Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3882/19 (V. Ć.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3882/19
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 3882/19, rješavajući apelaciju Valentine Ćetojević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Valentina Ćetojević.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci kao predmet broj 71 0 I 254987 17 I.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantici Valentini Ćetojević isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjoj Luci da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje izvršnog postupka u predmetu broj 71 0 I 254987 17 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Osnovnog suda u Banjoj Luci da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Valentina Ćetojević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Sonja Dujaković, advokat iz Banje Luke, podnijela je 11. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 I 254987 17 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 18. juna 2020. godine zatražen je odgovor na apelaciju od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), a 19. oktobra 2020. godine od Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vlada).
3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 30. juna 2020. godine, Okružni sud 6. jula 2020. godine, a Vlada 30. oktobra 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantica je 13. februara 2017. godine podnijela Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika UniCredit Bank a.d. Banja Luka, a na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda broj 71 0 Mal 124354 11 Mal od 30. juna 2016. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 71 0 Mal 124354 16 Gž od 10. novembra 2016. godine. Kao sredstvo izvršenja apelantica je predložila zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na određenim računima, detaljno navedenim u prijedlogu za izvršenje.
6. Predloženo izvršenje Osnovni sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 71 0 I 254987 17 I od 28. februara 2017. godine. Protiv rješenja o izvršenju izvršenik je izjavio prigovor, te je Osnovni sud rješenjem od 21. avgusta 2017. godine izvršenikov prigovor odbio. Izvršenik je protiv rješenja kojim je odbijen njegov prigovor podnio žalbu i predmet je 4. oktobra 2017. godine dostavljen Okružnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.
7. Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 I 254987 17 Gži od 14. novembra 2018. godine izvršenikovu žalbu odbio, Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 1 254987 17 I od 21. avgusta 2017. godine potvrdio, te je odbio apelanticin zahtjev za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu. Naložio je Osnovnom sudu da Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 254987 17 I od 28. februara 2017. godine po hitnom postupku dostavi na izvršenje Republici Srpskoj - Ministarstvu finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).
8. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u konkretnom slučaju u sudskom postupku donesena pravosnažna i izvršna sudska odluka kojom je izvršeniku UniCredit Bank a.d. Banja Luka naloženo da apelantici na ime dugovanja po osnovu stare devizne štednje isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate. Navedeno je da u izvršnom postupku sudovi ne mogu preispitivati pravilnost i zakonitost pravosnažnih sudskih odluka, već radi njihovog izvršenja mogu provesti postupak izvršenja, odnosno radi naplate potraživanja koja su utvrđena pravosnažnom sudskom odlukom. Okružni sud je naveo da je imao u vidu Odluku o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 3443/07, da je u Bosni i Hercegovini donesen set zakona koji regulišu isplatu potraživanja stare devizne štednje i da pravosnažne sudske odluke koje se tiču isplate iznosa po osnovu stare devizne štednje izvršavaju nadležna entitetska ministarstva, a što je u konkretnom slučaju Ministarstvo. Naveo je da se iz stanja spisa ne može zaključiti da je rješenje o izvršenju dostavljeno Ministarstvu na provođenje. Ukazao je da činjenica da je prijedlog za izvršenje podnesen, te da je rješenje o izvršenju doneseno u odnosu na UniCredit Bank a.d. Banja Luka ne utječe na pravilnost rješenja prvostepenog suda, jer je prvostepeni sud, u skladu sa izvršnom ispravom i podnesenim prijedlogom za izvršenje, donio rješenje o izvršenju. Naveo je da je apelantica u sudskom postupku ostvarila prava koja su joj priznata zakonom, a činjenica da je izvršenje radi naplate potraživanja po osnovu stare devizne štednje preneseno na Republiku Srpsku, odnosno nadležno ministarstvo nije od utjecaja na pravilnost rješenja prvostepenog suda kojim je odbijen izvršenikov prigovor.
9. Nakon prijema predmeta na postupak, Osnovni sud je rješenje o izvršenju 20. decembra 2018. godine dostavio Ministarstvu, a izvršeniku 1. novembra 2019. godine.
10. Nadalje, proizlazi da su izvršenik i Ministarstvo odbili da provedu rješenje o izvršenju o čemu je Osnovni sud obavijestio apelanticu 1. juna 2020. godine.
11. Nadalje, proizlazi da je predmetni postupak u toku pred Osnovnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantica je u apelaciji navela tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je istakla da joj je, zbog dužine njegovog trajanja, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog čega traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke. Istakao je da je postupio u skladu sa rješenjem Okružnog suda od 14. novembra 2018. godine kojim je drugostepeni sud u postupak uključio i Republiku Srpsku ne naznačavajući po kojem osnovu, već je obavezao Osnovni sud da rješenje o izvršenju hitno dostavi na provođenje Trezoru. Osnovni sud navodi da su i izvršenik i Trezor odbili da provedu navedeno rješenje o čemu je obaviještena apelantica posredstvom punomoćnika 1. juna 2020. godine i zatraženo je od Okružnog suda da izdjejstvuje provodivu odluku s obzirom na to da izvršenik i Trezor u postupku nisu solidarni dužnici, te da su odbili da postupe po rješenju o izvršenju. Osnovni sud je istakao da nije povrijedio apelanticina prava na koja se poziva u apelaciji.
14. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je istakao da je predmet pred tim sudom okončan u razumnom roku, da sud nije povrijedio apelanticino pravo na pravično suđenje, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
15. Vlada je dostavila izjašnjenje Ministarstva u kojem je navedeno da je Ministarstvo uvidom u presude na osnovu kojih je pokrenut predmetni izvršni postupak utvrdilo da je izvršenik UniCredit Bank a.d. Banja Luka, a ne Ministarstvo. Navelo je da ne može postupiti po rješenju Okružnog suda od 14. novembra 2018. godine, jer mu rješenje nije dostavljeno po nalogu Osnovnog suda, a u skladu sa čl. 138. i 159. Zakona o izvršnom postupku, već da mu je dostavljeno „radi znanja“ s obzirom na to da je riječ o predmetu u kojem se odlučivalo o staroj deviznoj štednji. Ministarstvo navodi da kao računovodstveni organ budžeta Republike Srpske vrši isplate u skladu sa odredbama Zakona o trezoru, te i da mu je Osnovni sud dostavio rješenje o izvršenju na provođenje, Ministarstvo ne bi imalo pravni osnov za izvršenje (jer nije ni izvršenik, niti tražilac izvršenja u konkretnom izvršnom postupku, niti može vršiti zapljenu i isplatu novčanih sredstava sa žiro-računa banke na tekući račun nekog fizičkog lica).
V.Relevantni propisi
16. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - OUSRS, 60/17 - OUSBiH, 115/17-OUSBiH, 58/18 - Rješenje USBiH i 66/18) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Pravni lijekovi Član 12.
(1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.
(2) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno.
(3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.
(4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.
(5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru.
Izuzetno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje sprovodi naplatom sa transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.
(6) Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek.
Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Novčana kazna i prinudne mjere u izvršnom postupku Član 17.
(1) Kad je ovim zakonom novčana kazna predviđena kao sredstvo izvršenja, može se izreći fizičkim licima u iznosu od 100 KM do 5.000 KM, a pravnom licu u iznosu od 1.000 do 100.000 KM.
(2) U slučaju iz prethodnog stava, novčana kazna u iznosu od 500 KM do 5.000 KM može se izreći i odgovornom licu u pravnom licu.
(3) Novčana kazna iz st. 1. i 2. ovog člana može se ponovo izricati ako izvršenik ne postupi po ponovljenom nalogu suda ili nastavi da postupa protivno zabrani.
(4) Prije izricanja novčane kazne sud će omogućiti izvršeniku da se izjasni, a po potrebi održaće i ročište radi izvođenja dokaza.
(5) Novčanu kaznu rješenjem izriče sudija, vodeći računa pri odmjeravanju visine kazne o ekonomskoj snazi izvršenika, značenju njegove radnje koju je morao obaviti, te o drugim okolnostima slučaja. Rješenjem se određuje i rok plaćanja.
(6) Lice kojem je kazna izrečena može izjaviti prigovor protiv rješenja u roku od osam dana od prijema rješenja.
(7) Lice kojem je kazna izrečena u skladu sa ovim članom snosi sve troškove nastale izricanjem i izvršenjem te kazne.
(8) Nakon izvršnosti rješenja, novčanu kaznu naplaćuje sud po službenoj dužnosti, u korist budžeta iz kojeg se izvršni sud finansira. Troškovi izvršenja terete predračunska sredstva suda, a naknada ovih troškova koje sud određuje zaključkom, izvršava se u postupku prinudne naplate novčane kazne.
(9) Odredbe ovog člana ne mogu se primjenjivati ako je izvršenik Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, kanton, grad, opština i upravna organizacija, te tijela ovih pravnih lica, ali se shodno primjenjuju odredbe o kažnjavanju odgovornih lica, ukoliko zakonom nije drugačije određeno.
(10) Novčana kazna po odredbama ovog člana može se izreći i izvršiti prema izvršeniku i drugim fizičkim i pravnim licima, kao i odgovornim licima u pravnom licu, i u slučaju da odbiju dati podatke o imovini izvršenika, kao i kada svojim radnjama i postupcima, protivno sudskom nalogu ili zabrani skrivaju, oštećuju ili uništavaju imovinu izvršenika ili ometaju sud u sprovođenju izvršnih radnji.
(11) Novčana kazna izrečena po odredbama st. 1. do 10. ovog člana ne može se pretvarati u kaznu zatvora.
Obustava izvršenja Član 63 (1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu sa odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršenika.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
(5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor sprovođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.
(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti. (7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinuće se sve sprovedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
17. Zakon o sudovima Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 37/12, 14/14 – OUS, 44/15 i 100/17) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 48. stav (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom.
VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
21. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
23. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njenog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...]
24. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995).
26. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir
27. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 13. februara 2017. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, razmatrat će period koji traje tri godine i 11 mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te, s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku.
29. Analizirajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja postupka, koji je za nju od većeg značaja, jer pokušava da realizira potraživanja utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom.
30. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud ni nakon tri godine i 11 mjeseci nije okončao predmetni izvršni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. Zakona o izvršnom postupku. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud predloženo izvršenje dozvolio u razumnom roku, 15 dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u razumnom roku donio odluku o izjavljenom prigovoru, te da je predmet bez odgađanja dostavio Okružnom sudu radi postupanja u drugom stepenu, po žalbi koju je izvršenik podnio protiv rješenja kojim je odbijen njegov prigovor. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u drugom stepenu donio odluku jednu godinu i jedan mjesec nakon što mu je predmet dostavljen na postupanje, što u okolnostima konkretnog slučaja ne predstavlja nerazumno dug period, naročito imajući u vidu da po procesnom zakonu žalba ne odgađa izvršenje. Međutim, u kasnijoj fazi postupka pred Osnovnim sudom Ustavni sud zapaža neopravdanu pasivnost u ponašanju Osnovnog suda, koja nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Naime, nakon što je drugostepenu odluku dostavio, u skladu s nalogom koji je sadržavala, Trezoru Republike Srpske na provođenje i izvršeniku, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud nije preduzimao dalje procesne radnje iako je upoznat sa okolnošću da i izvršenik i Trezor odbijaju da provedu predmetno rješenje o izvršenju. Ustavni sud ističe da je neophodno da Osnovni sud u datoj situaciji preduzme daljnje korake koji su mu, prema procesnom zakonu, na raspolaganju radi utvrđivanja okolnosti zbog kojih predmetno izvršenje nije provedeno, te da donese konačnu odluku u vezi s tim, u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku, koji propisuje da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, ili obustavom izvršenja. Navedena pasivnost Osnovnog suda u nastavku postupka predstavlja ponašanje suprotno standardima prava na pravično suđenje koji sudovima nalažu obavezu da efektivno postupaju, bez nepotrebnog odgađanja.
31. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelanticinog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve suđenja u „razumnom roku“.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, apelantici Valentini Ćetojević treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
34. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
35. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada Osnovni sud ni nakon približno četiri godine nije okončao izvršni postupak, u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.
37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević