačenje vještaka ekonomske struke, koji je nalaz i mišljenje sačinio 30. novembra 2012. godine). Zatim je Osnovni sud naložio dopunu vještačenja, koju je vještak sačinio 13. juna 2016. godine. U toku postupka pred Osnovnim sudom apelantica je više puta urgirala postupanje suda.

9. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 098450 10 I od 24. oktobra 2018. godine djelimično je usvojen prigovor izvršenika, te je rješenje o izvršenju od 19. aprila 2011. godine promijenjeno tako da je određeno izvršenje protiv izvršenika radi naplate dijela naknade na ime izgubljene plate u iznosu od 3.171,06 KM, radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 840,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i naplate troškova izvršnog postupka u iznosu od 1.100,00 KM, zapljenom novčanih sredstava i prenosom zaplijenjenog iznosa na apelantičin račun, te je djelimično obustavljeno izvršenje i ukinute provedene radnje u odnosu na višak apelantičinog potraživanja.

10. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je povodom prigovora izvršenika zakazao ročište na kojem je naloženo apelantici da u roku od 15 dana uredi prijedlog za izvršenje na način što će ga uskladiti sa izvršnom ispravom u dijelu prijedloga za izvršenje koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate na neisplaćene plate. U vezi s tim je istakao da je apelantica podneskom obavijestila sud da je ostala kod prijedloga za izvršenje u pogledu traženih zateznih kamata na glavni dug.

11. Osnovni sud je ukazao šta je propisano odredbom člana 47. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), te je istakao, pored ostalog, da je djelimično usvojio prigovor izvršenika zbog činjenice da apelantica nije precizirala svoje potraživanje, pa je izmijenio rješenje o izvršenju, kako to stoji u izreci, a sve u skladu sa dopunom nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke. Naime, s obzirom na to da je u toku postupka izvršenik izmirio dio duga u iznosu od 19.509,18 KM, sud je u tom dijelu djelimično obustavio izvršenje, tj. u odnosu na višak potraživanja apelantice. Zatim je istakao da je, u skladu sa načelom formalnog legaliteta, djelimično obustavio izvršenje u pogledu zatezne kamate na glavni dug s obzirom na to da izvršnom ispravom nije određeno plaćanje zatezne kamate na glavni dug.

12. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 I 098450 19 Gž od 5. aprila 2019. godine odbijena je apelantičina žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.

13. U obrazloženju rješenja Okružni sud je istakao da je apelantica u žalbi ukazala da je rješenjem o izvršenju određena isplata zakonske zatezne kamate na dosuđene naknade plata, da je vještak ekonomske struke u nalazu i mišljenju, koji je prihvatio prvostepeni sud, obračunao zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni dio glavnog potraživanja, kao i na dio koji nije isplaćen, da izvršenik u prigovoru (ni tokom postupka) nije prigovorio naplati zakonske zatezne kamate, pa slijedom toga, da nije pravilna i zakonita odluka prvostepenog suda kojom je obustavio izvršenje radi naplate zakonske zatezne kamate. U vezi s tim, Okružni sud je istakao da je tačno da je rješenjem o izvršenju određena isplata zakonske zatezne kamate na neisplaćene plate, te da je vještak ekonomske struke obračunao zakonsku zateznu kamatu i na iznos od 19.509,18 KM (koji je isplaćen apelantici), kao i zakonsku zateznu kamatu na dio neisplaćenih plata (3.171,06 KM). Međutim, u dijelu u kojem je određena naplata zakonske zatezne kamate na plate rješenje o izvršenju je u pogledu predmeta i obima obaveze suprotno sadržaju izvršne isprave, jer izvršnom ispravom apelantici nisu dosuđene zakonske zatezne kamate na potraživanje po osnovu plate.

14. Okružni sud je ukazao da se, prema odredbi člana 22. ZIP-a, izvršenje može odrediti samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave. Naime, iz ove odredbe proizlazi da se bez valjanog pravnog naslova ne može dozvoliti i provesti izvršenje, a presuda suda, u smislu odredbe člana 23. stav 1. tačka 1. ZIP-a, predstavlja izvršnu ispravu, odnosno materijalnopravno ovlaštenje za određivanje i provođenje izvršenja. Zatim je ukazao da je sud u izvršnom postupku u subjektivnom smislu, odnosno u pogledu aktivno i pasivno legitimisane stranke, i u objektivnom smislu, u pogledu predmeta i obima obaveze, vezan za sadržaj izvršne isprave, saglasno odredbi člana 27. stav 1. ZIP-a. U vezi s tim je istakao da je zbog toga prvostepeni sud pravilnom primjenom odredaba čl. 22, 23. stav 1. tačka 1. i 27. stav 1. ZIP-a izmijenio rješenje o izvršenju na način što je određena isplata dijela glavnog potraživanja bez zakonske zatezne kamate.

15. Okružni sud je ukazao da su navedene odredbe ZIP-a materijalnopravne prirode, pa je prvostepeni sud, zbog pravilne primjene materijalnog prava, na koju pazi i po službenoj dužnosti, bio ovlašten povodom prigovora izvršenika odrediti izvršenje saglasno sadržaju izvršne isprave, odnosno obim izvršenja uskladiti sa sadržajem izvršne isprave. Okolnost da je vještak ekonomske struke obračunao kamatu iz navedenih razloga u konkretnom slučaju nije relevantna.

16. Pored navedenog, Okružni sud je ukazao da je rješenje o izvršenju u pogledu naplate dosuđenih troškova parničnog postupka, u suštini, ostalo neizmijenjeno, jer je određeno izvršenje radi naplate potraživanja na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 840,00 KM, saglasno izvršnoj ispravi, te je na te troškove određeno izvršenje radi naplate zakonske zatezne kamate saglasno odredbi člana 28. stav 2. ZIP-a. Takođe je ukazao da su u rješenju o izvršenju određeni troškovi postupka izvršenja u iznosu od 600,00 KM (koji predstavljaju troškove za sastavljanje prijedloga za izvršenje), da je nakon donošenja rješenja o izvršenju apelantica platila troškove vještačenja (u ukupnom iznosu od 500,00 KM), pa je Osnovni sud pobijanim rješenjem odredio isplatu troškova postupka izvršenja u iznosu od 1.100,00 KM.

17. Drugostepeno rješenje Okružnog suda je dostavljeno Ministarstvu finansija - Sektor za trezor dopisom 22. aprila 2019. godine.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

18. Apelantica smatra da joj je u osporenom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

19. Apelantica je navela da su osporenim rješenjima u izvršnom postupku sudovi „pogrešno primijenili pozitivno zakonodavstvo RS i BiH“, da su odugovlačili postupak i da nisu „proveli izvršenje pravosnažne sudske presude“, a sve to na njenu štetu i štetu njene imovine. Apelantica je istakla, između ostalog, da je u konkretnom slučaju rješenjem o izvršenju od 19. aprila 2011. godine izvršeniku naloženo da apelantici obračuna ne samo izgubljenu zaradu nego i zatezne kamate za kašnjenje u plaćanju, da je izvršenik izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju, ali da tim prigovorom uopšte nije pobijao pravo na zatezne kamate, a da Osnovni sud osporenim prvostepenim rješenjem mijenja rješenje o izvršenju i u pogledu zatezne kamate. Naime, izvršenik u svom prigovoru (i nikad tokom izvršnog postupka) nije osporavao pravo na zateznu kamatu, pa kako je sud vezan razlozima prigovora, on nije ovlašten po službenoj dužnosti više raspravljati i o zateznoj kamati čiji je obračun i isplata rješenjem o izvršenju naložena, a prigovorom protiv tog rješenja, pa ni kasnije, nije osporen. Takođe je istakla da drugostepeni sud nije ocijenio te navode, odnosno Okružni sud navedenu nepravilnost nije ispravio, niti je uopšte dao obrazloženje za istaknuti prigovor u žalbi, o čemu je morao dati jasne i potpune razloge koji će zadovoljiti standard obrazloženosti sudske odluke. Stoga, apelantica smatra da su redovni sudovi u konkretnom slučaju proizvoljno primijenili relevantne propise Zakona o izvršnom postupku.

20. U vezi sa dužinom trajanja izvršnog postupka, apelantica je navela hronologiju cijelog postupka, te je istakla da predmetni izvršni postupak nepotrebno dugo trajao, da je ona blagovremeno preduzimala sve radnje, a da složenost predmeta nije bila takva da bi izvršni postupak trajao 10 godina. Takođe je napomenula da predmetni izvršni postupak nije okončan, jer izvršenik nije ispunio svoju obavezu u cijelosti ni po rješenjima koja osporava (uplatio je samo glavni dug i na ime troškova izvršnog postupka iznos od 500,00 KM, a nije isplatio troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, niti još 600,00 KM na ime troškova izvršnog postupka), zbog čega je tražila od izvršnog suda dopisom od 30. maja 2019. godine potpuno provođenje rješenja o izvršenju. Apelantica je predložila da joj se odredi i naknada nematerijalne štetu u iznosu od 2.000,00 KM.

b)Odgovor na apelaciju

21. Okružni sud je istakao da u cijelosti ostaje kod razloga datih u osporenom rješenju, te da smatra da odlukom tog suda nisu povrijeđena apelantičina prava na koja se poziva u apelaciji, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

22. Osnovni sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog postupka, te je istakao da su apelantičini navodi u potpunosti neosnovani. Naime, uzimajući u obzir ograničenja u izvršenju po računima izvršenika, koja su definisana Zakonom o izvršnom postupku, Zakonom o trezoru i Zakonom o unutrašnjem platnom prometu, izvršna radnja se provodi dostavljanjem rješenja o izvršenju Ministarstvu finansija RS - Sektor za trezor.

23. Izvršenik je istakao da su, u suštini, apelacioni navodi neosnovani, te je ukazao da je Ministarstvo finansija u cijelosti isplatilo sporno potraživanje. Naime, izvršenik je dostavio dopis Ministarstva finansija, zajedno sa izvještajem/izvodima o plaćanju, u kojem je navedeno da je u cijelosti isplaćeno potraživanje apelantice u predmetnom izvršnom postupku, i to 15. juna 2011. godine isplaćeni su iznosi na ime glavnog duga (od 19.509,18 KM), na ime troškova parničnog postupka (od 840,00 KM), na ime zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka (od 518,22 KM), te na ime troškova izvršnog postupka (od 600,00 KM). Takođe je u navedenom dopisu ukazano da je 22. aprila 2019. godine isplaćen apelantici na ime glavnog duga iznos od 3.171,06 KM i na ime troškova izvršnog postupka iznos od 500,00 KM. Naime, s obzirom na navedeno, apelantici je isplaćen glavni dug u iznosu od 22.680,24 KM (koliko je utvrdio vještak ekonomske struke da treba isplatiti), troškovi parničnog postupka u iznosu od 840,00 KM (koliko je bio dužan po izvršnoj ispravi-pravosnažnoj presudi) sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškovi izvršnog postupka u iznosu od 1.100,00 KM.

V.Relevantni propisi

24. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - OUSRS, 60/17 - OUSBiH, 115/17 - OUSBiH, 58/18 - Rješenje USBiH i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:

Hitnost i redoslijed postupanja Član 5. stav 1.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Primjena odredaba drugih zakona Član 21. stav 1.

(1) U izvršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

Osnove za određivanje izvršenja Član 22.

Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Izvršna isprava Član 23. stav 1. tačka 1.

(1) Izvršne isprave su:

1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje, Podobnost izvršne isprave za izvršenje Član 27. stav 1.

(1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

Dovršenje izvršenja Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

25. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03,

74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

d) Granice ispitivanja prvostepene presude Član 221.

Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kome se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav 2. t. 2, 3, 8, 9, 12. i 13. ovog zakona koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.

VI.Dopustivost

26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

28. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 71 0 I 098450 19 Gž od 5. aprila 2019. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 30. aprila 2019. godine, a apelacija je podnesena 24. juna 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

29. Takođe, apelacija se odnosi i na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

31. Apelantica navodi da su joj osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

34. Ustavni sud, prije svega, konstatuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je apelantica, kao tražilac izvršenja, pokrenula na osnovu izvršne isprave, tako da se radi o predmetu koji je građanskpravne prirode, pa apelantica u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)U odnosu na osporene odluke

35. U konkretnom slučaju apelantica smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili pozitivnopravne propise, te da Okružni sud nije ocijenio njene žalbene navode, odnosno da nije adekvatno obrazložio svoju odluku.

36. Prije svega, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopšteno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

37. Ustavni sud zapaža da apelantica, u suštini, tvrdi da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe ZIP-a kada su po prigovoru izvršenika izmijenili rješenje o izvršenju, odnosno obustavili izvršenje u pogledu zatezne kamate na glavni dug, iako izvršenik u tom dijelu nije prigovarao. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud jasno ukazao da je u navedenom dijelu obustavio izvršenje u skladu sa načelom formalnog legaliteta s obzirom na to da izvršnom ispravom nije određeno plaćanje zatezne kamate na glavni dug. Zatim, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud jasno ukazao (odgovarajući na iste apelantičine prigovore, suprotno apelacionim navodima) da je sud u izvršnom postupku u subjektivnom smislu, odnosno u pogledu aktivno i pasivno legitimisane stranke, i u objektivnom smislu, u pogledu predmeta i obima obaveze, vezan za sadržaj izvršne isprave, saglasno odredbi člana 27. stav 1. ZIP-a, da su odredbe ZIP-a u relevantnom dijelu (čl. 22, 23. stav 1. tačka 1. i 27. stav 1. ZIP-a) materijalnopravne prirode, pa da je prvostepeni sud zbog pravilne primjene materijalnog prava, na koju pazi po službenoj dužnosti, bio ovlašten povodom prigovora izvršenika obim izvršenja uskladiti sa sadržajem izvršne isprave.

38. U kontekstu navedenog Ustavni sud zapaža da je članom 22. ZIP-a propisano da sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, da iz člana 23. stav 1. proizlazi da je izvršna isprava izvršna odluka sudova, te da član 27. stav 1. ZIP-a propisuje koje su izvršne isprave podobne za izvršenje. Dovodeći navedene zakonske odredbe u vezu sa obrazloženjem koje su dali redovni sudovi u osporenim odlukama, kao i činjenicom da je nesporno da izvršnom ispravom u konkretnom slučaju nije određeno plaćanje zatezne kamate na glavni dug, Ustavni sud ne vidi proizvoljnost u stavu Osnovnog i Okružnog suda da obustave izvršenje u vezi sa navedenim kamatama, kao ni u primjeni relevantnih odredaba ZIP-a. Ovo pogotovo ako se uzme u obzir da je članom 21. stav 1. ZIP-a propisano da se u izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, a da je članom 221. ZPP propisano da sud u žalbenom postupku po službenoj dužnosti pazi na primjenu materijalnog prava.

39. U pogledu apelacionih navoda da Okružni sud nije ocijenio i adekvatno obrazložio apelantičine žalbene navode, Ustavni sud se već izjasnio da je Okružni sud odgovorio na apelantičine žalbene navode (koje ponavlja i u apelaciji, a u vezi sa obustavom izvršenja u pogledu zatezne kamate na glavni dug), te da je za svoje stanovište dao valjane, jasne i logične razloge koji u svemu korespondiraju sa standardom obrazložene odluke iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi detaljno i jasno analizirali sve okolnosti konkretnog slučaja i dali dovoljno obrazloženje svojih odluka, te da u razlozima osporenih odluka ne nalazi elemente koji bi ukazivali na arbitrarnost u donošenju osporenih odluka i primjeni relevantnih propisa na apelantičinu štetu.

40. Stoga, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama nije došlo do povrede apelantičinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c)U odnosu na navode o dužini trajanja postupka Relevantni principi

41. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Period koji se uzima u obzir

42. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 22. maja 2009. godine, kao dana kada je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje, pa do 22. aprila 2019. godine, kao dana dostavljanja predmetnog rješenja Ministarstvu finansija - Sektor za trezor na provođenje (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 5602/18 od 23. juna 2020. godine i AP 1896/18 od 23. oktobra 2018. godine, tačka 25). Dakle, razmatraće period od devet godina i 11 mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

43. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom radi naplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantičinih potraživanja na novčanim sredstvima izvršenika), Ustavni sud smatra da se konkretni predmet ne može smatrati naročito složenim. Takođe, Ustavni sud podsjeća da je izvršni postupak, u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama, hitne prirode, te da se radi o postupku koji je za apelanticu od značaja, jer nastoji da realizuje potraživanja iz radnog odnosa.

44. Analizirajući apelantičino ponašanje u konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje mjesno nenadležnom sudu, te da ju je Osnovni sud tri puta pozivao da uredi prijedlog za izvršenje, što je svakako doprinijelo dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka (u prvoj fazi postupka, do donošenja rješenja o izvršenju). Takođe, Ustavni sud zapaža da je apelantica u toku postupka pred Osnovnim sudom više puta urgirala da se preduzmu radnje radi okončanja predmetnog izvršnog postupka.

45. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud uočava da je Osnovni sud u Srebrenici nakon jedne godine i oko tri mjeseca donio rješenje kojim se proglasio mjesno nenadležnim, te dostavio predmetni spis na postupanje Osnovnom sudu. Zatim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio rješenje o izvršenju nakon oko šest mjeseci (računajući od kada mu je dostavljen predmetni spis), a da je odluku o prigovoru izvršenika donio nakon sedam godina i oko šest mjeseci (računajući od dana podnošenja prigovora) u kom periodu je, prema stanju apelacionog spisa, održano jedno ročište i određeno vještačenje vještaka ekonomske struke, kao i dopuna nalaza i mišljenja navedenog vještaka. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud odlučio o apelantičinoj žalbi u roku od oko pet mjeseci, nakon čega je drugostepeno rješenje Okružnog suda dostavljeno Ministarstvu finansija - Sektor za trezor. Iz navedenog proizlazi da je izvršni postupak trajao duži vremenski period pred Osnovnim sudom, odnosno da je Osnovnom sudu trebao duži vremenski period da donese odluku o prigovoru. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju, osim što je ukratko naveo hronologiju predmetnog postupka, uopšte nije opravdao dužinu trajanja postupka pred tim sudom. Imajući u vidu navedeno, odnosno činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o hitnom postupku, a da je Osnovnom sudu trebalo sedam godina i oko šest mjeseci da donese odluku o prigovoru, Ustavni sud smatra, da je Osnovni sud u najvećoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka.

46. Sublimirajući navedeno, Ustavni sud smatra da dužina trajanja predmetnog izvršnog postupka od devet godina i 11 mjeseci ne zadovoljava kriterijum „suđenja u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

47. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odrediće je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

48. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine, i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantici treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

49. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

50. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Pravo na imovinu

51. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima Osnovnog i Okružnog suda povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se ti navodi zasnivaju na istim tvrdnjama kao i u odnosu na pravo na pravično suđenje (da su proizvoljno primijenjeni pozitivnopravni propisi), pa s obzirom na to da je u odnosu na te navode u vezi sa pravom na pravično suđenje Ustavni sud već odlučio na način da nije utvrdio povredu, Ustavni sud smatra da su i apelantičini navodi o kršenju prava na imovinu neosnovani.

VIII.Zaključak

52. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantičinog prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je predmetni izvršni postupak, koji je hitne prirode, trajao devet godina i 11 mjeseci, a čijoj dužini je najviše doprinio Osnovni sud kojem je trebalo sedam godina i oko šest mjeseci da donese odluku o prigovoru, a koji u vezi sa dužinom trajanja predmetnog postupka nije dao objektivno prihvatljive razloge.

53. Suprotno tome, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada u obrazloženju osporenih rješenja nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih zakonskih propisa na apelantičinu štetu, odnosno kada se ima u vidu da su redovni sudovi dali argumentovane i jasne razloge zašto su u okolnostima konkretnog slučaja obustavili izvršenje u pogledu zakonske zatezne kamate na dosuđene naknade plata.

54. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

55. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2679/19 (O. N.) | Sudska praksa | Aktio