Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5025/19 (M. K.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
- Upravni spor
- Troškovi i izdaci
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5025/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-5025/19, rješavajući apelaciju Milke Klisarić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Milka Klisarić u odnosu na dužinu trajanja postupka, koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 021260 18 Uvp od 29. oktobra 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Milka Klisarić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Šipova, podnijela je 30. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka priznavanja prava na refundaciju troškova nabavke medicinskih sredstava. Uvodne napomene
2. Apelantičin prednik, njen suprug, je 26. novembra 2014. godine podnio Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, Kancelariji Banjaluka (u daljnjem tekstu: Kancelarija Banjaluka) zahtjev za nabavku medicinskog sredstva - pelena za odrasle i uz zahtjev priložio nalog koji je izdao Dom zdravlja Šipovo.
3. Odlučujući o zahtjevu, Kancelarija Banjaluka je rješenjem broj 13/051-9-1949/14 od 11. decembra 2014. godine odbila zahtjev kao neosnovan.
4. Odlučujući po žalbi, Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond) je rješenjem od 11. decembra 2015. godine žalbu odbio kao neosnovanu.
5. Odlučujući o tužbi, Okružni sud je donio presudu broj 11 0 U 016327 15 U od 28. januara 2016. godine kojim je predmetnu tužbu uvažio i osporeni akt poništio.
6. Postupajući po presudi, Fond je donio rješenje broj 01/004-5-84/15 od 25. februara 2016. godine kojim je, između ostalog, usvojio žalbu i poništio prvostepeno rješenje. Istim rješenjem odobreno je predniku apelantice nabavka medicinskog sredstva 6020213 pelena za odrasle u količini 2 komada dnevno te da troškove nabavke medicinskog sredstva snosi Fond, u skladu sa cjenovnim standardnom Fonda. Određeno je da je imenovani oslobođen ličnog učešća u troškovima nabavke medicinskog sredstva, te da će na osnovu ovog rješenja nadležna Poslovnica Fonda izvršiti ovjeru naloga za nabavku medicinskog sredstva.
Predmetni postupak
7. Prednik apelantice je 17. marta 2016. godine Kancelariji Banjaluka podnio zahtjev za refundaciju troškova nabavke pelena za odrasle u iznosu od 1.035,00 KM.
8. Kancelarija Banjaluka je donijela zaključak broj 13/054-2-5503/16 od 7. decembra 2016. godine, kojim je zahtjev prednika apelantice za refundaciju troškova nabavke pelene za odrasle odbacio kao neuredan. U obrazloženju je, između ostalog, utvrđeno da je rješenjem Fonda od 25. februara 2016 godine, usvojena žalba imenovanog i odobrena je nabavka pelena za odrasle (6020213), u količini od 2 komada dnevno, kao i da je imenovani podnio zahtjev za refundaciju troškova nabavke pelena za odrasle u iznosu od 1.035,00 KM, koje je kupovao u periodu od 1. decembra 2014. do 1. marta 2016. godine te da je uz zahtjev priložio kopije fiskalnih računa. Nadalje je navedeno da je imenovani 28. marta 2016. godine obaviješten od strane Kancelarije Banjaluka da zahtjev dopuni potrebnom dokumentacijom, te da je Kancelarija Banjaluka zaprimila izjavu imenovanog i izjave njegovih sinova da su lično platili pelene za odrasle nabavljene u periodu od 1. decembra 2014. do 1. marta 2016. godine te da ne mogu dostaviti originalne račune jer ih nisu sačuvali. Takođe je navedeno da je postupku utvrđeno da je priložena dokumentacija u spisu nedovoljna za odlučivanje po zahtjevu imenovanog te da je zahtjev nepotpun.
9. Odlučujući o žalbi, Fond je donio rješenje broj 01/004-5-84/15 od 17. februara 2017. godine, kojim je žalbu prednika apelantice usvojio, te je poništio zaključak Kancelarije Banjaluka broj 13/054-25503/16 od 7. decembra 2016. godine.
10. Rješavajući po zahtjevu prednika apelantice, Kancelarija Banjaluka je donijela rješenje broj 13/054-2-5503/16 od 15. marta 2017. godine, kojim je zahtjev za refundaciju troškova nabavke medicinskog sredstva (6020213) pelene za odrasle odbila kao neosnovan.
11. Apelantica je 22. maja 2017. godine uputila dopis nadležnom organu uprave u kojem je obavijestila da joj je suprug umro i da nastavlja postupak po njegovoj žalbi.
12. Rješavajući po apelantičinoj žalbi, Fond je 29. maja 2017. godine donio rješenje broj 06/004-5-84/15 kojim je žalbu izjavljenu protiv prvostepenog rješenja od 15. marta 2017. godine odbio kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrdio.
13. Odlučujući o apelantičinoj tužbi, Okružni sud je donio presudu broj 11 0 U 021260 17 U od 14. februara 2018. godine kojom je tužbu uvažio, osporeni akt tuženog Fonda broj 06/004-5-84/15 od 29. maja 2017. godine poništio i upravnu stvar riješio na način da je uvažio žalbu apelantice, izjavljenu na rješenje Kancelarije Banjaluka broj 13/054-2-5503/16 od 15. marta 2017. godine, i to rješenje poništio te je apelantici priznao pravo na refundaciju sredstava utrošenih za nabavku medicinskih sredstava u vidu pelena za odrasle za period od 1. decembra 2014. do 29. februara 2016. godine u iznosu koji je označen u zahtjevu. Odlučeno je da ova presuda u svemu zamjenjuje osporeno rješenje, te da se apelantica oslobađa obaveze plaćanja troškova sudske takse u ovom upravno-sudskom sporu.
14. Protiv navedene presude Okružnog suda, Fond je 22. marta 2018. godine Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.
15. Fond je 11. aprila 2018. godine obavijestio apelanticu da je sudska praksa zauzela stav da podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke po prirodi stvari odlaže izvršenje presude do donošenja odluke po zahtjevu.
16. Vrhovni sud donio je presudu broj 11 0 U 021260 18 Uvp od 29. oktobra 2020. godine kojom je zahtjev za vanredno preispitivanje uvažio, stav 1 i 2. izreke presude Okružnog suda broj 11 0 U 021260 17 U od 14. februara 2018. godine preinačio tako da je tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude je navedeno da je predmet ove upravne stvari zahtjev prednika apelantice za refundaciju novčanih sredstava u iznosu od 1.035,00 KM na ime nabavke medicinskih sredstava-pelena za odrasle za period od 1. decembra 2014. do 29. februara 2016. godine. Nadalje je navedeno da je prednik apelantice u zahtjevu naveo da mu je odobrena nabavka tog medicinskog sredstva u količini od 2 komada dnevno po rješenju tuženog od 25. februara 2016. godine koje je doneseno u izvršenju ranije presude nižestepenog suda od 28. januara 2016. godine, pa da to pravo ostvaruje počev od 1. marta 2016. godine, a imajući u vidu navode iz presude da je van svake sumnje da mu to pravo pripada i za raniji period od podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na nabavku tj. od 1. decembra 2014. godine pa do donošenja rješenja 29. februara 2016. godine. Vrhovni sud dalje navodi da je prednik apelantice u dopuni zahtjeva, na traženje prvostepenog organa, priložio izjave sinova koji navode da su u tom periodu za svog oca kupovali pelene za odrasle, kao i da je priložio fotokopije maloprodajnih fiskalnih računa za kupovinu, te nalaz ljekara specijaliste neuropsihijatra u kojem mu se preporučuje korišćenje pelena za odrasle. Vrhovni sud je naveo da je predmetnim prvostepenim rješenjem zahtjev prednika apelantice odbijen kao neosnovan uz obrazloženje da uz zahtjev, a ni uz dopunu zahtjeva nije priložena dokumentacija potrebna za odobrenje refundacije troškova te da je isto potvrđeno drugostepenim rješenjem. Po ocjeni Vrhovnog suda pravilan je zaključak upravnih organa da imenovani nije ispunio uslove iz odredbe člana 56. Pravilnika da mu se odobri refundacija nabavke medicinskih sredstava-pelena za odrasle za period od 1. decembra 2014. do 29. februara 2016. godine u iznosu od 1.035,00 KM. Ovo jer nije uz zahtjev, a ni u toku postupka dostavio dokaze o izvršenim uplatama novčanih sredstava odnosno nije dostavio račune koji glase na ime, kao dokaz da su on odnosno članovi njegove porodice zaista platili nabavku pelena za odrasle u potraživanom iznosu, kao i da isto nije učinila ni apelantica koja je stupila u postupak po smrti prednika, podnošenjem tužbe kojom je pokrenula ovaj upravni spor. Ističe da zaključak nižestepenog suda da apelantica ispunjava uslove da joj se odobri refundacija nabavke medicinskih sredstava za sporni period i u potraživanom iznosu, je neosnovan i zasnovan na činjeničnom utvrđenju iz ranijeg postupka provedenom po zahtjevu prednika apelantice za ostvarivanje prava na nabavku medicinskih sredstava-pelena za odrasle, okončan presudom od 28. januara 2016. godine. S obzirom da se radi se o dva različita postupka, ostvarivanja prava na nabavku medicinskih sredstava i refundaciji utrošenih sredstava nabavke medicinskih sredstava, Vrhovni sud je zaključio da nije bilo mjesta primjeni odredbe člana 51. Zakona o upravnim sporovima, ni donošenju meritorne odluke. Ističe da u konkretnom slučaju prednik apelantice nije podnio tužbu protiv rješenja od 25. februara 2016. godine, kojim je okončan postupak ostvarivanja prava na nabavku medicinskih sredstava, već da je podnio novi zahtjev za ref'undaciju, koji se nije mogao poistovjetiti sa navedenom činjeničnom i pravnom situacijom, kako je to pogrešno učinio nižestepeni sud.
17. Apelantica je presudu Vrhovnog suda zaprimila 23. novembra 2020. godine.
18. Prema stanju u spisu postupak je okončan.
Apelacioni navodi
19. Apelantica ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je detaljno navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da predmetni postupak traje nerazumno dugo, da se obraćala i instituciji ombudsmena, te da Fond zdravstvenog osiguranja odbija da ispoštuje pravosnažnu presudu Okružnog suda od 14. februara 2018. godine.
20. Predlaže da Ustavni sud naloži Vladi Republike Srpske da joj na ime nematerijalne štete isplati iznos od 5.000,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
21. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je predmet po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 11 0 U 021260 17 U od 14. februara 2018. godine zaprimio 19. aprila 2018. godine i da je zaveden pod brojem 11 0 U 021260 18 Uvp. Ističe da sudije na Upravnom odjeljenju rješavaju predmete prema Planu rješavanja starih predmeta za 2020. godinu, te da je sačinjen spisak predmeta koji se rješavaju u trećem kvartalu ove godine i da se na tom spisku ne nalazi predmet broj 11 0 U 021260 18 Uvp. Ukazuje da taj sud ima veći broj upravnih predmeta starijih po inicijalnom aktu ili su po zakonu prioritetni i da se svakog kvartala pravi spisak starih predmeta koji se moraju riješiti u toku ove godine.
22. Fond je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je presudom Okružnog suda od 14. febuara 2018. godine, tužba apelantice uvažena i da je upravna stvar riješena u sporu pune jurisdikcije tako što je uvažena žalba apelantice izjavljena na rješenje Kancelarije Banjaluka, broj 13/054-2-5503/15 od 15. marta 2017. godine, te da je navedeno rješenje poništeno i apelantici je priznato pravo na refundaciju sredstava utrošenih na nabavku medicinskih sredstava u vidu pelena za odrasle za period od 1. decembra 2014. do 29. februara 2016. godine u iznosu koji je označen u zahtjevu. Ukazuje da je navedena presuda neizvršiva, te da decidno nije naveden iznos refundacije, kao i da sud nije pravilno primjenio materijalno pravo, odnosno nije uopšte primjenio odredbe materijalnog prava kojima je regulisana predmetna oblast. Imajući u vidu navedeno ukazuje da je 26. marta 2018. godine, Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude. Predlaže da se predmetna apelacija odbaci ili odbije kao neosnovana, te da se obaveže podnosilac apelacije da snosi troškove postupka.
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
24. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
26. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 17. marta 2016. godine kao dana kada je prednik apelantice podnio zahtjev Kancelariji Banjaluka za refundaciju troškova nabavke medicinskog sredstva-pelena za odrasle, pa do 23. novembra 2020. godine kada je apelantici uručena presuda Vrhovnog suda. Dakle, period od oko četiri godine i osam mjeseci.
27. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
28. Dovodeći navedene principe u vezu s okolnostima predmetnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku i upravnom sporu pokrenutog radi refundacije troškova nabavke medicinskog sredstva-pelene za odrasle u iznosu od 1.035,00 KM. S obzirom na činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni zapaža da se radi o nešto složenijem postupku imajući u vidu da je u toku postupka prednik apelantice preminuo te da je apelantica u svoje ime nastavila utvrđivati prednikovo pravo na refundaciju troškova nabavke medicinskog sredstva. Analizirajući ponašanje apelantice i njenog prednika, Ustavni sud zapaža da su podnošenjem nepotpunog zahtjeva za refundaciju troškova uticali na tok i dužinu predmetnog postupka jer ih je prvostepeni organ pozivao da dopune i urede zahtjev dostavom relevantne dokumentacije, što su apelanticin prednik, odnosno apelantica propustili učiniti, a što je u konačnici uticalo na ishod postupka, jer je zahtjev odbijen. Nadalje, analizirajući ponašanje organa uprave i nadležnih sudova, Ustavni sud zapaža da su organi uprave i Okružni sud u relativno razumnim rokovima donosili svoje odluke te da u njihovom radu nije bilo neopravdane pasivnosti. S druge strane, posmatrajući ponašanje Vrhovnog suda, Ustavni sud uočava da je tom sudu bio potreban vremenski period od oko dvije i po godine da odluči o zahtjevu za vanredno preispitivanje (predmetni spis je 19. aprila 2018. godine zaprimio na nadležno postupanje, dok je odluku donio 29. oktobra 2020. godine) što svakako nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je kao opravdanje za nepostupanje po zahtjevu naveo obavezu da postupa po Planu rješavanja predmeta koji je sačinilo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se navedena okolnost, sama po sebi, ne može smatrati objektivno prihvatljivim razlozlogom da bi se opravdalo ovakvo postupanje, odnosno neaktivnost. Međutim, posmatrajući predmetni postupak u cjelini, imajući u vidu njegovu složenost, kao i činjenicu da je predmetni postupak okončan donošenjem presude Vrhovnog suda kojom je apelantičin zahtjev za refundaciju troškova nabavke medicinskog sredstva odbijen, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog predmeta, koji po svojoj naravi nije hitne prirode, nije povrijeđeno pravo apelantice na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi očigledno (prima facie) neosnovani.
29. U odnosu na apelantičin zahtjev da Ustavni sud naloži Vladi Republike Srpske da joj na ime nematerijalne nematerijalne štete isplati iznos od 5.000,00 KM, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda izuzetno može odredi naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju apelacija odbačena zbog toga što je prima facie neosnovana, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
30. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević