Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4513/20 (M. B., H. B., N. B. i drugi)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4513/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-4513/20, rješavajući apelacije koje su podnijeli Munib Begić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Munib Begić, Husein Begić, Našid Begić i Ermin Mraković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 353259 16 Gž od 9. oktobra 2020. godine;

Sreten Žarić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 P 025633 20 Gž 2 od 15. septembra 2020. godine;

Branimir Dragosavljević protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 059327 20 Gž 2 od 18. septembra 2020. godine;

Dragan Jaćimović protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 253971 20 Gž 2 od 16. oktobra 2020. godine;

Mira Štrbac protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 292366 20 Gž od 13. oktobra 2020. godine;

zato što su preuranjene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4513/20

1. Munib Begić (u daljnjem tekstu: prvoapelant), Husein Begić (u daljnjem tekstu: drugoapelant), Našid Begić (u daljnjem tekstu: trećeapelant) i Ermin Mraković (u daljnjem tekstu: četvrtoapelant) iz Jajca, koje zastupa Feđad Začiragić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 14. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 353259 16 Gž od 9. oktobra 2020. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 353259 13 P od 9. marta 2016. godine (vrijednost predmeta spora 46.000,00 KM) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata da se obaveže tužena (Federacija BiH) da im na ime nematerijalne štete isplati određene novčane iznose i to prvoapelantu iznos od 21.200,00 KM, drugoapelantu i trećeapelantu iznos od po 3.000,00 KM i četvrtoapelantu iznos od 18.800,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, te da im naknadi troškove predmetnog postupka.

3. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 9. marta 2016. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 353259 16 Gž od 9. oktobra 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Apelanti su naveli da su protiv osporene presude Kantonalnog suda od 9. oktobra 2020. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH 13. novembra 2020. godine o kojoj još nije odlučeno.

2. AP-4519/20

5. Sreten Žarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoša, kojeg zastupa Radmila Plavšić advokat iz Banjaluke, podnio je 15. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 P 025633 20 Gž 2 od 15. septembra 2020. godine.

6. Presudom Osnovnog suda u Kotor Varošu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 73 0 P 025633 19 P 2 od 28. oktobra 2019. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se utvrdi da je nedozvoljeno izvršenje određeno rješenjem o izvršenju Osnovnog suda od 9. februara 2011. godine na dijelu nekretnine pobliže označenom izrekom predmetne presude, da se obustavi izvršenje na predmetnom dijelu nekretnine, te da se ukinu rješenje o izvršenju Osnovnog suda od 9. februara 2011. godine i zaključak Osnovnog suda od 4. jula 2016. godine, kao i da se ukinu sve provedene izvršne radnje na predmetnom dijelu nekretnine i da se obavežu tuženi (A.Ž., D.Ž., B.Ć. i „NLB Banka“ a.d. Banjaluka) da solidarno nadoknade apelantu troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu sa zakonskim zateznim kamatama. Obavezan je apelant da tuženoj B.Ć. nadoknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

7. Rješenjem Osnovnog suda broj 73 0 P 025633 19 P 2 od 10. januara 2020. godine obavezan je apelant da u roku od osam dana od prijema predmetnog rješenja plati sudsku taksu na presudu u iznosu od 500,00 KM i kaznenu taksu u iznosu od 250,00 KM, kao i taksu na žalbu protiv presude u iznosu od 1.000,00 KM i kaznenu taksu u iznosu od 500,00 KM.

8. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 28. oktobra 2019. godine i rješenja Osnovnog suda od 10. januara 2020. godine, Okružni sud je Presudom broj 73 0 P 025633 20 Gž 2 od 15. septembra 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.

9. Apelant je naveo da je protiv osporene presude Okružnog suda od 15. septembra 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske 9. novembra 2020. godine, o kojoj reviziji još nije odlučeno.

3. AP-4542/20

10. Branimir Dragosavljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Topole, Republika Srbija, kojeg zastupa Miodrag Stojanović advokat iz Bijeljine, podnio je 15. decembra 2020 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 059327 20 Gž 2 od 18. septembra 2020. godine.

11. Presudom Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 P 059327 18 P 2 od 25. oktobra 2019. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljke (M.D.) da se utvrdi da, prema apelantu, specijalno punomoćje precizirano izrekom predmetne presude ne proizvodi pravno dejstvo, na koji način se apelantu osporava pravo na nasljedstvo po osnovu date punomoći, te da se obaveže apelant da tužiteljki nadoknadi troškove predmetnog postupka.

12. Odlučujući o žalbi tužiteljke izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 25. oktobra 2019. godine, Okružni sud je Presudom broj 72 0 P 059327 20 Gž 2 od 18. septembra 2020. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu na način da je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljke i utvrdio da specijalno punomoćje precizirano izrekom predmetne presude ne proizvodi pravno dejstvo, na koji način se apelantu osporava pravo na nasljedstvo po osnovu date punomoći.

13. Apelant je naveo da je protiv osporene presude Okružnog suda od 18. septembra 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske 16. novembra 2020. godine, o kojoj reviziji još nije odlučeno.

4. AP-4559/20

14. Dragan Jaćimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojeg zastupa Milan Romanić advokat iz Banjaluke, podnio je 16. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 253971 20 Gž 2 od 16. oktobra 2020. godine.

15. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 253971 19 P 2 od 16. decembra 2019. godine usvojen je tužbeni zahtjev tužioca (Lj.J.), te je „poništen ugovor o poklonu“ zaključen 20. juna 2016. godine između tužioca i apelanta jer je tužilac predmetni ugovor (kojim je svoj suposjednički dio nekretnina preciziranih predmetnom presudom poklonio apelantu) zaključio usljed mana volje, te je apelant dužan priznati i trpjeti da se na osnovu predmetne presude uspostavi suposjedničko stanje koje je postojalo prije zaključenja osporenog ugovora i obavezan je apelant da predmetni dio nekretnina preda tužiocu slobodan od lica i stvari, kao i da mu nadoknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

16. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 16. decembra 2019. godine, Okružni sud je Presudom broj 71 0 P 253971 20 Gž 2 od 16. oktobra 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.

17. Apelant je naveo da je protiv osporene presude Okružnog suda od 16. oktobra 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, o kojoj reviziji još nije odlučeno.

5. AP-4637/20

18. Mira Štrbac (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, koju zastupa Dalibor Mrša advokat iz Banjaluke, podnijela je 18. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 292366 20 Gž od 13. oktobra 2020. godine.

19. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 292366 18 P od 28. februara 2020. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantkinje da se utvrdi da je svojeručni testament pokojnog M.T., pobliže označen izrekom predmetne presude, ništav i bez pravnog dejstva, pa da se „imovina pokojnog raspravi po Zakonu“, te je obavezana apelantkinja da tuženom (D.T.) nadoknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

20. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 28. februara 2020. godine, Okružni sud je Presudom broj 71 0 P 292366 20 Gž od 13. oktobra 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

21. Apelantkinja je navela da je protiv osporene presude Okružnog suda od 13. oktobra 2020. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske 13. novembra 2020. godine, o kojoj reviziji još nije odlučeno.

Spajanje predmeta

22. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4513/20. Apelacioni navodi

23. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok apelanti u predmetu AP-4513/20 ističu i povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, a apelantkinja u predmetu AP-4637/20 navodi da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

25. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

26. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka izjavili reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, odnosno Vrhovnom sudu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: nadležnim sudovima), a da nisu, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da su postupci po izjavljenim revizijama okončani.

27. Ustavni sud podsjeća da je, prema svojoj praksi, revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) i Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje.

28. Zbog toga su u konkretnim slučajevima apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnih sudova o izjavljenim pravnim lijekovima. Nakon donošenja odluka o revizijama nezavisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije, u kojima su dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

29. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4513/20 (M. B., H. B., N. B. i drugi) | Sudska praksa | Aktio