Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4634/20 (Grad Zenica)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4634/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-4634/20, rješavajući apelaciju Grada Zenice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Grada Zenice podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 43 0 Rs 180567 20 Rev od 29. septembra 2020. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Rs 180567 20 Rsž 2 od 20. jula 2020. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Grad Zenica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Gradsko pravobranilaštvo Zenica, podnio je 18. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 Rs 180567 20 Rev od 29. septembra 2020. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Rs 180567 20 Rsž 2 od 20. jula 2020. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Rs 180567 20 Rs 2 od 18. juna 2020. godine, utvrđeno je da je štrajk koji je tuženi „Zenicatrans“ prevoz putnika Zenica, organizovao i koji provodi na lokaciji Autobuske stanice u Zenici nezakonit, pa se zabranjuje njegovo daljnje provođenje i tuženi obavezuje da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 2.160,00 KM u roku od 15 dana. Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Rs 180567 20 Rsž 2 od 20. jula 2020. godine, žalbe tuženog su usvojene i prvostepena presuda preinačena tako da je u cijelosti odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta koji je ranije bio usvojen. Preinačena je prvostepena presuda i u dijelu odluke o troškovima postupka (stav prvi izreke), te je obavezan apelant da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 900,00 KM.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 43 0 Rs 180567 20 Rev od 29. septembra 2020. godine revizija apelanta je odbačena kao nedozvoljena. Odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15.u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojima se, sagalsno odredbi člana 106. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 98/15), ima provesti postupak u ovoj pravnoj stvari, određene su procesno pravne pretpostavke za izjavljivanje revizije na način da ova nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Apelant, postupajući u izvršenju zakonske obaveze sadržane u odredbama člana 53. stav (2) tačka 5., vezano za odredbe člana 316. stav (1) ZPP-a u tužbi određuje vrijednost spora iznosom od 10.100,00 KM. Dosljedno navedenom, kako se presuda drugostepenog suda pobija u cijelosti u vrijednosti pobijanog dijela pravomoćne presude u visini od 10.100,00 KM, dakle, koja ne prelazi označeni iznos kao uvjeta za dopuštenost izjavljivanja revizije, očito je da se kao predmet revizionog pobijanja pojavljuje presuda u kojoj je vrijednost pobijanog dijela u iznosu koji je ispod propisanog, što je čini nedopuštenom, pa se ova u smislu odredba iz člana 237. stav (4) i (5) ZPP-a, na osnovu odredbe iz člana 247. stav (4) ZPP-a imala odbaciti u svemu kao u izreci rješenja.

4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Rs 180567 20 Rsž 2 od 20. jula 2020. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 43 0 Rs 180567 20 Rev od 29. septembra 2020. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Rs 180567 20 Rsž 2 od 20. jula 2020. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je iz obrasca apelacije vidljivo da je apelantu 27. jula 2020. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Rs 180567 20 Rsž 2 od 20. jula 2020. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 18. decembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4634/20 (Grad Zenica) | Sudska praksa | Aktio